Nakon svega napisanog i izgovorenog u protekle tri godine, pravo da vam kažem mrzi me da podśećam na sve prljave tragove koje je brat Dritan ostavio za sobom trčeći da ispuni Vučićevu agendu Srpskoga sveta. A što bih i zamarao čitaoce kad je sve što je potrebno znati o bratu Dritanu lapidarno objasnila Vučićeva dvorska luda Aleksandar Raković, čija uloga i jeste da bude opskurni poklisar svojega gazde.
„Taj Abazović je pouzdaniji nego što je bio Zdravko Krivokapić“, reče Aleksandar Raković, objašnjavajući da je krajnji cilj njegova šefa „ujedinjenje Srbije i Crne Gore u jednu državu“. Abazović je, dakle, najbolji Vučićev pouzdanik u Crnoj Gori. I što ja sad tu da dodam!?
Da skratim – nakon što su se visoki predstavnici EU, SAD i Velike Britanije konačno digli na noge zbog usvajanja protivustavnoga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predśedniku, nakon što je čak za trenutak i Gabrijel Eskobar odložio u škaf (politički) idiotsku mantru o korupciji i kriminalu kao ključnome problemu ZB i prilično oštro upozorio da SAD neće priznati Vladu koju Dritan kani napraviti s DF-om na osnovu kršenja Ustava, probudile su se nade da su i poslovično nijemi i gluvi „zapadni partneri“ uviđeli s kim imaju posla.
Brat Dritan bi iz ove neugodne situacije mogao izaći posve ugodno
I dok se s nestrpljenjem iščekuje odluka o izboru nove vlade, od euforije da bi prozapadna Crna Gora nakon pune tri godine mogla obnoviti partnerstvo sa svojim prirodnim saveznicima, zaboravlja se na jednu, kako mi se čini, realnu opasnost. Ne bih da kvarim raspoloženje, ali mi se čini da je i najnovija ujdurma, nalik onoj s najavom uvođenja vanrednoga stanja – strogo kontrolisani mehanizam vučićevskog manipulisanja javnošću.
Ne vjerujem, međutim, da među domaćim sljedbenicima Vučića – liše rektora Božovića – ima pameti za ovako perfidne igre i uvjeren sam da je i ovaj plan, kao i brojni dosad, stigao ravno iz Beograda. Kad kažem vučićevski imenujem ga po najvještijem realizatoru manipulativnog modela proizvodnje problema i potom predstavljanja kao faktora stabilnosti. Tu je školu 90-ih detaljno razradio nekadašnji Vučićev šef – Slobodan Milošević. U Crnoj Gori, pak, godinama je demonstrirala pudlica s Miloševićeva otomana Peđa Bulatović. Znate ono kad podigne prst u Skupštini i zagrmi prijetnjom građanskim ratom, a potom se preobrati u garanta očuvanja građanskoga mira.
Ne vijetam, ali mi se sve čini da je taj scenario upravo na djelu. Brat Dritan je izazvao dosad najoštriju reakciju Zapada gotovo pa ogolivši u njihovim očima svoju poziciju Vučićeva namjesnika za Crnu Goru čiji cilj nije EU nego Srpski svet, kao potprojekat Ruskoga sveta.
Dritan će rukom hladnokrvnog asasina nastaviti da ubija Državu
I dok se zapadne diplomate upinju (a crnogorska opozicija postojano tihuje i čeka „iskrcavanje saveznika“) da brata Dritana odvrate od pravljenja neustavne Vlade s proruskim DF-om, taj bi igrokaz mogao imati posve drugačiji rasplet. U tom raspletu bratu Dritanu i ostalim Vučićevim poslušnicima zapravo i ne odgovara izbor sudija Ustavnoga suda jer trajno onemogućeni Ustavni sud je garancija da izbora, makar onih legalno sprovedenih, nema.
Bratu Dritanu, a ni Vučiću, zapravo, ne odgovara ni otvoreno proruska Vlada Miodraga Lekića u narodu poznatijeg pod nadimkom Kanavaca. Bratu Dritanu i Vučiću za mirnu realizaciju preostalih zadataka iz agende Srpskog sveta u stvari odgovara da do krajnjih granica testiraju spremnost na reakciju „zapadnih partnera“ što bi značilo da će nakon dizanja tenzija do usijanja, odustati od formiranja neustavne Vlade kako bi Dritanova „tehnička“ Vlada nastavila mandat i naredne dvije godine.
Već vidim Boženu Jelušić kako „principijelno“ obrazlaže kako bi glasati za novu vladu značilo udaljiti se od zajedničkih EU ciljeva, kao da sva njena dosadašnja glasanja u ove dvije godine nijesu bila ne samo javna demonstracija ogavnoga licemjerja već i karta za devedesete u jednome pravcu.
I dok „zapadni saveznici“ i obamrla crnogorska opozicija budu slavili što je brat Dritan u posljednjem trenutku odustao od neustavne Vlade s DF-om, Dritan će rukom hladnokrvnog asasina nastaviti da ubija Državu, krčmeći javna preduzeća, kriminalizujući političke protivnike, puneći „po dubini“ državni aparat ljudima koji patološki mrze ovu zemlju i snuju joj nestanak, ulaskom u tzv. Otvoreni Balkan i sl.
Brat Dritan bi, velim, iz ove neugodne situacije mogao izaći posve ugodno – kao privremeni premijer koji će odraditi preostali mandat za interes onih za koje je i dosad radio. I još će pokupiti oreol faktora stabilnosti što nije, a mogao je, taj isti posao obavio – transparentno protivustavno.
