Kad NVO utihnu

Piše: Nebojša Roganović

Ima skoro svako od nas onog jednog komšiju čije nas lukavstvo ponekad nasmije. Ovom iz mog ulaza sam se ljetos požalio da mi je strujni udar spržio iPhone X, samo da bih čuo neki štos da mi bude malo lakše zbog pretrpljene štete.

Pitao me: „Oli da mi ga prodaš za 50 eura“.

Pitam ga: „Komšo, što će ti telefon koji je samo kućište telefona, sve iz njega bi morao da mijenjaš?“

„Treba mi da stavim na sto kad izađem na dojč“.

Nikad se ne čudite što neko želi da da pare za nefunkcionalan okvir. Osim ako to nije vlada neke zemlje. Na primjer – vaša. Koja plati tako nešto vašim novcem. Npr. avion bez motora.

Dobro, nije baš ono sasvim bez i nijesu oba aviona takva. Jedan avion ima dva motora kojima je 2019. urađen veliki remont. Drugom avionu je jedan motor u isto takvom stanju, a drugom motoru će biti potreban remont. Ali nema veze, dok se ne uradi remont imamo drugi iznajmljeni. Jer smo ovo sve inače i kupili da više ne bismo iznajmljivali. Ni avione, ni motore.

Osoblje Montenegro Airlinesa je poslato doma. Ni govora o tome da će za njih biti mjesta u novoj avio-kompaniji. Na sajtovima za zapošljavanje sve pršti od oglasa – od vazduhoplovnog osoblja do upravnika magacina. Ima dobrih menadžerskih pozicija za koje se traži kadar s IV stepenom stručne spreme. Kako i zašto – to ostavljamo kompaniji da obrazloži.

Koji će ministar biti nadležan za regrutovanje osoblja još ne znamo. Ako je za izbor slogana i logotipa, pozive neumorno upućivao ministar finansija i socijalnog staranja, ovo bi mogla da radi četvororesorna ministarka. Svakako su se oglasi plasirali po „storijima“, pa će se valjda i prijaviti sve sama studentarija.

Da ništa ne bude prepušteno slučaju buduće rukovodstvo kompanije pobrinulo se da iznajmi poslovne prostore. Nikad se ne zna koliko će motora da radi, pa da osoblje ne bi radilo od kuće pobrinuli su se da ih udobno smjeste. Cijena – prava sitnica, desetine hiljada eura nijesu problem, samo da sve bude u skladu s propisanim mjerama – jedna osoba na deset kvadrata, minimum.

Jer, mjere su „vrlo bitne“, a „sprovođenje mjera najbitnija stvar“. To je rekao ministar finansija i socijalnog staranja. Onaj što je nekoliko dana prije toga poljubio krst. I kovčeg, kako je kazao „najvećeg teologa“.

Ne znamo ko je sastavljao tu listu najvećih teologa, možda Goldman Sachs. Kojeg ministar ne propušta da spomene kad nam dokazuje da nije pripravnik. A i da nam skrene pažnju kako je profilisan u sistemu u kojem je hijerarhija ispred lične slobode rezonovanja. Čudno kako su baš na tome često zamjerali bivšoj vlasti.

Toliko nam pominju bivšu vlast da više ni ne znamo što sadašnja radi. Osim što pominje bivšu vlast. Srećom pa se pojavi poneki dokument pa se vidi što je koja radila. I kako su glasali o kojem pitanju u kojem sazivu. Jer taman bi čovjek povjerovao Konataru kako su Abazović i on glasali protiv prijedloga odluke o dodjeli koncesije za naftu. Pojavi se dokument da nijesu ni glasali. Crno na bijelo.

Ćuti URA, ćute i nevladine organizacije. Očekivalo se jutros da se neće moć kroz grad od gužve demonstranata s transparentima „Stop bušenju Jadrana“. A njih niđe. Eh, da – nema okupljanja zbog poštovanja mjera. Bilo je samo jedno okupljanja protiv poštovanja mjera.

Možda su ove NVO krenule pješke pa još nijesu stigle. Neko kome je toliko stalo do životne sredine ne pada na pamet da koristi motorno vozilo. Voze samo bicikla. Zato su se i obrušili na podgoričkog gradonačelnika što su napravljene biciklističke staze.

Možda im ovaj prvi dan proljeća nije dovoljno proljećni. Vrijeme je pravo za pogledat' seriju, film... možda i novi Abazovićev promotivni video o bezbjednosti. Sniman je koji dan prije nego što je objelodanjeno da je došlo do otkrivanja tajnih podataka, pa dok se izmontirao i dočekao da Dritan zaokruži svojih 100 dana. Video ima tehničkih kvaliteta, pa je šteta bilo da ostane neprikazan. Ima lijepih kadrova Crne Gore. Ima i dugih cijevi. Njih decenijama nije bilo u snimcima iz zemlje.

Ispunjava URA svoje NATO obaveze. Nema veze što su Zeleni Evrope, u koje je URA primljena, listom anti-NATO partije. Nego, ne smetaju Uri ni anti-NATO partije u vladajućoj koaliciji. Jedino nije jasno kako će se postaviti kad Zeleni saznaju za naftnu priču. Ne znamo hoće li neko iz Ure otići u NATO da im se žali na Zelene ili obratno. Vjerovatno na onoga ko mu ponudi pomoć u vakcinama. Ne računamo Deripasku, na njega se stalno žale.

Samo neka se drže toga što NATO kaže, pa kome krivo – kome pravo. U suprotnom ćemo kao sjeverni susjed na svoju ruku početi nabavku tenkova i druge vojne opreme. Što i nije baš zgodno za zemlju koja ni avion ucijelo nije kupila kako treba.

Ili kupuju iz djelova da se uklope u finansijsku računicu. Onu koja je prije dva mjeseca zakucana na nula eura. Pa za mjesec porasla na 30 miliona. Mašala, a tek će da raste. Samo neka se dogovore. Ako imaju kad. I ako se dobro organizuju, jer su već počeli da zakazuju sjednice skupštinskih odbora kad i sjednice Vlade, pa ministri ne prisustvuju.

Pomislio bi čovjek da Skupština i Vlada ne sarađuju, da su premijer i predsjednik Skupštine u nezboru. A zapravo on je s onima što im je bio nosilac liste pobrkao lončiće. Ili bočice. Ali ne one od vakcina. Valjda zato i stižu u ovolikim razmacima, da ih ko ne zamijeni. Ili ne prospe. Valjda ne prospu ni naftu.