Da se prije svega 5-6 godina desio postizborni rasplet nalik ovome u Podgorici, ne bi se mjesecima moglo živjeti od halabuke tadašnje opozicije, njihovih medija i NVO-a o "izbornoj korupciji" i sličnim demonima. I nije da smo dostigli zen nivo demokratije što je ovoga puta sve prošlo u relativnoj tišini. Jednostavno, navikli smo na svakovrsne gadosti, neprincipijelnosti i paśaluke da nas ni obnovljena ljubav tridesetoavgustovaca, nakon što su polizali sve što su jedni o drugima mjesecima ranije ispljunuli, više ni najmanje ne čudi.
I nije neka utjeha to što je Ura konačno izgurana iz igre. Zalud smo im takvu sudbinu najavljivali uporno već četiri i po godine. Dritan je obavio prljave zadatke i sad je suvišan. Baš kako će jednom, i to u ne tako dalekoj budućnosti, suvišni biti i aktuelni dritani - Milojko i Jakov.
44Nije baš neka satisfakcija ni to što je i s Jakovom napokon jasno na čemu smo. Tanka nada da bi se od sustrimka moglo načiniti čeljade - pokazala se neosnovanom. Jakov koji je spriječio smjenu načelnika Generalštaba i dao nekoliko korektnih državničkih izjava, pokazalo se, bio je hakovan, a potom vjerovatno i operisan jer mu evo već nekoliko dana nema ni traga ni glasa.
Njegovo priklanjanje Tamnoj strani Sile definitivna je stvar, i to vrlo glasno potvrđuje ovo podgoričko koaliranje s "antievropskim" i "anticrnogorskim" snagama, koje pritom krše crnogorski Ustav, riječima hakovanog Jakova.
Umjesto seirenja nad očekivanom i karmički nadasve pravednom propašću Ure te razočaranja što se dio tridesetoavgustovskih petokolonaša nije prešaltao - kao ono '44-'45 - na drugu stranu, valja iz ovog zamešateljstva izvući i poneku pouku.
Samo principijelnim i bastašnim djelovanjem opozicija može i mora objasniti biračima zašto politika "ne s DPS-om i ES-om" nepogrešivo znači "da s DF-om"
Prva je da su u krivu oni koji tvrde da smo '20. dobili zamjene, a ne promjene. Jer ovo uistinu jesu promjene, ne ni na gore, no do u propast. Da smo dobili partitokratiju koja glođe sistem, mogli bismo govoriti o zamjenama. Ali dobili smo klero-mafiokratiju koja ne krije da želi "neku novu Crnu Goru", lišenu suvereniteta i preoblikovanu po instrukcijama beogradskih i moskovskih autokrata.
Drugo, što se grbo rodi vrijeme ne ispravi pa tako izistinski nesposobni i zlonamjerni, čak ni uza svu asistenciju bezbjednosnih službi, medija, centara moći izvan Crne Gore, nijesu kadri oburdati temelje građanskoga društva i urnisati crnogorski suverenitet. A nije da smo se bogznakako potrudili da ih onemogućimo. Stoga su svjesni da moraju djelovati brzo i učinkovito.
Ono na što upozoravamo evo četiri i po godine ovih bi dana moglo dobiti svoje finale. Vučićeve marionete u Crnoj Gori ovu partiju mogu dobiti u svega dva poteza. Protivustavnim promjenama Ustava koje neće moći oboriti blokirani ili pak partijski instrumentalizovani Ustavni sud i izmjenama Zakona o državljanstvu koje bi dovele do toga da - kad već među današnjim crnogorskim stanovništvom nema 51% četnika voljnih da do temelja satru ideju multikulture i suvereniteta -uvozni glasači aktuelnoj četničkoj manjini odrade prljavi posao.
Oni koji igraju na Milojka svjesno ili nesvjesno pristaju na kolaboraciju s Vučićem i njegovim marionetama
Zato je ključni zadatak danas za sve procrnogorske i proevropske snage - spriječiti po svaku cijenu ustavni i demografski blickrig Vučićevih profašističkih falangi.
Treće, opozicija nakon 4 godine tumaranja konačno mora shvatiti da nema brzih i neprincipijelnih rješenja, onako kako je odnedavno shvatila da je ovo forma rata koja zahtijeva mnogo više borbenosti i volje no što su to pokazali u protekle 4 godine.
To što je aktuelna državna vlast na podgoričkim izborima poražena i što je malo falilo da taj poraz dobije i formalnu potvrdu treba da posluži opoziciji za nauk da sve lične interese i međusobice podredi javnom interesu, a svoju borbenu liniju još više učvrsti i osnaži, bez trulih kompromisa.
Samo principijelnim i bastašnim djelovanjem opozicija može i mora objasniti biračima zašto politika "ne s DPS-om i ES-om" nepogrešivo znači "da s DF-om" i zašto Crnoj Gori nema puta niđe do u tirinte dok god se na političkoj sceni ne napravi tvrdi sanitarni koridor oko DF-a i njegovih satelita. Jer DA za DF u vlasti je NE za pluralno, građansko društvo i NE za Crnu Goru u bilo kojem agregatnom stanju.
Četvrto, oni koji igraju na Milojka (a osobito oni koji su svoje medije pretvorili u Milojkov partijski bilten, kompromitujući doskora najprodornije glasove otpora) - svjesno ili nesvjesno pristaju na kolaboraciju s Vučićem i njegovim marionetama. Bilo da promovišu navodne ekonomske uspjehe žovijalnog šibicara iz Pljevalja, relativizuju posljedice njegovih svinjarija ili skretanjem pažnje na marginalne igrače - poput jorgandžije Čarapića ili ispljunutog Dritana - zapravo prave klasičnu distrakciju, što za posljedicu ima atmosferu beznađa i gušenje svakog damara otpora. Ta je fela na istom poslu kao i Vučićevi komesari. Samo svoju štetnu misiju ostvaruju drugim sredstvima i plasiraju drugačijoj publici.
Zato danas više ne vidim smisao u bavljenju Dritanom, Jakovom i drugim ispušcima Vučićeve politike u Crnoj Gori. Oni su već danas crnogorska politička prošlost. Ali to nijesu Milojko, Andrija i Aleksa. Prije no što svojim razornim potezima zaista ovu zemlju učine beznadežnim slučajem, dužni smo dići glas i spriječiti zlomislene naume novočetničke trojke.
