Moj um teško da može zamisliti goreg predsjednika vlade od Abazovića. Ne samo predsjednika vlade nego i političara uopšte. Neću ga nazvati liderom jer on to prosto nije. Ne predvodi skupinu oko sebe zbog harizmatskih sposobnosti ili čistog morala, već zato što se radi o interesnoj grupi zvanoj URA.
Abazović je svojim odlukama doveo Crnu Goru na ivicu pucanja u svakom smislu. Ekonomskom, bezbjednosnom, moralnom... Dovedeno je u pitanje i njeno postojanje kao nezavisne države. Naravno, sve je urađeno u dogovoru sa onima kojima je nestanak Crne Gore najveća želja i primarna stavka u političkom i svakom drugom djelovanju. I vjerovatno dobro naplaćeno, o čemu će se nadam se suditi, ne od strane istoričara nego od nadležnih institucija.
Zdravko, popovi, stotine raznih bušitelja države i još mnogo toga... Sve je to direktna krivica Abazovića. Krivica zbog koje se on ne osjeća krivim. Štaviše - veoma mu je drago. Prva tura sađenja tikava sa đavolom bila je veoma isplativa. I sve kroz prećutnu podršku zapadnih partnera i alibi o kontroli bezbjedonosnog sektora.
A šta ćemo sad?
Svaki pakt sa đavolom ima cijenu i kad-tad dođe na naplatu
Mjeseci su prošli otkad Abazović vlada bez pokrića i njemu se sa te pozicije ne miče. Rado bi on i Joković tako dovijeka da nije onih kojima s pravom smeta da partije, čije cjelokupno glasačko tijelo može komotno stati na omanji crnogorski stadion, uzurpiraju vlast u državi.
Oće i DF dio kolača, i to ne mali – minimum polovinu. I neće napraviti grešku kakvu su napravili sa Krivokapićem. Jednom je neko uspio da ih ''prevesla'' i teško da će se to ponoviti. Ipak se radi o iskusnim političarima, sa još iskusnijim savjetnicima iz Beograda.
Izlišno je pričati što bi bilo sa Crnom Gorom kada bi visoke državne funkcije zaposjeli Mandić, Knežević ili još gore Medojević i Radulović. Ubijeđen sam da i njihovi glasači glasaju Front ne zbog navedenih osoba već jer nemaju koga drugog sa srpskim predznakom. Da postoji i najmanja alternativa, sveli bi se na procenat sličan magovima demokratije iz URE i SNP-a.
Nažalost, sve vodi tome da će to stvarno biti realnost. Abazović se očigledno nije zasitio đavolskih tikava, već se sprema na još jednu turu. Ovog puta neće biti isto kao prije. Odavno je već dogovoreno da mjesto premijera zauzme čovjek koji će tu biti samo paravan. Da obilazi strane diplomate i miluje ih slatkorječivošću prepunom bontona i dubokoumnosti, dok iza zavjese pioni Aleksandra Vučića žare i pale na sve strane i sprovode ideologiju Rakovića i Antića.
Postavlja se pitanje hoće li bezbjednosni sektor i zvanično pripasti onima koji su na ruskom platnom spisku? Realno, što da ne. Abazović je davno digao ruke od Zapada, a i oni od njega. Više ga ništa ne obavezuje, budući da mu se bliži politički kraj.
Zdravko, popovi, stotine raznih bušitelja države i još mnogo toga je direktna krivica Abazovića
Svakako, on će davanje pristupa savezničkim tajnim podacima, na primjer osvjedočenom rusofilu Kneževiću ili možda čak Marku Milačiću, obrazložiti time da mu je cilj - da se Crna Gora pomiri. Da bude mirna poput, recimo, Ukrajine ili Gruzije. Uzalud se tikva gura u vodu, ona tamo neće pa neće.
Prosječni Crnogorac će u ovoj situaciji da se pouzda najprije u Zapad, pa tek onda u sebe. Istina je bolna i bojim se da, iako godinama papagajski ponavljaju da vlada u kojoj je Vučićeva ispostava nije njihov partner, na kraju ne promijene mišljenje. Jer, što je gori Mandić od Vučića, a Vučić poželjan partner a Mandić ne? U odnosima između država postoje samo interesi, nema tu ljubavi ili empatije.
Zbog toga treba preskočiti tu etapu đe se prvo uzdamo u Zapad da kao oni neće dat', a dok oni ne daju mi sjedimo mirno i komentarišemo po Fejsbuku i Tviteru. To se neće desiti! Zato, na noge i ulica! Litije sa ulica su ih dovele, ulica ih jedino može i maći.
A Abazović nek sadi tikve, bere ih i njima se hrani. Svaki pakt sa đavolom ima cijenu i kad-tad dođe na naplatu. Dako smo i mi pametniji. Prva sjetva je prošla bez odgovora, ovu drugu treba da spriječimo na vrijeme.
