Početak godine, nažalost, obilježila je najteža krizna situacija koja nas je mogla zadesiti. Dok mi stojimo u mjestu, a pitanja se ređaju, vlast na odgovore ni ne pomišlja. Nije im mnogo vremena trebalo da se vrate na fabrička podešavanja.
Prisjetimo se ko je bio inicijator skretanja fokusa sa krize na Cetinju – pancirno intronizovani mitropolit crkve Srbije. A vlast opijena litijaškim zovom, odlično je razumjela taj mig. Pravac je jasan – povratak političkoj agendi i stvaranje novih političkih, a što je najalarmantnije i bezbjednosnih kriza.
25Dešavanja u Budvi samo su repriza scena iz Šavnika i Andrijevice. Vlast se brani svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Tamo đe ima šanse za političko potkupljivanje, izbori će biti sprovedeni, ali u suštinskom smislu obesmišljeni. Politički subjekti nastupaju kao nekakvi ekskluzivni interpretatori poruka građanki i građana. Zapravo, interes građana sporedna je i gotovo nebitna tema, osim u kontekstu preklapanja sa ličnim i partijskim interesima.
Savezi se cjepkaju, ali politička matrica ostaje ista. Posmatranjem načina djelovanja i prostom analizom retorike uvidjećemo da je zapravo riječ o identičnim, naučenim obrascima ponašanja. Među frakcijama nema nikakve jasne ideološke distance. Do fragmentacije dolazi isključivo usljed nesaglasja oko partijskih ili partikularnih i ličnih interesa.
Budva je, zahvaljujući nekompetentnoj lokalnoj vlasti dovedena na rub propasti. Polemišu li Jovanović i Mikijelj o tome zašto kao nekadašnji saborci, makar i kroz različite kombinatorike, nijesu odgovorno upravljali gradom? Polemišu li možda o tome zašto nijesu pokazali umijeće i želju da gradom rukovode bolje nego što je to činio DPS, koji je skoro deceniju opozicija? Naravno da ne. Polemišu o tome ko je vjernije služio crkvi i njenom sveštenstvu i ko je iskrenije litijao.
Neznavene političke elite, pod crkvenom palicom, niđe neće predati vlast mirno. Radije bi pristali na krvoproliće, nego da ustanu iz fotelja
Mikijelj je u blagoj prednosti, jer pripada savezu koji čine partije državne vlasti. Neznaveni i nesposobni kadrovi, koji misle da vlast podrazumijeva apsolutnu moć. A nasilje, zapravo, proizilazi iz suštinske nemoći, jer se scenario političkog potkupljivanja ne odvija po planu.
A nije li takva trgovina, bez političkih i moralnih limita, ilustrativan primjer radnji koje možemo okarakterisati kao politički koruptivne? Naravno da jeste. Zato su međusobne optužbe, u kojima korupcija ostaje ključna riječ, vrhunac licemjerstva.
Državni aparat u službi je vladajućih partija. Stoga, ne čudi ponovna nefunkcionalnost bezbjednosnog sistema. Od polikanata bez zere empatije, odgovorniji pristup i ne možemo očekivati. Ostanak u foteljama zajedničko je pitanje od životnog značaja. Demokrate su samo trenutno najglasnije u odbrani funkcija i bezidejne političke platforme, jer je ka njima precizno i s razlogom uperen kritički prst javnosti.
Istim scenama svjedočili bismo i u Podgorici da je predsjednika države bilo malo teže kupiti i politički ućutkati. Probudi se katkad, tek da kaže onoliko koliko je u mjeri dozvoljenog, ali je politički hipnotisan.
Đe je izvor kriza i potpune destrukcije institucija sistema, nije teško zaključiti. Uporedimo li šovinizam, govor mržnje i brutalnu dehumanizaciju koja se ponavlja nakon nove tragedije na Cetinju sa ponašanjem političkih elita, jasno je đe je izvorište svih kriza koje živimo i proživljavamo i dokle sežu destruktivni pipci. Pregovaranje i instruisanje iza manastirskih zidina nikad nije vodilo ničemu dobrom. Naprotiv. Dostavljeni mitropolit opasniji je od njegovog prethodnika.
Neznavene političke elite, pod crkvenom palicom, niđe neće predati vlast mirno. Radije bi pristali na krvoproliće, nego da ustanu iz fotelja. Ovo što danas rade u Budvi, sjutra će raditi u Nikšiću.
Potencijalne razmjere krize koju bi izazvalo nezadovoljstvo ishodom izbora na državnom nivou, teško je i zamisliti. Ova mašinerija obučena je za čuvanje fotelja i spremna na svaki vid opstruiranja tranzicije vlasti. Od samoponižavanja i tezgarenja, do nasilnog sprečavanja formiranja vlasti, dok državni vrh simulira redovno stanje u vanrednim i alarmantnim prilikama.
Kad god se po crkvama sastančilo, crkva i njeni foteljaši bili su na dobitku, a glavom o zid udarala je Crna Gora. Ustav su i formalno zgazili, zakoni su mrtvo slovo na papiru, dok procedure ni ne poznaju, a kamoli da ih poštuju.
Proživjećemo, bojim se, još dosta kriza, dok se ne oslobodimo klerikalnih lanaca, kojima su ugašene institucije potpuno podređene, dok zemljom suprotno svim demokratskim postulatima upravlja autokratska garnitura čiji je glavni savjetnik nasilno ustoličeni Jovan, dno će se samo produbljivati.
