Pred svaki izborni proces crnogorsko građanstvo počne da „gata“ o procentima, kandidatima i ''sigurnim“ pobjednicima. Naravno, u većini slučajeva svako ovakvo ''predviđanje'' debelo omane. Sa druge strane, ono što zovemo ''crnogorski blok'' još uvijek smatra da se država može odbraniti iz toplih domova, oštrim komentarima na Fejsbuku i Tviteru.
Realnost je drugačija. I za odbranu države i za pobjedu na izborima treba dobro zasukati rukave i raditi. Stvarno raditi! Jedan od glavnih razloga pada političke elite koja je vladala tri decenije svakako je ''odnarođenje'', odnosno gubitak realnostii kontakta sa običnim ljudima. To se ogledalo i u vođenju kampanja.
Kad je neki omladinac DPS-a pošao da obiđe kuće potencijalnih ili sigurnih glasača? Ako ništa drugo da im barem nazove dobar dan i provjeri jesu li živi. Nikad. Sve se svelo na rijetke pośete onima koje je trebalo pridobiti da glasaju, a procenat tih je zanemarljiv.
Sa druge strane, veliki broj ljudi ostavljen je na vjetrometini. Naš narod voli pažnju i da mu se čini da je bitan, drugo jer je u većini slučajeva politički neuk, a samodovoljnost aktivista i njihova uljuljkanost im se obila o glavu. Ova druga činjenica, politička neukost, veoma je doprinjela porazu 30. avgusta 2020. jer umjesto da se obiđe svaki glasač i ubijedi u ispravnost Zakona o slobodi vjeroispovjesti i zašto je važan, prepušteno je agentima Crkve Srbije da oni ljude ubijede u suprotno.
Jedan od glavnih razloga pada političke elite koja je vladala tri decenije je ''odnarođenje''
No da se vratim pitanju sa početka. Kako dobiti izbore? Naravno, budući da se radi o predśedničkim izborima najveću ulogu igra kandidat. Nažalost, partije ''crnogorskog bloka'' nijesu uspjele za više decenija da iznjedre barem jednog lidera koji može zamijeniti staru elitu. Nije da ih nije bilo, ali čini mi se da je sujeta te elite gušila svaku konkureciju unutar partija. Mislili su da će vladati vječno, što sa partijske perspektive jeste moguće, ali nije sa biološke.
Tako dolazimo u situaciju da treba birati između Đukanovića kao dosadašnjeg lidera tog bloka ili vađenja nekog iz naftalina i plasiranja kao kandidata. U ovoj situaciji izbor uvijek ide Đukanoviću i to je jedina racionalan opcija. Na kraju krajeva, naš narod obožava harizmatske lidere koji mogu okupiti šire mase, a u Crnoj Gori postoji samo jedan takav, sviđalo se to nekome ili ne.
Drugi kandidat, da se o njemu mislilo, trebalo je da bude promovisan još prije godinu, jer sada je kasno, treba igrati na sigurno.
Druga stvar bitna za pobjedu je dobra kampanja. Ođe se uveliko kasni, ali svakako opet se vraćamo na priču vezanu za zasukivanje rukava. Neću trošiti riječi na bitnost dobrog vizuala, originalnosti, kreativnosti i ostalih „sitnica“. Postoje ljudi kojima je to posao, pa ih treba naći i platiti i dobiti najbolji mogući proizvod.
Za odbranu države i za pobjedu na izborima treba dobro zasukati rukave i raditi
Istaknuću drugu stvar - terenski rad. Stvar na koju se, kao što već rekoh, veoma malo radilo u prethodnim izbornim procesima. To treba ispraviti. Kako? Obići svaku crnogorsku kuću. Tih par stotina hiljada. Porazgovarati sa svakim crnogorskim građaninom i objasniti mu zašto je pogrešno da podrži drugu opciju, četničkog vojvodu, uništitelja crnogorske ekonomije, patološkog prevaranta i ostale potencijalne minorne kandidate.
Neko će aktiviste da poćera, opsuje im majku, Mila i slično, a neko će i da ih zovne na kafu i rakiju. I da obeća da će glasati. Prije svega ovo je bitno kad su u pitanju apstinenti. Te 2020. godine na birališta je izašlo nešto više od 75% upisanih. Vodimo se logikom da ne više od 10% upisanih živi van Crne Gore, dobijamo procenat od oko 15% populacije koje Crkva Srbije nije mogla da ubijedi u svoje stavove. Ili, bolje reći da ih izmanipuliše. I ti ljudi treba da izađu na birališta.
Treća stvar je sklanjanje iz javnog prostora onih koje građani patološki ne mogu da smisle. Takvih ima dosta. Ako oni sami već ne žele da se sklone sa partijskih pozicija, onda barem mogu izdržati mjesec da se ne pojavljuju u javnosti i pred kamerama. Toliko mogu uraditi za opštu stvar ako im je stvarno stalo do toga da se pobijedi.
Prošlo je vrijeme monopola nad vlašću. Izborni procesi postali su maratoni za biračima. Lideri partija koji su komotno uživali u foteljama do nedavno ovo moraju da shvate. Malo je tradicionalnih glasača, zato se svakome mora prići i pružiti pažnja.
Ako vi to nećete, doći će neko drugi! Zato se tome mora pristupiti što prije. I što hitnije. Naravno, ako nam je cilj pobjeda. Ako, pak, trenutna procrnogorska politička elita to ne želi, neka se skloni i prepušti pozicije drugima, koji imaju i želju i volju da se bore da Crna Gora izađe iz nesreće koja nas je zadesila.
