Tek sam prije deceniju zakoračila u svijet crnogorske poljoprivrede. U toku svoje još uvijek mlade, ali bogate poljoprivredne karijere, malo mi je biljnih vrsta tako jako priraslo srcu, kao što je to učinio rubin crnogorske sofre – drijen.
Na pitanje zbog čega je to tako, ne umijem dati tačan odgovor, ali vjerujem da je riječ o tome što me iz mnogo razloga podsjeća na moju vječnu inspiraciju, maslinu. Jedina biljka koja sve pruža, a ne traži ništa, ona koja dočekuje kao majka na kućnom pragu, prva do masline, je drenjina. Da li ste znali da se plod drenjine može konzumirati konzerviran, baš kao stona maslina?
Drijen je oduvijek imao poseban značaj u mitologiji i poznat je civilizaciji više od 7.000 godina. Vjernici se i danas umivaju vodom u kojoj su natopljene grančice drijena, a na Cvjetnu nedjelju ih nose u crkvu na blagoslov, čuvaju u posebnim mjestima u kući, a u slučaju nevremena bacaju u vatru, kao odbrana od udara groma.
Drijen je vjekovima bio važan simbol prilikom vjenčanja, i simbolizovao je sklad među supružnicima i veliku porodicu, vjerujući da će upravo tri grančice drijena donijeti dva muška i jedno žensko dijete.
Obožavan od strane starih Grka i Rimljana, njegov latinski naziv potiče od riječi „rog“, što ukazuje na suvoću i gustinu drveta drena. U pitanju je izuzetno snažno i tvrdo drvo, koje se i vjekovima koristilo za izradu brljnih predmeta.
U starom Rimu, koplje od drena je služilo za najavu rata neprijateljima. Jedino je Marko Kraljević uspio da iz devet godina suve drenovine iscijedi dvije kapi vode, što je značilo da je spreman za megdan sa Musom Kesedžijom. Ipak, drvo drijena se nikada nije preporučivalo za izradu čamaca, jer usljed izuzetno visoke gustine tone u vodi.
Naša višegodišnja listopadna sadnica drijena je autohtona za područja južne i centralne Evrope, te zapadne Azije i gaji se vjekovima ne samo zbog svojih nutritivnih plodova, već i zbog ljekovitih svojstava. Takođe, sadnice drijena mogu biti izuzetan dekorativni dodatak za vrt i baštu, zahvaljujući živopisnim proljećnim cvjetovima i upečatljivoj strukturi grana.
U pitanju je prastara biljna vrsta, koja se od davnina koristi u tradicionalnoj kuhinji i narodnoj medicini, širom Evrope i Azije. Atipični hemijski sastav drijena čini čak 101 jedinjenje, među kojima dominiraju fenoli, vitamin C, iridoidi, flavonoidi i antocijani. Drijen pomaže u liječenju oboljenja grla, malokrvnosti, boginja, bolesti bubrega, dijareje, hemoroida, dijabetesa i nezamjenjiv je kod zarastanja rana.
Drijen ili na latinskom Cornus mas pripada botaničkom rodu Cornus i porodici Cornaceae. Listopadno je stablo, koje može dostići visinu od tri do čak devet metara. Nerijetko je prisutna kao estetski privlačna, ukrasna biljka, zbog ranog perioda cvjetanja i spore promjene boje listova u jesen.
U našim agroekološkim i pedoklimatskim uslovima, drijen se može uzgajati čak do 1.400 metara nadmorske visine, a zahvaljujući svojoj dugovječnosti, u spontanoj flori su prisutni primjeri stari više od 300 godina.
Osim u kontinentalnim područjima naše krševite ljepotice, primorska područja su takođe adekvatna uzgojna područja za ovu veoma posebnu biljnu vrstu. Međutim, sjeverni areali Crne Gore su gotovo u potpunosti neiskorištena područja za uzgoj drijena, biljne kulture čiji se plod može koristiti u svježem, ali i u osušenom stanju, te koristiti za pripremu džemova, pekmeza, slatkog, likera, kompota, soseva, bistrih i mutnih sokova, sirupa, likera, te vrhunske rakije, čuvene drenje.
