Ne bih da zvučim kao partibrejker, no sad vam je sigurno jasno da slijedi legendarno – ali...
Početkom aprila 2023. godine Jakov Milatović izjavio je da će se zalagati „za legalizaciju dvojnog državljanstva“. Potom je krajem te iste godine, u trenutku kad se činilo da će njegov pajtos Spajić ipak formirati vladu bez DF-a, Jakov odradio ključni pritisak, preko dvije njemu lojalne poslanice, a potom i preko podgoričkog odbora PES-a.
25DF je koji dan kasnije postao dio vlasti, i to zahvaljujući u prvom redu Jakovu Milatoviću. No bili su to dani bezbrižnog očijukanja s autokratom Aleksandrom Vučićem, prema kojem je, sve uz čašicu vina i beskrajno divljenje, iskazivao submisivnost kakvu u svoje vrijeme ni njegov uzor Momir Bulatović nije nikad – makar javno – iskazao prema svom poslodavcu Miloševiću.
Velim – ne bih da kvarim žurku – no malo podśećanja na skorašnju prošlost ne može da škodi u trenutku kad za Jakovom nastaje neviđena euforija u redovima bivših suverenista.
Jagma za Jakovom koja ovih dana vlada u dijelu crnogorske akademske elite ponajbolje oslikava njezinu tragičnu jalovost. Nesposobna da osmisli bilo kakvu strategiju i inertna i da konstatuje opasnost, a kamoli pruži otpor posvemašnjem urušavanju državnog suvereniteta i građanskog karaktera društva, univerzitetska elita nestrpljivo iščekuje dan kad će se neki od Vučićevih posilnih predomisliti i odustati od razura vlastite države.
Prežali su tako Aleksu, pa Dritana, pa Milojka, a sad evo i Jakova. Čini to ista ekipa što ovih dana predano radi na rebrendiranju rektora Vladimira Božovića, koji u njihovoj apokrifnoj varijanti nije više onaj isti osnivač platforme mržnje In4S niti mastermind rusko-srpskog pokoravanja Crne Gore, već jedan fini gospodin koji ne da ih – naše provjerene suvereniste – nije posmjenjivao s položaja na kojima su se zatekli, već im šakom i kapom dijeli nove privilegije.
Kunući se na sva usta u rektorovu „nevjerovatnu promjenu“, naši akademci zapravo ne potvrđuju na vlastitom primjeru rektorovo akademsko poštenje, već poslovičnu crnogorsku potkupljivost i tradicionalnu pretežnost donjeg dijela leđa nad javnim interesom.
Da ne bude zabune, za razliku od rektora koji ne skreće s trase i svoje poslove svršava bez otpora i uz aklamativnu podršku, Jakov u posljednje vrijeme naizgled vrluda.
Treba biti korektan pa reći da je njegova izjava povodom sramne Rezolucije o Jasenovcu bila dobrodošao državnički gest. Takvim bi se mogao kvalifikovati i njegov gotovo pa stav izrečen povodom najave izmjene Zakona o državljanstvu.
Inicijativa za okupljanje parlamentarnih stranaka povodom skretanja s EU-integracijskih tračnica još jedna je od pozitivnih poruka koje je Milatović poslao u svega nekoliko dana. Ma što bio uzrok ovakvom „zaokretu“, to treba uvažiti.
No nekoliko dimnih signala zasigurno nijesu dovoljni za povjerovati da se Milatović probudio drukčiji i bolji i da je došao dan kad će u punom kapacitetu postati Milo umjesto Mila.
Da bi mu se uopšte vjerovalo na riječ da mu je stalo do EU perspektive Crne Gore i do očuvanja njezina građanskog i sekularnog karaktera, Milatović bi se prvo morao odreći vlastitih političkih korijena te djelima, a ne pričom, potvrditi da se na njega može računati, svakako ne kao lidera, već pripravnika koji tek treba da se dokaže.
Kao izdanak SNP-ovštine – toksičnog ideološkog otpada nastalog mućkanjem domaće verzije staljinizma i svetosavskog fašizma – Milatović se prvo mora nedvosmisleno ograditi od ideologije velikosrpskog hegemonizma, jasno saopštiti da su promjene Ustava koje se najavljuju i izmjene Zakona o državljanstvu neprihvatljive i štetne, da podstiču podjele i prijete da ugroze stabilnost i zahvaliti se na saradnji savjetniku Vukšiću. Recimo to, za početak...
Kako to ne djeluje kao prećerano realan scenarij, suverenistička politička i akademska elita bolje da pripremi drugi plan.
Formiranje Evropskog saveza u tom smislu djeluje kao ohrabrujuća inicijativa. Uz prevazilaženje narcizma malih razlika, s novim liderima, već dovoljno iskusnim ali i bez bagaža grehova prošlosti, ojačan uglednim i ostvarenim vanpartijcima, Evropski savez ima pristojnu osnovu za restart i za novu dinamiku na crnogorskoj političkoj sceni.
Spajićev salto mortale s Rezolucijom o Jasenovcu koja je anulirala očas posla kapital pozitivnog IBAR-a, a Spajića gurnula u još čvršći zagrljaj putinofila i ljubitelja lika i djela Ratka Mladića, vratio je u fokus staru i temeljnu polarizaciju Crne Gore na onu prozapadnu i antizapadnu.
Zamaštrana populističkim mantrama ta je linija podjele u prethodne 4 godine postala nerazvidna, što su Vučićeve marionete zloupotrijebile da preko preuzetih institucija i medija državu gurnu udesno i liše je postepeno elemenata suvereniteta.
Momentum je tu, a na političkim plećima proevropskih snaga danas je zadatak da osmisle efektne strategije proaktivnog djelovanja koje bi dovelo do raščišćavanja političke situacije i povratka Crne Gore na euroatlantski put. S Jakovom ili bez njega, na njemu je odluka.
