Kako se osjećaš ovih dana, TI, čitaoče Analitike, koji svakog jutra otvaraš portal u potrazi za malo razuma? U potrazi za onom mišlju koju i sam u nevjerici misliš, ali pored koje građani prolaze mirno, kao kad u zlokobno doba ljudi preskaču umirućeg čovjeka na ulici, hitajući svome poslu. Tu svoju misao vidiš u nekoj od kolumni i bude ti lakše? Kažeš: Dobro je, nisam sam? I nisi, naravno da nisi! Poenta njihova je da se ućutka svako podsjećanje na to koliko nas je. Vjerujte, ipak - IMA NAS.
Nižu se dani kada politički amateri pokušavaju da skrpe vladu. Prvo sa nekakvim “principima”, pa onda bez principa, pa sa spuštenim standardima, pa bez standarda uopšte. Nema vrijednosnih limita. Nema crvenih podvučenih linija, ispod kojih se ne ide. Sve može! Daj šta daš, samo da već jednom “sjednemo u fotelje i zavladamo”!
Čitaoče, kako se osjećas kad sve može, samo ne možeš TI! Samo ne može ono što visi na zidovima tvoje stare porodične kuće. No pasaran za artefakte tvoje porodične istorije, koje od prašine čuvaš i ponosno ističeš u onim vitrinama i kredencima. Slika đeda iz antifašistiške revolucije. Prađeda i prababe, tih Vikinga sa slavnih bojnih polja. Fotku sebe i tadašnje đevojke ili druga od one noći majske 2006, nakon proglašenja rezultata na referendumu. Sretan i sretna kao nikad! Kakva je to noć bila!
Ko će tu ruku koja drži ideju o Crnoj Gori koja je već trebala da bude u EU i o kojoj se nije odlučivalo iz Beograda gaziti najjače?
Da, sve i svako može u novu vladu, samo ti i tvoj svemir, ne možete! Može se i kapela na Lovćenu vaznijeti i multiplicirati, ali ga “tvoja” Crna Gora neće mrdati sa mjesta đe je. Ta Crna Gora, ili makar njena ideja ili duh, jednom rukom se drži za oštru liticu iznad provalije. Ta ruka su crnogorski intelektualci. Ta ruka sa oni koji su do sada uvijek nepogrješivo birali stranu istorije. Ta ruka su momčine sa cetinjskih trgova. Ta ruka su Crnogorci iz Pljevalja, Berana i Bijelog Polja, kad je biti Crnogorac bilo opasno po život! Evo, opet je! Za “neposlušne” novinare su napunjeni šaržeri, spremni otkazi, zavrnute slavine.
I šta misliš, čitaoče saborče, ko će tu ruku koja drži ideju o Crnoj Gori, koja je već trebala da bude u EU, i o kojoj se nije odlučivalo iz Beograda, gaziti najjače? Što misliš, koji je profil čovjeka koji će gledati preko ramena i u ”vidi li me ko” panici gaziti tu ruku dok se slomljena i krvava ne pusti u provaliju? Litijaši? Frontovci? Neočetnici? Izvansituaši? Ne... Njima je potrebna takva Crna Gora, jer em uživaju u tom prizoru, em iz njega crpe propagandističku bajku o crnogorskom nacionalizmu.
Tu ruku će gaziti profiteri bivše vlasti, koji se spremaju kao ptići da krenu u (pre)let ka novoj vlasti. Gaziće iz sve snage, jer znamo dobro ko su i što su, poznajemo ih. Gaziće panično, jer znamo za njihova nedjela. Jer ne mogu da podnesu naš prezir. Ne mogu da nas pogledaju u oči. Oni će nas satrijeti i naše glave donijeti na sto svojim novim gazdama. Naše stopirane karijere, kompromitovane ličnosti, zapušena usta biće moneta za njihovu trgovinu. Našim će životima, boraca za kosmopolitsku umjesto vjerske, etnički dizajnirane, mitomanske Crne Gore, umjesto tužioca za vratom, dobiti nove fotelje.
Nije vrijeme za ćutanje. Vrijeme je za zviždaljke!
Takvi su već našu ideju kompromitovali na način da je vezuju za lupešku, nepotističku, privatnu državu. Baš zato će svakog poštenog Crnogorca i Crnogorku, “na svom putu za Evropu sad”, u toj ideološkoj tranziciji, gaziti, gaziti i gaziti, u takvom paničnom zanosu da zatru svaki trag na ono što je bio i za što se predstavljao.
Mislite li, hrabri građani kojima basta da dignu glas i kažu kad se treba reći, izaći na ulicu kad se mora izaći, da vas ćutolozi i kalkulanti koji navodno dijele našu ideju, gledaju sa poštovanjem koje zaslužujete? Ne budite naivni! Gledaju vas iz osjećanja duboke zavisti i zlobe, jer Vaš glas njihovu šutnju čini očiglednijom i sramotnijom!
Svaki kolektiv, firma, svaka ćelija sistema ima takvih napretek. Pazite se njih - to su vaši najopasniji neprijatelji! Zato, nije vrijeme za ćutanje. Vrijeme je za zviždaljke!
Ako već moramo da se branimo, branimo se pametno! Rezervišite prezir za svakog dezertera koji se prethodno “napunio”, a nama ostavio breme njegove bruke da je nosimo! Dok takvi budu trgovali za svoje nove “horizonte”, moraće prvo proći sud građana na čijoj se grbači začaurio u “elitu”. Kad prođe sud poštenih Crnogoraca, eto im ga takav - nikakav, obilježen, obrukan, prezren. Mogu zamisliti koliko će ga poštovati tamo đe se zaputio. Nikoliko. No, to je naša stara boljka... Ti naši “Putevi u Kinšasu”.
