
Prijetnja velikosrpskog nacionalizma najizraženija je još od okončanja NATO intervencije 1999. Ambicija srpske elite da na ovaj ili onaj način potčini region sopstvenim interpretacijama istorijskih i pseudoistorijskih procesa postala je izražena u prethodnih par godina u svijetlu tektonskih promjena na međunarodnom planu. Upravo nerazumijevanje, odnosno potcjenjivanje, te prijetnje danas to i omogućava.
Srpski svet novi je naziv za velikodržavni projekat koji bi trebao da ispravi promašaje sličnih verzija od Garašanina do Miloševića. Danas u sjenci promjena koje nosi nova američka administracija pod predsjednikom Donaldom Trampom - jednako transakciono koliko i popuštajući u odnosu na ruskog predsjednika Vladimira Putina - stvara se dodatna zebnja od rastućeg pritiska novog velikodržavnog projekta.
Ključ uspjeha leži u jedinstvu i odlučnosti crnogorskih građana da odbrane svoj identitet i suverenitet
Međutim, kao i u ranijim etapama i varijantama jedne iste propale ideologije, do izražaja, osim epohalnog kukavičluka dolazi i nezajažljiva korupcija. Milioni eura uloženih u velikosrpsku infrastrukturu u Crnoj Gori, uz dodatak logističke i obavještajne podrške. Izgradnja razornih srpskih kuća, kvazimedija, posijela i kulturfašističkih udruženja.
Sve to, pa ipak na svakim izborima rezultat bude neizvjestan, zahtijeva zavrtanje i prevrtanje ruku nedjeljama nakon glasanja. Čak i onda kad sve to uspije, opijeni vlašću, bez dvadesetčetvoročasovnog nadzora, apostoli crnogorske izdaje i agenti srpskog sveta brzo se nađu na zaraćenim stranama. Ne treba ići dalje od trogodišnje muke, a u stvari bruke svega što se dešavalo spram pokušaja da se talibanski preuzme Budva.
Trijumf kontrarevolucije 2020. je prije svega plod ruskog mešetarenja i sposobnosti obavještajnog sektora koji je na sličan način pokušavao da porazi cijelu Zapadnu Evropu. Bez njih, družina magnetizovana novcem iz Beograda na čelu sa vojvodom Andrijom Mandićem, magistrom Aleksom Bečićem i njima sličnim bi i dalje čamili na marginama opozicije. Neko na optužnici za državni udar, a neko u bojkotu što se i njima ne priznaju zasluge u tom slavnom procesu. Svakako daleko od vlasti i što je važnije, daleko od crnogorskih nacionalnih i državnih interesa.
Crnogorska sreća u nesreći je što Srpski svet ipak zavisi i pada na protagoniste i političke karikature čije vizionarstvo traje koliko i beogradske apanaže. Poraz srpskog sveta mora početi sa lokalnog nivoa. Zbog toga su izbori u Nikšiću, koliko god to izlizano zvučalo, kardinalno važni. Nema sumnje da će kao i za prošle 2021. i za ove izbore režim Aleksandra Vučića izdvojiti milione eura i svoje najbolje operativce - čak i sad kad evidentno ima drugih preokupacija.
Umjesto lamentiranja nad sopstvenom sudbinom i ukazivanja na greške kako u svojim redovima tako i na međunarodnom planu, vrijeme je da se organizovano suprotstavimo onome što je prijetnja velikosrpskog fašizma. Srušiti jedan takav korumpiran, genocidni, fašistički, nazadni i nadasve prevaziđeni koncept zahtijeva minimalnu koordinaciju u trouglu opozicione političke partije, civilno društvo i nezavisni mediji.
Trijumf kontrarevolucije 2020. je plod ruskog mešetarenja i sposobnosti obavještajnog sektora koji je na sličan način pokušavao da porazi cijelu Zapadnu Evropu
Ključ uspjeha leži u jedinstvu i odlučnosti crnogorskih građana da odbrane svoj identitet i suverenitet. Međutim, rušenje Srpskog sveta će početi onda kad se u ovom trouglu struktura prevaziđu sujete i hronična provincijalna zaslijepljenost samobitnošću. Upravo ovo drugo je brojne intelektualce, aktiviste i novinare obeshrabrilo, čak i onemogućilo, da se aktivnije uključe u front za odbranu Crne Gore.
Polazna tačka i nužni zadatak mora biti uspostavljanje nadpartijskog tijela koje će koordinirati sve aktivnosti, ne samo izborne, do omogućavanja slobodne izborne utakmice. Bez te vrste sinhronizacije uvijek će procenat ili dva prevagnuti na stranu marginalaca i političkih diletanata.
Slična nadpartijska tijela postoje i u drugim zemljama. U Poljskoj, Komitet za odbranu demokratije (KOD) organizuje proteste i kampanje za očuvanje demokratskih institucija. U Sjevernoj Makedoniji, Platforma za građansko jedinstvo odigrala je ključnu ulogu u političkim promjenama 2016. godine.
Ovi primjeri pokazuju kako nadpartijska tijela mogu efikasno djelovati u očuvanju demokratije i to treba da bude putokaz našim elitama.