Ova naša borba za suverenu Crnu Goru, nakon svih napada na nju, korota, patnje i siromaštva, makar nam je osvijetlila puteve vrijednosti, toliko blistavo jasno da se ni slijepac ne može izgubiti samo ako hoće da ih slijedi.
Da budem još jasniji, rizikujući da me razapnu raznorazne političke korektnosti, mlitavosti „srednjeg puta“, medijske fabrike etiketa - nacionalista, komita, milogoraca itd - biti istinski Crnogorac znači biti beskompromisno lojalan njenom suverinitetu.
Opravdati i „tumačiti“ drugačije koncepte, pogotovo kroz ideju građanskog, nije ništa drugo do lična, politička i ideološka fekalija. Polako, ali sigurno, sve više dozvoljava ovo naše društvo, njegov moralni i vrijednosni okvir, kao legitimnu političko nacionalnu poziciju, to nešto za što ime ne postoji - da budeš protiv suvereniteta sopstvene zemlje. Tu vrstu ljigavosti imate u parlamentu kao legitimne predstavnike iste.
Dok se spremaju blokade, mi u medijima gledamo rijaliti gladijatorskih borbi za vodovod i kanalizaciju, Zelenilo i Čistoću
Kao što Francuzi imaju svoje „Liberte, egalite, fraternite“, ovaj narod iz gora i mora ima svoje „Za pravo, čast i slobodu Crne Gore“. Kada zrenemo, kao ljudi i kao građani, ni onome Srbinu iz Berana, kao ni Malisoru iz Malesije, ni onom „urbanom“ hipsteru iz Bokeške, ovi pojmovi, ovim redosljedom, neće smetati, jer su univerzalni, plemeniti i vječni i jer podsjećaju na to da ne može biti normalno da građanin jedne zemlje bude neprijatelj njenog suvereniteta. Amerikanci imaju, za razliku od nas, termin za takav fenomen. Zove se terorista.
Put takve Crne Gore, za koju evo i dan danas „bijemo bitke“, jasan je kao dan i nema te sitnopolitičke demagogije koja može manipulisati tom, u kamenu uklesanom, idejom. Ili ima? I to na sred Cetinja! Podno Lovćena. Nadomak Belvedera.
Danas, kada političko interesna ekspozitura regionalnih i globalnih centara moći - Demokratski front&Co, za tuđi račun, i sa tuđim parama, sprema, obećava i u miru organizuje BLOKADU države, lokalni političari u punom kvazifilozofskom kapacitetu počinju da „tumače“ što je to najbolje za Crnu Goru, za Cetinje, kakva vrsta saradnje, sa kim, s kojim ciljem...
To filozofiranje, tumačenje, ta gimnastika sa logikom, a sve idući onim putem sa kojeg NEMA skretanja, ako si pravi beskompromisni Crnogorac, ne po bedževima na reveru, već po djelima, ne po ruci na srcu u toku himne, već po žrtvi koju daješ, danas je postalo standard ispostavlja se gotovo pa kompletnog političkog spektra.
Do skoro smo vjerovali da je ta vrsta improvizacije sa kodeksima (kodeksi su to što jesu jer sa njima nema improvizacije), rezervisana za novu vlast. Njihov konflikt je u toj mjeri banalan poput onoga kad se drugovi posvađaju kad zajedno otvore kafanu. Evo, i takozvani državotvorni dio spektra, foteljama, i to lokalnim, usvaja interesni, demagoški, novokomponovani politički profil i propušta šansu za još jedan snažan BUM u naša srca!
Onda kada DF eufemizmom za okupaciju - blokadama, pitoreskno opisuje koliko je uticaj na vlast u Crnoj Gori važan njihovim poslodavcima, obaveza je političara koji sebe drže za suvereniste - da daju odgovor!
Da nas i oni, poput događaja na Belvederu, svojim jedinstvom, međusobnim pružanjem ruku, odlučnim udruživanjem u crnogorski blok, inspirišu, nadahnu, animiraju, ohrabre, drmnu iz pasivnosti, pokažu nam put za budućnost, raspale toliko potreban otpimizam - požar zajedništva!
Ovako, dok se spremaju blokade, mi u medijima gledamo rijaliti gladijatorskih borbi za vodovod i kanalizaciju, Zelenilo i Čistoću. A sve to, glamurozno najavljujući svoju lokal patriotsku misiju - ciničnom i ogorčenom uvredom na račun „raspisanih intelektualaca“.
Samo zato što misle drugačije? Kako ih to čini drugačijima od Krivokapića i Bratić? Zašto bi mi ovima trebali oprostiti, jer nose prefiks crnogorski? Kakav kiks!
Kada DF eufemizmom za okupaciju pitoreskno opisuje koliko je uticaj na vlast u CG važan njihovim poslodavcima, obaveza je političara koji sebe drže za suvereniste - da daju odgovor!
Sa Cetinja kreću ideje koje ujedinjuju Crnogorce i duvaju u jedra našim najboljim izdanjima! Sa Cetinja se piše istorija! Ne i ovog puta, zato što je nova generacija političara izgleda nedorasla tom rukopisu. Nema tu vrstu vizije, niti harizme.
I dok se po cijeli dan na mrežama demagogija ispravlja i savija, dok se oportunizam i egzibicionizam prlepliću u kratkovidom, pseudopolitičkom analiziranju za i protiv, matematika uporno demantuje svakog seronju i samozvanog analitičara i neumoljivo podsjeća - samo zajedno imamo šansu!
„Malo rukah, malena i snaga“!
No, izgleda da je previše sitnih igrača u igri. U odsustvu pravog lidera koji će lupiti šakom o sto, njihove će sitne ambicije, direktorska, sekretarska i zamjenička mjesta obećana ambicioznim suprugama nastaviti da stidljivo migolje vani, dugo i istrajno čekajući iza crvenih zastava baš ovaj trenutak. Trenutak kada će odsustvo snažnog i harizmatičnog lidera njihovu slabašnost učiniti manje vidljivom i kada će skretanje sa našeg jedinog puta biti legitimna politička opcija.
Lenon je rekao: „San koji sanjaš sam je samo san. San koji sanjamo zajedno je stvarnost!“ Hajde da sanjamo zajedno!
