Aktinidija ili kivi (Actnidia chinensis Planch) predstavlja višegodišnju listopadnu biljku iz porodice aktinidijevki (Actinidiaceae). Egzotična je voćna vrsta koja se sa obzirom na građu ploda svrstava u jagodaste voćne vrste. Samo ime ove voćne vrste upućuje na to da je riječ o voćnoj vrsti novijeg porijekla.
U intenzivnim zasadima kivi se počeo pojavljivati tokom posljednjih 10 do 15 godina. Kivi je porijeklom iz vlažnih i srednje toplih do toplijih područja srednje Azije. Domovina ove višegodišnje grmolike puzavice je Kina, gdje je naročito raširen u dolini rijeke Yangtze jang kao bujna penjačica na stablima.
Mlade biljke kivija posebno zahtijevaju vlažna i sjenovita područja, dok je sunce potrebno u fazi formiranja plodova. Sve vrste Aktinidije u Kini su se zvale „mihoutao“, što u prevodu sa engleskog znači „majmunska breskva“.
Kod nas je poznat pod narodnim imenima kivi, aktinidija, kineska ribizla (usljed visokog sadržaja vitamina C) i kineski ogrozd. Naziv aktinidija potiče od grčke riječi „aktis“ što znači zrakast ili zvjezdast, a vezan je za izgled cvijeta (tučka).
Neki kineski autori tvrde da se današnja aktinidija pominje još 600 godina prije naše ere. Da je još tada bila veoma dragocjeno voće, potvrđuje i stara kineska legenda, koja kaže: U davna vremena, starokineski kralj Jang imao je mladu vjerenicu koja se teško razboljela. Kada je vidio da joj tadašnja medicina ne pomaže, kralj je stupio pred boga Tao i zamolio ga da ga nauči kako da izliječi svoju vjerenicu.
Bog mu je tada rekao da ubere plodove jedne divlje voćke koja ima neuglednu i maljavu pokožicu, a vrlo ukusno meso ploda. To su zapravo bili plodovi aktinidije, koji Kinezi zbog toga danas nazivaju i Jang-Tao. Jedući ove plodove, mlada vjerenica se vrlo brzo oporavila i postala još ljepša i mlađa. Od tog vremena, aktinidija je u Kini ostala poznata kao voće ljubavi i vječne mladosti.
Voćari i istraživači na Novom Zelandu prvi su se počeli ozbiljnije baviti uzgojem kivija, a selekcijom su stvorene sorte prilično krupnijih plodova od onih koji rastu u prirodnim uslovima (centrima porijekla). Uzgoj kivija počeo se širiti i u drugim zemljama pogodnih pedološko-klimatskih uslova, poput SAD-a, južne Francuske, Italije, Španije…
Najviše se uzgajaju sorte dobijene selekcijom vrsta Actinidia chinensis i Actinidia deliciosa. Selekcioni procesi su započeli 1906. godine, kada su novozelanđani postali zainteresovani za aktinidiju i pedesetih godina prošlog vijeka podigli značajne plantažne zasade.
Kivi je bujna lijana sa vrlo intenzivnim rastom, čiji korijen raste plitko, a obrastao je gustim dlačicama. Stablo može biti dugačko od 30 cm do 3 metra. Mladari (lastari) mogu biti dugački i preko 10 metara. Plodovi se nalaze na prva 3 do 4 okca na mladaru i razvijaju se isključivo na mladarima iz tekuće vegetacije, baš kao vinova loza. Listovi su krupni i obrasli sitnim dlačicama na naličju.
Plod kivija je ovalno-valjkasta bobica, i odličan je deskriptorni element – sorte se razlikuju po obliku, krupnoći, dužini peteljke, vremenu sazrijevanja i hemijskom sastavu plodova. Pokožica je gruba, maljava i mrke braon boje. Meso ploda je zelenkasto, sočno, slatko-nakiselo, prijatne arome.
Na području crnogorskog primorja, vegetacija aktinidije kreće prosječno sredinom marta i treba voditi računa o vremenu izvođenja rezdibe, zbog obilnog suzenja aktinidije. Kivi cvjeta krajem maja i oprašuju ga pčele i vjetar. Razmnožava se ožiljavanjem zrelih i zelenih reznica i kalemljenjem, uz obaveznu upotrebu fitohormona. Treba voditi računa o sadnji i posaditi makar jednu mušku sadnicu kivija na 5 do 10 ženskih sadnica.
Kroz godine uzgoja, kivi je stekao reputaciju veoma nutritivno vrijedne sirovine, a prvenstveno zato jer sadrži značajne količine vitamina C. Osim što je bogat vitaminom C, sadrži još i vitamin E i K, minerale, prehrambena vlakna i druge visokovrijedne hranjive materije. Osim u svježem stanju, može se konzumirati i u obliku prerađevina kao sušeno voće ili čips od kivija, te u obliku dezerta kao sok, vino ili sladoled.
