Čuveni francuski književnik i filozof, egzistencijalista i genijalni stvaralac apsurda, Albert Kami je rekao da vlast nije privilegija već odgovornost. Bio je poznat po svojim djelima u kojima je opisivao apsurdnost postojanja. Kami je o apsurdnosti postojanja pisao targetirajući sve ljude i njihove živote na ovoj zemlji, a da je kojim slučajem naš, crnogorski, savremenik vjerujem da bi o apsurdnosti postojanja pisao ponukan postojanjem političke grupacije, apsurdno nazvane, Demokrate.
Grupacija politički neodgovornih pojedinaca, formirana samo i isključivo radi zadovoljenja ličnih sujeta i patološkom željom za pozicijama vlasti, zarekla se svom vrhovnom božanstvu „svetoj fotelji“ da nikada i ni po koju cijenu neće istu izdati i napustiti. A, da bi se taj naum ostvario u ovim našim turbulentnim vremenima i krajnje polarizovanom društvu po svim pitanjima, iziskuje vječito ćutanje i neopredjeljivanje o bilo čemu bitnom.
Besmislena je ova taktika bila i dok su bili u opoziciji, ali sada kada su ozbiljni konstituenti vlasti ona je i pogubna, i to pogubna za građane Crne Gore o čijoj sudbini „odlučuju“. Jer, vlast mora nositi i ogromnu odgovornost, u suprotnom je samo maska ispod koje se krije čisti lični interes i ništa više.
Ova politička „omerta“ Demokrata traje od kako su formirani. Sve svoje neodluke su nevješto zamazivali opštim mjestima i floskulama, pa su izjašnjenja o tome šta misle o crnogorskoj tradiciji, istoriji, simbolima, ili Srebrenici, Miloševiću, NATO-u, Evropskoj uniji... zamijenili onim kako je mir njihova nacija. Koliko su posvećeni tom miru i pomirenju o kojem su im puna usta, najbolje govore trenutna dešavanja u Crnoj Gori koja su direktno uslovljena baš njihovim radom na podjelama i opštem stanju nebezbjednosti u zemlji.
Na posljednjoj sjednici Vlade (posljednoj ako ne računamo ovu od četvrtka koju su „hrabro“ održali telefonskim putem), na predlog ministra Radunovića o izmjenama propisa koji regulišu rad Morskog dobra, odlučili su da odćute. Ministri iz Demokrata nisu bili ni za ni protiv, nisu čak bili ni uzdržani, oni su prosto prestali da dišu dok se ne završi glasanje. Pravili se „ljudi“ neprisutni.
Znate ono kada vas profesor u srednoj školi prozove da odovarate a vi kažete drugarima da kažu kako ste odsutni, zavučete se ispod klupe, drhtite da vas ne primjeti i molite se da prozove nekog drugog. Kako je broj ministara i potpredsjednika u našoj Vladi istovjetan prosječnom broju đaka u nekom odjeljenju, imali su logiku da će uspjeti da se sakriju u toj masi dok ta tačka dnevnog reda ne prođe. Imalo je logike, ali samo da Demokrate u vladi imaju jednog ministra, a ovako se brojni ukrivati i „podvlačiti pod sto“ je apsurdno čak i za njih.
Da je i ta sjednica Vlade bila telefonska, kao ova od četvrtka, vjerujem da bi se umjesto njihovog odgovora da li su za iili protiv predloga čulo samo ono tu-tu, tu-tu. Premijeru, pokušajte ponovo da ih pozovete, okrenite nulu, ili nule, kako god.
I, svi ovi pokušaji da budu nevidljivi pri svim bitnijim odlukama za naše društvo, napokom su dobili svoje razjašnjenje. Ono počinje ovako - znate da o svim bitnim odlukama, kampanjama, dizajnu i svim političkim smjernicama odlučuje Boris Bogdanović, idejni tvorac svih njihovih politika i brenda ukupno.
E, pa taj Boris Bogdanović je, kako piše M portal, uhvaćen u nečemu što bi normalni ljudi nazvali prevarom i krivičnim djelom, ili kako bi to kazali u Demokratama – laž je naša nacija.
Naime, Boris ima diplomu privatnog beogradskog univerziteta, za starlete, loše đake sa dubokim džepom i tatine i mamine male „genijalce“ - Megatrend. Koliko je ovo „cijenjen“ univerzitet govori i njegova zvanična biografija na sajtu Skupštine, đe je „zaboravio“ da napiše đe je stekao diplomu pravnika, čak je i njemu neprijatno bilo da kaže đe je studirao. Međutim, nije njega samo sramota što ima diplomu sa univerziteta na kojem nije diplomirao samo onaj koji nije imao novca i đe je znanje prevaziđena kategorija, već nešto sasvim drugo.
M portal je otkrio jednu bizarnost, mladi Boris nije nijednom boravio u Srbiji, odnosno Beogradu đe je sjedište fakulteta, za svo vrijeme studiranja. Sada ćete vi odmah pomisliti kako je kupio diplomu i kako je nije stekao regularnim putem, ali kada sagledate svu njegovu političku karijeru, kao i politički background Demokrata, shvatite da je on u stvari bio na predavanjima i ispitima ali se sakrivao da ga niko ne vidi i primjeti. Toliko je usavršio tu tehniku da ga nisu, za te četiri godine, primijetili ni carinici i policajci na graničnim prelazima. Magija.
Ovim svojim znanjem je podučio i partijske drugare, objasnio im je da se do cilja može doći čak iako ne učestvujete. Prosto, ne morate biti prisutni, sve je u snazi volje.
A, volje ne fali, pogotovo one koja je usmjerena ka beneficijama, novcu, pozicijama i voljenim foteljama.
Ako se pitate da li će ovo izazvati bilo kakvu reakciju u njihovim redovima i da li će ova prevara donijeti neke sankcija počinitelju, sjetite se da njega nema, da je nestao i da ne postoji čim se pojavi nešto što „miriše“ na odgovornost.
Još jedan egzistencijalista, Žan Pol Sartr, je rekao da čovjek nije samo odgovoran za ono šta učini, već i za ono što nije učinio. A, Boris nije učinio studiranje.
Ono što jeste učinio je osmišljavanje slogana Demokrata „Časti mi“. E, pa, časti mi - apsurdno.
