Ima dana kad Crkva Srbije odigra kako bismo mi poželjeli. Najviše onda kad se izlanu ili, boljereći, kad kažu ono što zaista misle. To što oni misle, misle i svi njihovi pioni, jer je Crkva Srbije mozak cjelokupne operacije uništenja Crne Gore, tog njenog vrhovnog cilja evo već punih 16 godina.
Jedan od takvih dana bio je i obilježavanje godišnjice od održavanja izdajničke Podgoričke skupštine. Kao zmije na vrelom avgustovskom suncu tako i sve moguće aveti prošlosti izmigolje tih dana na prohladni podgorički vjetar - da proslave izdaju, razor i smrt.
Normalno, ne može to proći bez popova, glavnih ukrasa prvih redova nedržavnih, državnih i naddržavnih manifestacija. Đe se gođ slavi ili propagira nešto što je usmjereno protiv Crne Gore, eto njih. Da pokažu odobravanje i daju „andol blagoslov'' za dalji nastavak projekta, tj. njegovo ponavljanje.
Puna je Crna Gora poklonika popa Mace, vazda spremnih na mig iz Moskve
Amfilohije je umio da projekat ufiluje u lako jestive kore. I dostina ih je to bez žvakanja progutala. Naravno, on je to radio na poseban način, uglavnom indirektno, dvosmisleno i neodređeno. Zbog toga je i bio problematičan. Najveće izlive mržnje umio je da spakuje u mentalitetsku priču čak i kada je proklinjao. Pa ko shvati - shvati. A shvatali su.
Njegovi nasljednici nemaju te sposobnosti. Što zbog manjka ratnog i životnog iskustva, što zbog upitnog obrazovanja. Iskreno, hvala im na tome. Lakše nam je da razobličimo tu stoglavu scilu i svijetu pokažemo ko su zapavo – eksponent velikoruske i velikosrpske politike sa jednim jedinim ciljem - da Crne Gore više nema.
I, na prvi pogled blagorodni i slabo eksponirani, Metodije je progovorio. Nakon blagosiljanja četnika i početnika prije nekoliko mjeseci, sadaje dao i ''ekspertsko'' mišljenje po pitanju ''ujedinjenja''. Reče da se moramo žrtvovati zbog nekakvog jedinstva. Kakvog jedinstva? Sa kim? Sa palikućama? Sa krvnicima Crne Gore?
Okej, možda imamo različito viđenje pojma jedinstva. Pismo nas uči da praštamo, okrećemo drugi obraz i slično, ali ne moramo se jediniti sa onima koji nas proganjaju i ubijaju. Ili pak moramo? Ili ipak Metodije podržava sve to? Rekao bih da podržava.
Đe se gođ slavi ili propagira nešto što je usmjereno protiv Crne Gore, eto popova
Svakako ništa novo za pripadnika njegove organizacije. Na kraju krajeva, kuđ ta sreća da su se zadržali samo na retorici. Pojedini su bili i izvođači radova na terenu. Dug je spisak od Đujića i Mace na ovamo. I ne završava se. Puna je Crna Gora poklonika popa Mace, vazda spremnih na mig iz Moskve da krenu u akciju.
I sve se vraća na Podgoričku skupštinu i agendu. Jer, to što misle Metodije, novi Đujići i Mace misle i svi oni koji ih podržavaju i ljube im ruke. Dakle, svi oni koji to ne smiju da kažu javno ili se predstavljaju da su veliki zaljubljenici u Crnu Goru, glasovi razuma i pomirenja, perjanice prozapadne misli i demokratije, zvijezde granta i ambasada.
Gledajući cjelokupnu tu ekipu, njihove stavove i mišljenja, kvalifikacije i portfolije, ne mogu a da se ne zapitam – ko ve sastavi?
Iskreno, u nekim euforičnim momentima bih i rekao da nismo mogli ni zamisliti lakše protivnike jer jednostavno kad se scili otkine glava i ostanu bez para i botova sve će se srušiti. Kao kula od karata. Pare su mjera njihovog nacionalizma i moći. Bez para nema ni snage, ni vjernog naaaarooda.
I dok čekamo taj stvarno euforičan momenat, nema druge bez da one što im je želja da se "žrtvuju", jedine, stapaju i utapaju izvedemo na svijetla političke pozornice. Da svoje strategije razvijaju mimo Crne Gore. Od nje da odalje svoje „šape, pipke ...“, jer ta je priča, jednom za sva vremena, završena.
