Reče nam direktor policije nakon treće, u posljednjih par godina, tragedije koja je zadesila Crnu Goru da je, citiram: “Ovo krivično djelo nepredvidivo, nijesmo imali nijedno saznanje da je planirao ovakav krvavi pir. Da smo znali…”
Pa da ste, direktore policije, znali vi biste ga sprječili, je li tako? Ili da vam je neko (vama u MUP-u), javio đe se nalazi vi biste ga odmah uhapsili. Ovako vam je neko, kako sami kažete (i time pravdate ovih 12 ugašenih života), neko javio da se ubistva nisu desila na par stotina metara od centra grada, već na selu nadomak Cetinja, đe ste poslali sve svoje raspoložive snage i time ubici dali vremena i prostora da na još četiri lokacije u strogom centru grada nastavi sa svojim krvavim pirom.
34Je li vam, direktore i ministre, premijer (koji je prvi saopštio pogrešne informacije) javio i da se ubica nalazi u starom “Obodu” i da ga treba opkoliti dok on nesmetano, šetajući prolazi pored vas dok vi držite slovo o bezbjednosti i brecate se na novinarska pitanja o ostavkama jer vam naočare nijesu lijepo namještene za slikanje?
Ko vam je, direktore i ministre, rekao da ne smijete koristiti policijske snage koje čuvaju cetinjski manastir od “zlih i zločestih” Cetinjana, istih onih čiji su ga preci podigli prije više od pola milenijuma, i da te policijske snage ne koristitite da zaustavite pomahnitalog sociopatu jer “vaše” su svetinje bitnije od tamo nekih života cetinjskih dječaka?
Jeste li, direktore, a znamo da ministar nije imao đe, učili u policijskim školama kako se zove to da od prvog pucnja i ubistava prođe šest sati, i da taj isti ubica nastavi da u gradu od ukupno desetak ulica u njih pet počini nova zvjerstva, i da ga na kraju nađete u suicidu pored njegove kuće đe niste poslali ni jedno patrolno auto prije toga. To se, direktore, da ne tražite po udžbenicima, zove nesposobnost policije i neko za to mora da odgovara.
Kažete da je ovo djelo nepredvidivo i da niste mogli znati. Pa jeste li vi, vaš ministar i oni pored vas u komandom lancu mogli i morali znati da osoba njegovog profila, policiji odavno poznata, ne može i ne smije imati u posjedu vatreno oružje ili se moralo čekati da se ovako nešto desi pa da pilatski operete ruke od svega?
Je li bilo nepredvidivo i da Alija Balijagić, dokazani sociopata, danima šeta sa puškom po bjelopoljskim selima i da niko na vapaje mještana ne uradi baš ništa, kao što niste uradili ništa u njegovom privođenju nakon što je ubio nedužnog brata i sestru? Je li i to bilo van vaših mogućnosti i predviđanja?
I, na koga ćete sada, ministre i direktore, da svaljujte odgovornost jer se evo i vama kao i onoj ništici prije vas desio maskar? Ili nećete uraditi ništa i nastaviti da nam šaljete video poruke kako smo sa vama sigurni i bezbjedni.
Ako nema ko da vas uputi, ako ne znate kako treba, ako ne osjećate odgovornost i sram, ako vas niko nije naučio, pročitajte ovo nadalje, možda vam se pokrene nešto za šta, sigurno u dubini svog bića, imate. A, nije politika, ministre i direktore MUP-a.
“Predsjednik Vlade me infomisao da je prihvatio moju ostavku, koju sam ponudio juče, prvog narednog dana po povratku iz Bijelog Polja. Svaki čovjek suočava se u životu sa trenucima u kojim izgubi neku bitku. Mi ljekari se, poznato je, u takvim sitacijama prirodom posla, nađemo češće nego drugi.
Ovo je bila moja najteža bitka, a dobio sam ih na hiljade kao hirurg, ovu nijesam mogao dobiti jer sam se kasno u nju uključio kada je već bila izgubljena. Postoje međutim situacije u kojima je gubitnik cijelo društvo, ovo je jedna od takvih. Nestanak jednog mladog, tek započetog života, tragedija je, opomena i pouka koja mora biti opomena za sve nas. Koja je to opomena i koja je to pouka?
Opomena da neodgovornost i kršenje propisa i pravila dovode do nenadoknadivih gubitka. Bebe, nažalost umiru i u najrazvijenim zemljama vrhunske ljekarske prakse i razvijene demokartije, ali se u takvim društvima ne može desiti da se to dogodi tako što će zakazati dio sistema, i to mora da bude naša pouka. Ovo se događa tamo gdje nije stvoren sistem u kojem ovako nešto ne bi bilo moguće, i zato podnosim ostavku.
Vjerujem da je jasno da ne može biti direktne odgovornosti onoga koga nijesu informisali o događajima u Opštoj bolnici u Bijelom Polju. AIi isto je tako jasno da sam ja objektivno odgovoran jer sam na vrhu zdrvstvenog lanca čiji je dio zakazao, pa je došlo do takvog stanja u kojem je moguće da ministar zdravlja ne bude informisan o zarazi koja danima bjesni u četvrtom gradu po broju stanovnika u Crnoj Gori.
Ovdje je najmanje bitan ministar, pogotovo ministar koji od prvog trenutka nije imao dileme kakav god da je bio i kakav god da jeste, poslije ovoga ministar više ne može biti. Najbitinije po meni je da uočimo greške i da sankcionišemo sve za koje bude utvrđena odgovornost, od čistačice u bolnici zaključno sa mnom, i da ne dopustimo da se ovo više nikada ne dogodi u našoj Crnoj Gori.” – Miodrag Radunović, novembar 2014. godine
Ovako to rade ministri, ministre, a možete i kao vaš partijski vođa koji je iskopirao fotografiju od prije par godina na kojoj pali svijeću nekim drugim povodom i predstavi je kao sadašnju, za žrtve Cetinja, jer ga iskreno zabolje za ovo šta se desilo i mrzi ga da ustaje na ovu zimu, a na kraju su samo bitni lajkovi, koga briga za 10 ugašenih mladosti i dva tek zaigrana dječačka života.
Može i tako, ali za to nema riječi.
