Šef države, predsjednik Crne Gore, "vrhovni komadant" i nacionalni međunarodni simbolički „ornament“ se oglasio: „Ja sam Crnogorac i govorim sprskim jezikom“. Treba li objašnjavati da je ova izjava, iako nijedan detalj oko popisa još nije dogovoren, par ekselans katapultiranje kampanje istog, u svoju punu prirodu onoga što zapravo jeste - „Bitka za Crnu Goru“! (Ono kao „Bitka za Nikšić“, razumije se). U pitanju je uputstvo kako da se građani na popisu odrede u odnosu na jezik, sa najviše državne instance. Toliko o lojalnosti našeg prezidenta svojoj državi, koja ima svoj jezik, standardizovan i međunarodno priznat!
Kad na internetu birate svoj jezik, na listama imate da izaberete crnogorski među stotinama drugih. Toliko znaju i oni koji se nisu udubili previše u lingvistički aspekt ove teme. Dakle, da je u pitanju jezik koji ima svoju legitimnu standardizaciju i puno međunarodno priznanje (dodjeljivanjem međunarodnog koda preko Kongresne biblioteke u Vašingtonu), zna svako sa malo bazičnog opšteg obrazovanja. Dakle, vrlo jednostavno – osim Roma i Albanaca, svi u Crnoj Gori, državi građanskog ustrojstva, govore istim jezikom, koji je nazvan po svojoj državi. Crnogorski!
59Čak je i sam Milatović u protokolarnoj komunikaciji sa državnikom, jednom prilikom, komunikaciju nastavio sa engleskog na, kako je rekao, crnogorskom! E sad, je li u pitanju lapsus, pa je predsjednik zaboravio da kaže „pardon, na srpskom“?
Ili ga je bilo sramota da kao predsjednik Crne Gore odbija da nazove jezik po svojoj državi? Pa da posle objašnjava da Crna Gora kao građanska država ima međunarodno priznat i standardizovan jezik, koji nije standardizovan kao jezik nacionalnih Crnogoraca, već svih građana, ali da je on čovjek „srpskog sveta“ sa misijom, pa da ima neke lične motive... „Ihaaa, misliće čovjek da sam lud ako krenem da objašnjavam“. Nemaj sumnje „prezidente“, neka vrsta ludila jeste u pitanju, i da, upravo to bi taj državnik i pomislio.
Samo kod nas predsjednik države ne staje iza elementarne nacionalne kategorije - jezika!
Svaki drugi predsjednik ex Yu država bi se gnušao ove sramotne snishodljivosti jednog predsjednika drugoj državi. Samo kod nas je jezik stvar izbora i samo kod nas predsjednik države ne staje iza elementarne nacionalne kategorije - jezika! Samo kod nas, i niđe drugo na svijetu, postoji fenomen da prefiks „crnogorski“, polako ali sigurno biva odbačen mimo svakog konteksta nacionalne crnogorske pripadnosti. Dakle, ideja je da „crnogorsko“ kao pojam pripadanja državi Crnoj Gori biva izbrisan ili, ništa manje prisutan fenomen, izjednačen sa kontekstom nacionalizma.
Danas pojam „crnogorsko“ u Crnoj Gori biva rezervisan samo za nacionalne Crnogorce, a ne građane Crne Gore. Time je građanski model nesumnjivo srušen, a na velika vrata afirmisan nacionalni. Ako se nastavi ovim ritmom možemo zaboraviti na formulacije „Živko Nikolić-crnogorski sineista“. Biće „Živko iz Crne Gore“. Ili „nagrada za najbolju crnogorsku predstavu“ postaje „za predstavu iz Crne Gore“.
Zamislite kad to ludilo počne da galopira, pa crnogorski vladari postanu vladari iz Crne Gore. Kad se nacionalna krvna zrnca budu mjerila, ne samo ljudima, već i predstavama, filmovima, revolucijama, epidemijama, praznicima? Spavaš li mirno, Ežene Jonesko?
Zapravo, toliko je tabuiziran u medijskoj strategiji da kada Crnogorac nazove bilo koji pojam crnogorskim, jer dolazi i pripada državi Crnoj Gori, on osviće u kolumnama Vijesti, Borbe i In4s kao nacionalista i kulturšovinista. Kakva je to verzija građanskog kad direktno isključuje srž ideje građanske, odnosno da svi pripadamo svojoj državi, svom jeziku, svojoj istoriji i kulturi, kako se god zvali i prezivali? Jedino mržnja prema terminu CRNOGORSKO može tako snažno motivisati promotere ove ideje! Druge logike nema na horizontu!
Ako je to plan da počnemo onda od predsjednika? Dakle, neće više biti crnogorski predsjednik, već predsjednik iz Crne Gore? Što da ne? Ionako, #nijemojpredsjednik.
