Sve vlasti uspostavljene nakon čuvenog 30. avgusta urušavaju se iznutra. Unutrašnja razgradnja neminovan je proces, nakon stvaranja labavih koalicija koje su plod kompromisnih rješenja. Interesno-trgovačka pozadina, odsustvo odgovornosti i brige o bilo čemu, osim o profiterskom ostanku na funkcijama. Zato su nam izborni ciklusi postali svakodnevica.
Pisali smo prije dva mjeseca da je pitanje dana kada će kriza podgoričke vlasti kulminirati. I dobro smo predvidjeli. Unutrašnja kulminacija, proizvod nikada okončanog sukoba predsjednika i premijera.
Što se gradske uprave tiče - kakvi temelji, takav i kraj. Temelji su imaginarni, ali je krah stvaran i neizbježan
Podgorička vlast faktički je rasformirana razlazom Milatovića i Spajića. Sastanci i fiktivni pregovori bili su predstava za javnost. Na identičan način pokušavao se prikriti i rascjep unutar PES-a.
Svrha formiranja Pokreta za Podgoricu je i bila unutrašnja sabotaža već dovoljno nefunkcionalne vlasti. Očito, da se nije desio famozni raskol i prebjeg pet odbornika u koaliciju s najžešćim kritičarima Milatovićeve i Spajićeve ekonomske ekspertize, nastavilo bi se neprincipijelno mešetarenje, pretvaranjem Podgorice u svetosavsko-četničku provinciju, po uzoru na opštine na čijem su čelu DF neočetnici.
4Mada, istini za volju, uz gotovo nevidljivu gradonačelnicu, nije pogrešno reći da je grad gotovo u potpunosti prepušten DF kadrovima. Otud imenovanja povampirenih figura iz devedesetih i zloupotreba kulture promocijom mitomanskih autora. Na brukanje pred pobratimskim Sarajevom ne treba ni podsjećati.
Da Milatović kroz i dalje trajući sukob ne diktira poteze svojih odbornika, zloupotrebe i nezakonitosti, kao i do sada, nizale bi se u nedogled. Politikanti bi nas neumorno ubjeđivali da je vlast stabilna, kriveći opoziciju za sopstvene neuspjehe.
A PES je, zapravo sam sebe sabotirao. I bivši i sadašnji odbornici srušili su gradsku vlast, samo na različite načine. PES trgovinom, a Pokret za Podgoricu djelovanjem po nalogu iz sjenke. Većina u Podgorici odavno ne postoji. Glasanjem protiv izvještaja gradonačelnice ova činjenica samo je formalizovana.
U iole civilizovanim državama, kada izgubite podršku većine, ostavka je jedini moralan čin. U suprotnom, riječ je o samovolji i nelegitimnom vršenju vlasti. Ali, ne smijemo zaboraviti da živimo u zemlji u kojoj se za šačicu vlasti prodaje čak i sopstveno dostojanstvo.
Nakon sjednice na kojoj će se odlučivati o smjeni gradonačelnice, znaćemo ko je na kojoj strani. Ko se ne plaši izbora, a ko ipak ne smije na izbore, već samo zarad čuvanja fotelje prelijeće iz jedne u drugu koaliciju.
PES-u zasigurno, nakon budvanskog fijaska izbori najmanje odgovaraju. A da li ostali konstituenti raspadnute vlasti imaju petlje i hrabrosti za demokratsko odmjeravanje snaga, uskoro će biti jasno.
Podgorički izbori 2022. bili su ogledalo buduće izvršne i zakonodavne vlasti. Nakon izborne noći, bilo je prilično lako predvidjeti budućnost koja je pred nama. Baš takvu, lako predvidljivu realnost živimo upravo danas.
Izvjesni prijevremeni izbori, ponovo bi mogli biti slika neke buduće državne vlasti, kad god se ona formirala. Zato treba misliti na vrijeme – da opojni populizam ponovo ne proguta i lokalnu i državnu svijest.
A što se gradske uprave tiče - kakvi temelji, takav i kraj. Temelji su imaginarni, ali je krah stvaran i neizbježan.
