Institut za medije Crne Gore je, u partnerstvu sa Društvom profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG), Media centrom Sarajevo i Albany Associates iz Londona, uz podršku Britanske ambasade u Podgorici, organizovao vebinar za novinare, medije i advokate, posvećen izazovima u moderiranju onlajn komentara tokom društvenih kriza, na kojem je govorila Džil Filips (Gill Philips), advokatica Gardijana, direktorica sektora zaduženog za poštovanje medijskih zakona, uticajnog britanskog dnevnika.
Na početku predavanja Filips je istakla da većina medija prepoznaje veliku komercijalnu vrijednost komentara i na njih gledaju kao na način da se podstakne čitanost. Takođe, dodaje ona, komentari doprinose debati i proširivanju znanja, tako što čitaoci mogu da ukažu na greške u tekstu.
„Komentari čitav proces mogu učiniti demokratskijim jer se, pored mišljenja novinara i njihovih sagovornika, može čuti stav većeg broja ljudi koji o obrađenoj temi mogu biti podjednako informisani“, kazala je Filips.
Pravna odgovornost: S druge strane, navodi ona, vrijeđanje i dezinformisanje putem komentara predstavlja veliki problem. Upravo iz tog razloga advokatica Gardijana ističe pravnu odgovornost kao veoma važan dio priče o komentarima i dodaje da upravo kroz odnos prema ovom pitanju medijske kuće definišu način regulacije komentarisanja.
Filips je mišljenja da je razumno krenuti od pretpostavke da ćemo za ono što objavimo, uključujući i komentare, odgovarati moralno i pravno.
„U slučaju da prihvatite takvo polazište to o vama govori da na sadržaj, tekst i komentare, gledate holistički, tj. kao na cjelinu“, objašnjava Filips i podsjeća da mnogi često i lako zaborave da je u vremenu interneta granica između lokalnog i globalnog praktično - izbrisana.
„Globalni karakter web portala je vrlo lako zaboraviti. Ljudi misle: „Dobro, imam organizaciju u Crnoj Gori ili u Velikoj Britaniji i tu je moja publika“, ali stvarnost je da vijest na internetu svako može preuzeti i pročitati bilo gdje u svijetu. Advokat ne može poznavati zakon u svakoj zemlji i morate biti svjesni da postoji rizik“, podvukla je ona.
Kako spriječiti govor mržnje: Govoreći o pravnoj odgovornosti Filips je posebno istakla odgovornost za govor mržnje.
„Govor mržnje potpada pod ono što mi pravnici zovemo - strogom odgovornošću. Ako objavite komentar sa govorom mržnje, prekršili ste zakon i morate ga obrisati, ali važno je istaći istaći - da ga nijeste ni smjeli postaviti! U Evropi je bilo više slučajeva gdje su sudovi odlučili da nije važno što je sporni komentar uklonjen čim je uočen. Njihov stav je: komentar koji sadrži govor mržnje, uopšte nije smio biti objavljen“, upozorava advokatica Gardijana.
Ona se nada da će princip „uoči i ukloni“ postati norma u budućnosti, ali dodaje da smo još uvijek daleko od toga.
„Napomenula bih da je govor mržnje veoma zahtjevna tema jer je njegova definicija vrlo nejasna i razlikuje se od zemlje do zemlje. Neke države ovaj problem zloupotrebljavaju za sprovođenje političke kontrole nad protivnicima. U drugim slučajevima, kao na primjer, kada se radi o istorijskim temama, dolazi do negiranja holokausta i genocida“, navodi Filips.
Moderiranje: Prezentujući razne modele moderiranja Filips je kazala da za mnoge online medije, moderirati komentare ili ne, predstavlja pravu dilemu.
„Ukoliko moderirate, imate uredničku kontrolu, i to vam daje jedan nivo integriteta. Kroz moderiranje možete pokazati vrijednosti za koje se kao organizacija zalažete. Ipak, u pitanju je model koji zahtjeva velike ljudske resurse. Ako imate moderatore, potrebno je organizovati obuku jer morate imati dosljednost, pa su vam potrebni i ljudi koji će u identičnim ili sličnim situacijama donositi - iste odluke“, poručila je ona tokom predavanja i napomenula da se ne smije pretjerati sa moderiranjem, jer ukoliko ne objavljujete komentare koji nijesu sporni, možete biti optuženi za cenzuru.
Bez moderiranja: Mnogi smatraju da ukoliko ne regulišu komentare na svom sajtu, nijesu ni pravno odgovorni za iznešene stavove.
„Nekima se ovaj model dopada jer smatraju da im donosi visok stepeni pravne zaštite. Ako mediji ne vrše moderiranje komentara u velikom broju zemalja mogu da se predstave tek kao platforme za objavu komentara i zauzmu stav: „Mi nijesmo uključeni u ovaj proces - niti smo urednici, niti autori, niti izdavači“. Ovdje treba napomenuti da zakon u sve većem broju država ide u pravcu, da ako odlučite objaviti nešto za što znate da je sporno i dopustite komentare bez ikakve kontrole, to vas čini pravno odgovornim jer ste to svjesno odlučili učiniti“, ističe Filips.
Kao prednosti ovog modela navela je da je znatno jeftiniji, brži i u praksi, kako kaže, većina žalbi vezanih za komentare se rješava - njihovim prostim uklanjanjem.
Vrijeđanje i dezinformisanje putem komentara predstavlja veliki problem. Upravo iz tog razloga advokatica Gardijana ističe pravnu odgovornost kao veoma važan dio priče o komentarima i dodaje da upravo kroz odnos prema ovom pitanju medijske kuće definišu način regulacije komentarisanja
Pred-moderiranje: Filips objašnjava da takozvano pred-moderiranje, u suštini znači, da ne objavljujete nijedan komentar, prije nego provjerite njihov sadržaj.
