Mjesecima već dio rijetkih crnogorskih portala koji nijesu pod Vučićevom kontrolom pazi da se ne zamjeri premijeru Spajiću, a njegove naizgled sitne nestašluke prešućuje da ga slučajno ne naljuti.
Imbecilna ideja da ćete čovjeka ucijenjenog i upregnutog u Vučićevu mašineriju destrukcije privoljeti da se zlog društva okane lijepim riječima i finim manirima ponovo je doživjela kolaps, baš kao i slične strategije povlađivanja prvo Bečiću, pa Abazoviću u protekle četiri godine. Što bi rekao kokot Sofronije – matematika je jasna: dvaput ništa je ništa! Ili prevedeno na jezik realpolitike: ko izgubi dobitak dobije gubitak.
Gubitak na gubitak samo nižu prozapadne snage u Crnoj Gori sve čekajući savezničko iskrcavanje i mjerkajući koji bi ih to od Vučićevih agenata u Crnoj Gori u datom trenutku mogao vratiti na vlast. E pa, na tu im se strategiju ima samo reći: trt Milojko!
Jučerašnjom emotivnom ucjenom koju je odaslao u javnost Milojko je pokazao da je samo lutak na koncu u igri koju vodi komandant Aca. Demonstrirao je tako Milojko na što je zapravo mislio Acin poslovođa u Crnoj Gori Andrija Mandić kad je u noći kapitulacije PES-a izgovorio da do cilja vode različiti putevi.
55Jedan put reprezentuju on i DNP zaduženi za karnevalizaciju crnogorske političke zbilje, a drugi PES koji će bespogovorno ali ispod radara ispunjavati do u jotu političke zahtjeve gazde Ace i poslovođe Andrije. Zato je te noći Milojko zapravo i postao Mandić, sklopivši politički brak u kom je neminovno morao postati mlada po uzusima kakve zamišljaju pobornici „tradicionalne“ Crne Gore, što će reći da postane stopanica koja ima da ćuti, sluša i radi.
Prije svega godinu dana Milojko nam je skrio da ima stan i kuću. Skrio je i da ima ženu i dijete. Potom i da ima srpsko državljanstvo i kontakte s Do Kvonom. I ko zna što nam je sve Milojko skrio a što nije skriveno onima koji su ga kao nepouzdana igrača prošle godine sklonili iz kampanje za predśednika.
No ako je i nepouzdan, ucijenjeni premijer može biti dobar štih u rukama ucjenjivača. Zato je juče Milojko prećutao otvorene prijetnje koje tužilaštvu i sudstvu upućuje njegov poslodavac, inače prvostepeno osuđeni za pokušaj terorizma, ali je izrazito emotivno govorio o poslodavčevom planu da 200.000 rezidenata države Srbije upiše u birački spisak Crne Gore po modelu gazde Ace – „rešićemo to“.
Znate kako je to s veleizdajom – nijednom nijedna nije prošla bez visoke cijene po one koji je projektuju i sprovode
Tako je ostalo iz Milojkove priče da će najveća demografska bomba u njedrima savremene Crne Gore biti detonirana ne da bi se brutalno izmijenila politička i društvena slika u državi, već da bi njegova šćer, koju je valjda iz istih emotivnih razloga do lani krio, stekla pravo glasa i u Francuskoj, đe valjda živi, i u Crnoj Gori, đe valjda ne živi.
Ali kako nema pjesme ni meraka bez sestrića i ujaka, tako Milojko još jednim čvrstim argumentom ujaka „iz inostranstva“ brani upis onih 200.000 rezidenata Srbije, računajući da će suze koje prolijemo nad nepravednom i mučnom sudbinom građana Francuske i „inostranstva“ odraditi posao onih kamera iz doba ministrovanja Filipa Adžića koje bi se zakonomjerno gasile pri prolasku šlepera Dritanovog duvana ili na dan izbora kad je trebalo preko srpske i granice s manjim entitetom BiH što nevidljivije prošvercovati dvojne ili trojne Acine glasače.
A da Milojko bezočno laže kad spominje da će nakon izmjene Zakona biti potrebno da prođe 10 godina boravka u Crnoj Gori do dobijanja biračkog prava, lako se uvjeriti pročita li se član 10 Zakona o državljanstvu: „Crnogorski iseljenik i član njegove porodice do trećeg stepena srodstva u pravoj liniji može steći crnogorsko državljanstvo prijemom ako zakonito i neprekidno boravi u Crnoj Gori najmanje dvije godine i ispunjava uslove iz člana 8 stav 1 tač. 1, 4, 5, 7 i 8 ovog zakona.“
A evo kako biračko pravo definiše član 45 Ustava Crne Gore: „Pravo da bira i da bude biran ima državljanin Crne Gore koji je navršio 18 godina života i ima najmanje dvije godine prebivališta u Crnoj Gori.“ Rok, dakle, za ujake i šćer nije deset godina nego znatno manje, ako je uopšte i bitno da li će Crna Gora nestati za dvije ili za deset godina.
Tako nam se Milojko predstavlja kao nova verzija istrošenog Dritana, idealna da zada završni udarac ideji suverene i građanske Crne Gore, a njihove međusobice kao utrka za prvijenstvom u nacionalnoj izdaji i poltroneriji komandantu Aci.
Demonstrirao je Milojko na što je zapravo mislio Acin poslovođa u CG Andrija Mandić kad je u noći kapitulacije PES-a izgovorio da do cilja vode različiti putevi
Pritom ne treba biti naivan pa misliti da Milojko ne zna da će, baš kao i Dritan, uskoro biti odbačena kanavaca, no njegove se ambicije, sva je prilika, svode na izmicanje krivičnoj odgovornosti kojom ga ucjenjuju i finansijskim zadovoljenjem koje može servisirati bonvivanske navike u tamo nekom Singapuru.
U jednome je boleći Milojko Mandić barem bio iskren. Kad je rekao da razumije kontekst 2006. ali da je otad prošlo 18 godina. Milojko nam Mandić dakle poručuje da je došlo vrijeme da se kontekst suverene, građanske i multikulturne Crne Gore izmijeni, čemu će on izmjenom Zakona o državljanstvu kao klasičnom veleizdajom dati ključni doprinos.
Ali znate kako je to s veleizdajom – nijednom nijedna nije prošla bez visoke cijene po one koji je projektuju i sprovode. Zato, Milojko, poklekneš li pred ucjenama i riješiš da Crnu Goru isporučiš i formalno gazda Aci izmjenama Zakona o državljanstvu, što da ti poručimo do – računaj na nas!
