Situacija da četvrto uzastopno ljeto prolazi uz burna dešavanja na političkoj sceni potpuno je atipična i u slučaju mnogo kompleksnijih i življih političkih sistem u odnosu na crnogorski.
Podsjetimo, u ljeto 2020. imali smo izbore, godinu kasnije bile su sveprisutne tenzije povodom pitanja koje je bilo mnogo više političko nego duhovno – ustoličenja Joanikija, prošlog je avgusta pala Vlada, a ovog se uveliko vode pregovori o sastavu nove.
Nakon toliko burnih ljeta, ovog puta sve protiče bez većih tenzija, a ključno je pitanje – kakva će biti nova parlamentarna većina? Neki će dodati i ono o tome da li je moguće da ona na kraju rezultira sa poželjnih 49 poslanika.
Prema onome što se sada zna, izvjesno je da postoje dvije varijante. I treća – prema kojoj bismo uskoro opet mogli na birališta.
Ostale varijante, prema onome što je sada jasno, gotovo su isključene. A isključili su ih iz Evrope sad, poručivši kako ne žele da prave većinu u kojoj su Demokratska partija socijalista i Građanski pokret URA.
Prebrode li pitanje šefa parlamenta, dobiće najjaču većinu
Iz dosadašnjih konsultacija shvatili smo da u koaliciji “Za budućnost Crne Gore” žude za tim da nakon izbora 2023. godine bude uspostavljena većina na osnovu rezultata izbora iz 2020. Ali samo ako njima pripadne mjesto predsjednika Skupštine.
Sa druge strane, iz Demokrata nijesu govorili o većinama koje bi proisticale iz ishoda ranijih izbora, ali jesu o tome da imaju dogovor sa Spajićem. Šta taj dogovor podrazumijeva, nijesu precizirali. No, jasno je kako i u toj stranci očekuju da njima pripadne mjesto – predsjednika Skupštine.
Želi li većinu sa tim strankama, Spajić će imati jedinstvenu podršku i među svim poslanicima Evrope sad, ali ga u narednim danima očekuje nimalo lak zadatak – da stvori atmosferu kompromisa između ZBCG i Demokrata povodom, očito, najželjenije fotelje u državi.
U slučaju da zaista uspije u tome, onda je izvjesno da hipotetički postoji prostor za još širu parlamentarnu većinu. U njoj bi, naime, izvjesno mogla biti i dva poslanika Socijalističke narodne partije.
Iz Bošnjačke stranke kazali su kako bi na stranačkim organima raspravljali da li im je prihvatljiva većina u kojoj je ZBCG, dok stav dvije albanske liste nije poznat.
Bude li, ipak, i dalje na snazi ranije načelo prema kojem Albanski forum i Hrvatska građanska inicijativa preduzimaju zajedničke korake, onda savez koji predvodi Nik Đeljošaj neće pristupiti takvoj većini. Jer, lider HGI Adrian Vuksanović u više je navrata decidno saopštio da ga ne zanima nikakva većina u kojoj je ZBCG.
Sa druge strane, lider Force Genci Nimanbegu juče je, uz diplomatski odgovor o potencijalnom partnerstvu sa ZBCG u novoj vlasti, odgovorio kako bi Spajić ipak trebalo da razumije kako formiranje Vlade nije samo stvar matematike već i – programa.
I tako se na kraju dolazi do sigurne većine od 46 poslanika, pri čemu hipotetički nije isključeno još devet.
Većina bez većine, ali sa mnogo potencijalnih partnera
Druga potencijalna varijanta je ona prema kojoj bi ZBCG na kraju otpala iz većine. Ne bi takav rasplet usrećio dobar dio birača partija koje su 2020. formirale većinu, ali ne bi nailazio ni na toliko podignutih obrva među predstavnicima međunarodne zajednice kao kada bi u Vladu bio uveden doskorašnji DF.
Ukoliko bi se, ipak, otišlo u tom pravcu, jasno je kako bi Demokrate dobile mjesto šefa parlamenta, ali i da bi takav savez otvorio put još jednom relativno većem činiocu – Bošnjačkoj stranci. Osim toga, sasvim je izvjesno da bi u toj većini bile partije koje predstavljaju građane albanske nacionalnosti, a vrlo moguće i HGI.
No, ono što je takođe vrlo izvjesno jeste da tu Vladu ne bi podržali baš svi poslanici najjače liste. Odnosno, u prvom redu, oni koji predstavljaju CIVIS i Ujedinjenu Crnu Goru. Kakve bi reperkusije takav ishod mogao imati i u samoj Evropi sad – može se pretpostavljati, ali ne i tvrditi na bazi spekulacija.
Ipak, bila bi to većina bez – većine. Jer, u toj je varijanti sigurno učešće 39 poslanika. Preostale potrebne bi konstituenti morali potražiti među Socijaldemokratama ili Socijalističkoj narodnoj partiji.
Manjinska Vlada ovog puta nije moguća
Treća varijanta je ona do koje očito ne može doći – manjinska Vlada. Jer, i iz Demokratske partije socijalista i iz ZBCG već su poručili kako ne dolazi u obzir takva ideja.
U DPS su se već ‘opekli’ sa takvim vidom podrške odlazećoj Vladi Dritana Abazovića, dok u ZBCG jednostavno ne žele da ulaze u takve aranžmane. No, sve i da DPS hoće, pitanje je da li bi Demokrate, pa i djelovi Evrope sad bili raspoloženi za tu ideju.
Da li bi Abazović vječno mogao koristiti status-kvo
Četvrta varijanta su – novi izbori. Nakon što predsjednik države odredi mandatara, ovaj će imati rok od 90 dana da predloži kabinet koji će dobiti podršku makar 41 poslanika u Skupštini.
Ukoliko probije rok ili u Skupštini ne bude dobio većinu, slijedi raspisivanje novih izbora.
Za sve to vrijeme, izvršnom vlašću i dalje bi rukovodio Dritan Abazović sa postojećom garniturom ministara – u onim resorima koji ministre i dalje imaju.
Na pitanje da li bi Abazović mogao ‘vječno’ vladati zahvaljujući statusu-kvo, odgovor je – naravno da ne bi. No, potrebno je doći do većine – bilo kroz pregovore ili kroz nove izbore. Druga solucija je mukotrpnija. Ko ne vjeruje – neka pogleda kroz kakvu su agoniju godinama prolazili u Bugarskoj.