„Ovaj model daje vam daleko veću kontrolu, čime možete efikasno da suzbijete vrijeđanje u komentarima i time dobijete 'čistiji' sajt. Takođe, time ćete postići manji broj problematičnih situacija i kompletan proces sprovoditi u skladu sa standardima koje sami postavite“, kazala je ona.
Ipak, ističe da pred-moderiranje zahtjeva utrošak velikih resursa.
„Ako provjeravate svaki komentar, može proći dosta vremena prije nego bilo koji komentar ugleda svjetlost dana. Potrebna je intenzivna obuka moderatora i za većinu medija ovo nije najpraktičniji model. Pored svih mjera opreza, još uvijek postoji rizik da se objavi nešto što ne bi trebalo, a to vas, u ovom slučaju, čini direktno odgovornim“, podvukla je ona.
Postmoderiranje: najgori od svih svjetova ili ,,razuman kompromis“: Praktikujući post-moderiranje, navodi Filips, dobijete od svakog modela pomalo.
„Prednost post-moderiranja je da se komentari brzo plasiraju u javnost i uz malo sreće, moderatori će za kratko vrijeme uočiti one problematične i ukloniti ih. Najčešće se prigovori i žalbe vezane za komentare rješavaju brzim uklanjanjem, što znači da ako pažljivo kontrolišete što se objavljuje problematične situacije možete prevazići za kratko vrijeme“, poručila je advokatica Gardijana.
Gledajući iz perspektive pravne odgovornosti ovaj model, kako je kazala, ima značajan nedostatak jer ukoliko postoji bilo kakva kontrola komentara smatraćete se odgovornim za objavljeno. Ona napominje da uvijek postoji osnovana zabrinutost da post-moderiranje ne uspjeva da spriječi sve neželjene pojave u komentarima.
Hibridni modeli: Filips je govorila i o tzv. hibridnim modelima - dajući konkretne primjere.
„Blogovi sa putovanja i recepti za razna jela su tekstovi niskog rizika i kod njih možete dozvoliti komentare - bez prethodne provjere. Velika prednost kod ovog pristupa je što olakšava posao moderatorima i omogućava im da se koncentrišu na rizičnije objave“, precizirala je.
Prema njenim riječima, kod većine medija postoji opcija kojom se komentari na određenom tekstu iz nemoderiranog (nekontrolisanog) mogu prebaciti u moderirani (kontrolisani) status, ukoliko se uoče problemi koji nijesu očekivani, ili na vrijeme uočeni. Dodaje i da je u ovim modelima uključeno i pred-moderiranje za vrlo rizčne tekstove, kao i post-moderiranje ako se ukaže potreba.
„Sve navedene modele u hibridnim verzijama možete uvezati na razne načine“, kazala je Filips.
Procesuiranje žalbi: Kao važan aspekt regulisanja komentara advokatica Gardijana istakla je način na koji se procesuiraju žalbe. Kako je kazala, postoje različiti pristupi rješavanju žalbi, koji se opet uklapaju u izabrani model moderiranja.
„Mediji koji ne vrše moderaciju nerijetko posjeduju određene filtere koji prepoznaju sporne riječi i sprječavaju njihovo objavljivanje. S druge strane, većina medija je usvojila model „uoči i ukloni“. Na taj način, čim ste obavješteni o spornom sadržaju, uklanjate ga“, navela je Filips.
Sam ovaj pristup, dodaje ona, ima mnogo nijansi jer nije svaki sadržaj koji je predmet žalbe - problematičan ili nezakonit.
„Postavlja se pitanje - da li vi kao platforma za komentare, a ne njihov kreator, provjeravate njihovu istinitost, ili ih prosto uklanjate? Pojedini slučajevi završe i na sudu koji na kraju određuje da li je spornim komentarom prekršen zakon“, kazala je advokatica Gardijana.
Takođe, opisala je i postupak koji su neki mediji usvojili, a naziva se „notice and notice“, tj. kada dobijete žalbu, vi kontaktirate osobu koja je uputila komentar te je upozorite i razgovarate sa njom kako biste sagledali i njenu stranu.
Kako to radi Gardijan - "Less is more“: Gardijan je 2016. godine izvršio istraživanje u kojem je analizirano 70 miliona komentara koje su tokom 10 godina čitaoci ostavljali na njegovom sajtu. Filips navodi da se istraživanjem došlo do nekih uznemirujućih rezultata, među kojima je istakla činjenicu da od 10 autora koji su najviše vrijeđani - osam su bile žene, a dvoje crnci.
„Shvatili smo da su u pitanje dovedeni ugled i reputacija kuće što nas je motivisalo da preispitamo svoj odnos prema komentarima na našem sajtu. Gardijan se posljednjih godina ne rukovodi potrebom većeg broja komentara, već se uredništvo opredjelilo za maksimu „manje je više“ (less is more)“, podvukla je ona.
Prema njenim riječima, uredništvo se odlučilo da uvede jasnih deset pravila komentarisanja kojih se komentatori moraju pridržavati. Kako je kazala, među tim standardima je i da budu u skladu sa etičkim vrijednostima, ali i da se drže zadate teme teksta.
„Takođe, ako imamo više članaka na istu temu, komentare dozvolimo samo na jednom. Osim toga, obavezna je registracija komentatora, iako znamo da jedna osoba može otvoriti više mejl naloga, ta praksa je pokazala da onda ipak ima manje spornih komentara“, zaključila je Filips.