Da biste uspješno gajili sadnice drijena, potrebno je znati da mlade sadnice zahtijevaju redovno zalivanje, dok su zrelije biljke otpornije na sušne periode. Redovno orezivanje pomaže u održavanju zdravlja biljke, stimuliše rast i poboljšava prinos plodova. Većina sorti drijena je samooplodna, ali prisustvo različitog sortimenta i ostalih biljnih vrsta može poboljšati oprašivanje i povećati prinos.
Različitost formi i varijeteta drijena ukazuju na dugovječnost prisustva ove biljne vrste u šumskim predjelima Crne Gore. Plodovi variraju i po veličini i po težini, ali i po boji iobliku.
Nezrela drenjina je jako kisela, a plod je zreo tek kada dobije tamnocrvenu boju i tada sadrži najveću količinu šećera, pa je proizvođači često puštaju da padne na zemlju, a potom koriste za preradu. Izuzetno je otporna na prouzrokovače bolesti i na štetočine, pa se intenzivne agrotehničke mjere zaštite veoma rijetko primjenjuju.
Sezona sakupljanja ploda drenjina počinje krajem avgusta i obično traje do polovine oktobra. Kako se radi o divljoj biljci, prati se rod u toku sezone i sakupljaju se krupni plodovi drijena, crvene do tamno crvene boje, koji su zapravo i najslađi. Botanički posmatrano, plod drijena je jajasta koštunica raznih nijansi crvene boje.
Drijen uspijeva na otvorenim područjima i zahtijeva svjetlost, međutim, prija joj i polusjenovita vegetacija. Optimalni uslovi za rast ove biljke su djelimično vlažna, blago alkalna zemljišta bogata nutrijentima. Širok raspon uzgoja i areal gajenja drijena se krije u činjenici da ova biljna vrsta može preživjeti i do -30⁰C. Osjetljiv je na salinitet, te treba biti oprezan prilikom uzgoja drijena u područjima blizu morske obale.
Sadnice drijena su pristupačne i nijesu skupe, a proizvodnja je ekonomski isplativa. Idealan je za iskorišćavanje zapuštenih parcela. Neke od najkvalitetnijih sorti drijena, koje se mogu nabaviti u regionu su: Alji, Jubilarni, Crni baršun, Elegantni, Viteški i Sunčani. Istraživanjima su stvoreni brojni kultivari, čija se rodnost kreće od 20 kg do 50 kg po biljci.
Kod samoniklog drijena, prinos iznosi oko 10 kg po biljci. Idealna je voćna vrsta za organski sistem uzgoja, jer se uspješna plantaža može voditi apsolutno bez upotrebe hemijskih metoda zaštite. Takođe, upotreba mineralnog đubriva može biti sasvim suvišna, pa i štetna, kako me naučio jedan poseban čovjek, Slobodan Mirjačić, tvorac priče „Zdrav kao drijen“.
Ljubav prema drijenu usadila mi je crnogorska kraljica drenjina, heroina – zaštitnica genetičkih resursa ove posebne i tradicionalne voćke, koja je uspjela da je otrgne od zaborava – gđa Dragica Mirjačić. Za tu ljubav su bile dovoljne jedne nikšićke palačinke sa džemom od drijena, na pragu njene druge kuće – pogona za preradu „Cornelian“.
Organska plantaža drenjina, koja vas lansira u djetinjstvo, u harmoniju mirisa i ukusa iz perioda o kojem govorimo sa nostalgijom, iznjedrila je niz proizvoda koji Crnu Goru s pravom čine gastro biserom Balkana. Savremen pogon, opremljen prema svim pravilima i standardima, besprekorna higijena i gostoprimstvo kakvo nećete naći ni u jednoj od zemalja u koju hrlimo za nekom boljom budućnosti, nalazi se odmah tu, nadomak svih nas.
O pregalaštvu porodice Mirjačić bih mogla pisati u tomovima, ali kada bih morala izdvojiti samo jednu riječ da predstavim njihov rad, to bi bila – hrabrost. Nije imala ta Crnogorka ni trunku treme da posluži proizvodima od drenjina i kralja Čarlsa lično, jer ako je mogla svoju đecu time hraniti, a što ne bi mogla i jednog Engleza? O kvalitetu njihovih proizvoda je izlišno i govoriti.
U gastro-šopu „Kuće maslina“ u Starom Baru možete degustirati sve vrhunske proizvode firme „Cornelian“ i time pružiti podršku porodici kojoj se ova zemlja nikada neće moći dovoljno zahvaliti, niti odužiti na pravi način.
