U nekom boljem vremenu, demokratskom i bezbrižnijem (iako Crna Gora i Crnogorci to nikad neće imati), svim srcem podržao bih formiranje što više partija. Naravno, onih građanske i moderne orijentacije koje vode ljudi puni ideja. Pluralizam ideja dobra je stvar. Nažalost, u aktuelnoj situaciji to ne mogu učiniti, jer ni sa ovima što ih sad imamo ne znamo što ćemo.
Partije koje sada čine opoziciju u nekom su obliku političkog lutanja. Kao kad ptica udari u prozor i onda ošamućeno poskakuje ne znajući đe je i kuđ krenula. To političko lutanje traje duže vrijeme, samo je sad još izraženije. Znamo li kuda treba da idemo i kako?
Naravno, teško je pozicionirati se prema Pokretu Evropa Sad, kad građani još uvijek ne prihvataju njegove greške. To je posljedica ogromnog političkog neznanja i neposjedovanja elementarne političke kulture. Naravno, i cijena rasta populizma svuda u svijetu.
Idealno bi bilo spajanje kompletne opozicije u jedan blok
Naša opozicija na ta pitanja i dalje nema odgovor. Da nema nesmotrenih i glupih izjava koje dolaze sa te bande, ne bi imali ništa za odgovoriti. Svemu tome kumovalo je i izigravanje političke korektnosti prema sadašnjoj vlasti. Ni to nema logike, jer biblijsko pravilo da „ko tebe kamenom ti njega 'ljebom“ ne postoji u politici, već važi otprilike ovako - ko tebe kamenom ti u njega njih deset. Nažalost, mnogi opozicioni predstavnici protraćili su cijelu godinu misleći da je moguće „prevaspitati“ Abazovića i ekipu, a sada pokušavaju da nađu suvereniste u PES-u. U prvom slučaju žestoko se kiksalo, a i u drugom će.
Trenutne opozicione partije (ne računajući DF i Demokrate, jer su i oni faktički opozicija na državnom nivou) ne umiju da budu opozicija. Trebalo bi to da nauče što prije, ako im se ne nestaje sa političke scene. Možda nije uporedivo, ali ni npr. SNP ne umije da bude vlast, pa će nemogućnost kapitalizovanja pozicije skoro pa apsolutne moći vjerovatno platiti neprelaženjem cenzusa i odlaska u političku istoriju.
Odlaskom Đukanovića sa čela DPS-a završena je jedna era. Politička, istorijska, društvena... Na to je stavljena tačka. I valjalo bi da nema ''ali'' ili išta slično, već da se ide dalje. Sada bi cilj trebalo da bude nuđenje novog proizvoda biračima, uz predstavljanje novih lica. Pominje se podmlađena i osvježena lista DPS-a za junske izbore. Pozdravljam odluku, ali ne smijemo zaboraviti jedno - ne može se od babe praviti đevojka. Mora se napraviti i kompletan ribrending. Tu mislim i na promjenu imena partije.
Idealno bi bilo spajanje kompletne opozicije u jedan blok. Ne vidim više svrhu postojanja malih partija koje dijele istu ideju. Vrijeme kad su one mogle da zakuče koji glas više davno je prošlo. Danas služe isključivo za ostvarivanje interesa njihovih lidera. Svakako, topla poslanička fotelja ne bi smjela da bude prepreka crnogorskom jedinstvu i zajedničkom djelovanju.
Može se mnogo toga naučiti od političkih protivnika. Naravno, i njihovo ozbiljno shvatanje terenske, social-media i negativne kampanje.
Treba pripremiti teren za sljedeće parlamentarne izbore, a neće dugo proći nakon junskih kad i novi budu raspisani
Nije sramota uzeti ideje koje funkcionišu. Na kraju krajeva, cilj bavljenja politikom jeste osvajanje vlasti i sprovođenje političkog programa. Procrnogorske opozicione partije kao da su alergične na terenski rad. Kada sam pisao o tome da mora da se ide od kuće do kuće dobio sam mnoštvo skeptičnih komentara, većine sadržaja da je to zastario način. Pa ipak, tako ne misle u jednoj Velikoj Britaniji gdje „door to door“ kampanja igra veliku ulogu.
Social-media i drugi oblici kampanje takođe su bili na lošem nivou. Naravno, kako kaže stara poslovica – koliko para toliko i muzike. Kod nas su kampanje uglavnom vodili partijski ljudi koji o tome nemaju ni formalnog ni iskustvenog obrazovanja. Sa druge strane, protivnički blok dobro je odriješio kesu i platio profesionalce da im vode kampanju. Svaki trud se isplati i produkt toga se vidio na rezultatima.
Topla poslanička fotelja ne bi smjela da bude prepreka crnogorskom jedinstvu
Na kraju, prestanimo da ih štedimo. Oni nas ne štede. I negativna kampanja je kampanja, a mora trajati ne samo pred izbore već svakoga dana. Izigravanje većeg nivoa, odavanje poštovanja pojedincima više nego što zaslužuju i ogromna politička kultura neće odbraniti Crnu Goru. Nažalost, naš narod se na to ne ''pali'', već obožava čvrstu ruku. Tako se mora i ponašati, ako je cilj pobjeda.
Naravno, ona ptica s početka prvo mora da se ''osvijesti'' od udara u prozor. To će biti težak proces i već je dosta odocnio. Međutim, treba pripremiti teren za sljedeće parlamentarne izbore, a neće dugo proći nakon ovih junskih kad i novi budu raspisani. Građani će vjerovatno biti osviješćeni ekonomskom krizom koja se najavljuje za ljeto i sloma javnih finansija koji nam prijeti. Ta žalosna situacija treba se iskoristiti za odbranu države dok još nije kasno.
Za sve je potrebna volja i izlazak iz zone komfora, što je crnogorskim političarima očigledno teško. Stavljanje ličnih animoziteta po strani, a opšteg dobra ispred sopstvenog komplikovan je zadatak, izgleda. Međutim, ako nam je stvarno stalo do Crne Gore, zar je to tako teško?
