
Unapređenje obrazovnog sistema moralo bi biti na vrhu liste prioriteta zemalja koje se žele vrijednosno pozicionirati kao dio zapadnog, razvijenog svijeta.
U Crnoj Gori se, na sve naslijeđene manjkavosti obrazovnog sistema, dodaje ikleronacionalistička indoktrinacija, u skladu s kontrarevolucionarskim društvenim konceptom. Prošlonedjeljne vijesti iz crnogorskih vrtića i škola, nedvosmislena su potvrda prethodno navedene teze.
Za rekapitulaciju svih sličnih primjera kojima svjedočimo posljednje tri godine, trebao bi nam čitav serijal tekstova.
Slučaj mizoginog pamfleta u podgoričkoj Osnovnoj školi „Savo Pejanović“, začudio je čak i regionalne medije, pa je tako priča stigla i do hrvatskog Jutarnjeg lista, te poznate emisije na RTL televiziji. Ovo je, naime, jedan od najočiglednijih primjera kojim se djeci, pod plaštom tradicije, pokušavaju nametnuti iskrivljene percepcije. Sve u funkciji jačanja patrijarhalnih obrazaca ponašanja, shodno srednjovjekovnim postulatima.
Ako problem postavimo još dublje, jasno je da se učenjem o muškoj supremaciji, te izazivanjem osjećaja niže vrijednosti kod djevojčica, podstiče legitimizacija nasilja kao društveno prihvatljivog i običajno opravdanog fenomena. Nadalje, nužna posljedica razvijanja mizoginih stavova je porast slučajeva femicida, koji su jedna od najcrnjih mrlja u funkcionisanju pravosudnog sistema.
Ponovno je aktuelizovan i slučaj direktora Osnovne škole „Štampar Makarije“ Novice Gačevića, čiju smjenu, navodno, onemogućava rupa u propisima.No, uzimajući u obzir antidiskriminacione zakone, stiče se utisak da stvarni razlozi leže u samovolji.
Na sceni je pokušaj zataškavanja slučaja ankete čijom se sadržinom, najjednostavnije rečeno, podstiče diskriminatoran i prezriv odnos prema različitostima. Besjeda profesora istorije u podgoričkoj gimnaziji o pokradenom referendumu, dopunjuje spisak prosvjetnih "gafova" začinom istorijskog revizionizma.
Učenici i studenti žrtve su svetosavskih misionara
Cilj je jasan - nastavak provlačenja korisnih mitova kao nepobitnih istina - Crnogorci su potekli od Nemanjića, Petrovići su srpska dinastija, sve osim jednovjerskog, jednonacionalnog i jednojezičnog identiteta je izmišljotina, crnogorskom nezavisnošću Srbiji je učinjena istorijska nepravda...
A kako se kroz rad obrazovnih ustanova veliča idolopoklonstvo podređenih prema nadređenima, pokazuje maketa sa likom direktorice beranskog vrtića Radmila Nedić. Fanatična poruka i slika na maketi, potpuno su usklađeni sa kičerskim idealima koje uvozimo iz najbližeg susjedstva.
Baš kao i devedesetih, dio prosvjetne zajednice aktivno sudjeluje u formiranju generacija neosjetljivih na kršenja ljudskih i građanskih prava i nesposobnih za kritičko promišljanje. Stavljanjem šovinističkih ideja u pozitivan kontekst, te nametanjem netačnih istorijskih interpretacija, nastavlja se širenje opasnih narativa, po mjeri svetosavske ideološke matrice.
Djeca i mladi uče se jednoumlju, što vodi gušenju kritičke misli. Oduzima im se pravo na kreiranje sopstvenih percepcija u odnosu na prošlost, aktuelni društveni kontekst i željenu budućnost. Teži se oblikovanju ličnosti idealnih za pozicije novih partijskih vojnika, poslušnika kleronacionalističkih struktura, spremnih da pritisnu taster kad i kako kome odgovara.
Učenici i studenti žrtve su svetosavskih misionara. Glasovi razuma, koji se suprotstavljaju klerikalnoj indoktrinaciji, izlažu se političko-tužilačkoj odmazdi. Najočitiji primjer je proces pokrenut protiv profesora i istoričara Bobana Batrićevića. Usljed nepostojanja decidnih pravnih obrazloženja za pokretanje postupka, zainteresovanoj javnosti uskraćuje se pristup suđenju.
Ni nove najave o gašenju FCJK nijesu ništa drugo do zastrašivanje kritičkih glasova, uz podršku srpskih propagandista. Nasuprot tome, prosvjetari koji degradiraju profesiju, uživaju zaštitu sistema, uz poneku oštru osudu i apsurdna opravdanja uprave škola.
Nenamjerne greške, medijske špekulacije, čekanje patrijarha - izgovori koje većinska moć kratkog pamćenja olako guta. Nijesu ovo ni prvi, a ni posljednji primjeri kojima se, pronošenjem anticivilizacijskih ideja, pokušava nadvladati zdrav razum.
Ipak, moramo razočarati zagovornike izjednačavanja retrogradnih i oslobodilačkih ideologija s porukom - ima nas dovoljno koji ne zaboravljamo i čiji glas u borbi za stvaranje generacija posvećenih idealima građanskog i pravednog društva neće utihnuti.