Crnogorski šahovski velemajstor, Nikola Đukić rođen je u Podgorici 26. januara 1983. godine. Prve šahovske korake napravio je u šahovskoj sekciji OŠ „Marko Miljanov“, koju je vodio prof. Rade Šćepanović, a dalji razvoj nastavio je u školi šaha Budućnosti, pod budnim okom FIDE majstora Radojice Dabetića.
Osvojio je brojne titule prvaka Crne Gore u mlađim kategorijama, a 2001. godine i titulu omladinskog prvaka Jugoslavije. Deset puta je bio seniorski prvak Crne Gore, a sa ekipom Budućnosti osvojio je deset titula u Premijer ligi i šest pehara u Kupu.
Nastupao je za reprezentaciju Crne Gore na sedam šahovskih olimpijada i osam evropskih prvenstava, većinom na prvoj tabli.
Pobjednik je brojnih međunarodnih turnira. Već godinama bavi se i trenerskim radom, kao jedan od trenera u šahovskoj školi ŠK Budućnost CEDIS. Završio je engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. U pauzama između šahovskih obaveza, bavi se prevođenjem. Tamarin je srećni muž i Kaćin ponosni tata.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Jurenje za loptom po poljani koja je danas bulevar i taj magični osjećaj da je čitav život, pun beskrajnih mogućnosti, tek pred tobom.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Nijesam siguran da sam ikad stvarno odrastao, ali lijepo je što me drugi tako doživljavaju.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kao dijete sam mnogo volio stripove, a u nekom periodu sam pokušavao i da ih sam stvaram. Djeluje da je tu bilo nekog potencijala, ali odavno sam zapostavio razvoj svojih crtačkih vještina.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ne nužno najgora, ali često iritantna po okolinu - moja pretjerana sklonost ispravljanju krivih Drina.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Integritet, tako rijetka stvar u današnje vrijeme.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Kad se zanesem, počnem da preglasno pričam, pa možda Al Paćino ne bi bio loše rešenje. Plus je odgovarajuće visine. A naslov bi mogao da bude „Konjićev skok“.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Če Gevara s Ali Ekspresa.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Neka slatko-slana kombinacija, recimo čoko-smoki.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Pošto sam se već malo umorio od dugih putovanja, moć teleportovanja bi mi znatno olakšala život.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Džojsom dok je pisao Fineganovo bdenje, ali samo na jedan dan, bojim se da bi mi glava eksplodirala ako bih se duže zadržao.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Provodim vrijeme s porodicom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- U moru pjesama koje su mi bliske srcu, nekako se ipak uvijek izdvaja Springstinov “Thunder Road”.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Iskreno, ne stižem da čitam knjige i gledam filmove koliko bih volio, ali trudim se da ipak nađem vremena. Od nedavne lektire, najdublji trag je ostavila Pekićeva “Kako upokojiti vampire”, potresna priča o tome kako nas nedostatak hrabrosti u zlim vremenima tjera da činimo i najgnusnije stvari, nalazeći pritom opravdanja za sve naše postupke.
Što se filmova tiče, u zadnje vrijeme najčešće gledam priče o super-herojima, u skladu sa ukusom moje ćerke, a mogu da pomenem nove “Čuvare galaksije” kao jedan od boljih filmova tog žanra u posljednjih par godina.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Iako sam dosta putovao zahvaljujući šahu, ima još mnogo mjesta koja nijesam posjetio, a rado bih. Ali, kako je danas, sasvim slučajno, Blumov dan, trenutno bi me najviše obradovala šetnja Dablinom.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Nijesam neki ljubitelj autobusa, valjda sam previše vremena proveo u njima.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Baš sve – nikome. Čovjek ponešto ipak mora da zadrži za sebe.
Čemu se uvijek obradujete?
- Osmijehu moje ćerke.
Da li za nečim žalite?
- Da mogu da vratim vrijeme, vjerovatno bih mnogo stvari drugačije uradio, ali suštinski ne žalim ni za čim, kad se sve sabere i oduzme, prilično sam zadovoljan svojim dosadašnjim životom i zahvalan za sve lijepe stvari u njemu.
Bez čega ne možete?
- Bez smijeha i muzike.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ženi i ćerki se povazdan nešto izvinjavam, ali to je više neka naša interna zafrkancija. A nešto se ne sjećam nekog stvarno ozbiljnog izvinjenja u zadnje vrijeme.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje, sreća i mir u svijetu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Danas je najteže ostati čovjek, nadam se da sam ipak, koliko-toliko, uspio u tome.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Sa ljudima koje volim.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ona kineska kopija Čea u meni bi rado rekla „herojski, u borbi za slobodu“. Ali da ne fantaziram previše, može i u snu, u dubokoj starosti.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Panta rhei.