Konzumnu zrelost ove voćne vrste teško je utvrditi s obzirom da veće vanjske promjene kod ploda nisu značajne. Na optimalni rok berbe utiče više klimatskih i agrotehničkih faktora koji kasnije utiču i na čuvanje plodova, ali i na sadržaj bioaktivnih jedinjenja u plodu. Konzumna zrelost ploda kivija nastupa kada dlačice s površine kožice ploda gube elastičnost i lako se odvajaju jednostavnim trljanjem. U navedenom stadijumu zrelosti sadržaj askorbinske kiseline se povećava, a tvrdoća ploda smanjuje.
Od evropskih zemalja po uzgoju kivija ističe se Italija sa proizvodnjom od pola miliona tona na godišnjem nivou i time je čini najvećim proizvođačem kivija u Evropi. Nakon Italije po proizvodnji kivija slijedi Grčka sa oko 200 000 tona. Kina, Novi Zeland, Čile, Italija i Grčka čine 87 % ukupne svjetske proizvodnje. Kina je najveći svjetski proizvođač, sa više od 2,5 miliona tona ploda kivija na godišnjem nivou, dok plantaže kivija zauzimaju više od 70 000 hektara.
Istraživači aktinidije zaključuju da sorta Hayward daje najkrupnije plodove (90 gr do 120 gr), dok sorte Abbot (oko 75 g) i Bruno (od 65 gr do 90 gr) daju srednje krupne plodove. Sorte Hayward i Qinmei dvije su najčešće uzgajane sorte u svijetu.
Na našem području najviše se uzgajaju sorte Hayward, Bruno, Abbot i Monty. Monty je dosta zastupljena sorta koju karakterišu sitni plodovi, što ih i ne čini preporučljivim za plantažne zasade i proizvodnju za tržište, tj. prodaju.
Osnovna karakteristika ove sorte je izvanredna rodnost, slatki i sočni plodovi. Zato u cilju dobijanja krupnijih plodova (kvalitetnijih) neophodna je stručna rezidba i prorjeđivanje plodova. Bruno se ubraja u kvalitetne sorte s prilično ujednačenim plodovima. Brzo dobija konzumnu zrelost. Abbot je rodna sorta čiji su plodovi nešto sitniji, ali je, kao i sortu Bruno, potiskuje sorta Hayward, vodeća sorta kivija u svijetu.
Plodovi sorte Hayward su pojedinačni, krupni, eliptično jajasti. Težina ploda kreće se od 90 do 120 g, a ima i pojedinih plodova težine i do 170 gr. Slatko-kiselog su ukusa, dugo ostaju svježi poslije branja ako se čuvaju pri temperaturi oko 5 °C čak i preko 2 mjeseca, pa je tržište opskrbljeno plodovima tokom većeg dijela godine.
Hemijski sastav kivija od velike je važnosti za razumijevanje prehrambene i zdravstvene vrijednosti te koristi konzumiranja ove voćne vrste. Hemijski sastav zavisi od niza faktora među kojima se ističu sortiment, klimatski uslovi, pedološke osobine, primijenjene agrotehničke mjere, stupanj zrelosti i dr.
Najvažnije komponente hemijskog sastava ploda kivija su voda, ugljenihidrati, organske kiseline, pigmenti, aromatske, pektinske i mineralne materije, vitamini, proteini itd.Vel iki interes za konzumacijom ploda kivija javlja se zbog njegove velike nutritivne vrijednosti. Plodovi kivija dobar su izvor folata, kalijuma, kalcijuma i vitamina B, a u sjemenkama sadrže velike količine vitamina E.
U drevnoj Kini, aktinidije su korištene za ublažavanje simptoma brojnih poremećaja, kao što su probavni problemi, reumatizam, dispepsija i hemoroidi, te kao terapija u borbi protiv različitih vrsta karcinoma. Nedavno je povećana pažnja posvećena prihvatanju kivija upravo zbog potencijalne zdravstvene prednosti.
Prirodni je antioksidans, antitrombotik, antipiretik, diuretik i sedativ. Kao dio zdrave ishrane može smanjiti trigliceride, agregaciju trombocita i povišeni krvni pritisak. Plodovi kivija bogati su izvor polisaharida kao što su pektin i hemiceluloza.
Današnji stručnjaci preporučuju konzumaciju dva do tri ploda kivija kao dobru preventivu za očuvanje kardiovaskularnog sistema ili kao zamjenu za aspirin.
