Izbjegavam ih kao vrag tamjan. Ali, ima situacija u kojima smo im izloženi kao amsterdamske dame u staklenim izlozima. Predavala sam i domaćim i stranim studentima naš jezik i književnost. Naš: hrvatski, srpski, crnogorski, bošnjački.
Svaki od njih, bez obzira na njihovo porijeklo, ili baš prema njemu; uglavnom prema preferencijama, najrazličitijim razzama: Francuzima, frankofonima, Talijanima, Rusima, Ukrajincima, Bosancima, Arapima.
Među prvima je svih fela: Provansalaca, Lioneza, Bretonaca, Flamanaca. Slušaju moju dikciju nepatvorene štokavke, prevodimo pjesnike i književnike, koliko to dopuštaju seminari početnika, a oni jedva da nalaze izraze za naše fraze, za naše ekspresije.
Poslije, da bih ih umirila i nagradila, jer postaju nekako goropadni u neuspjehu dobrog prijevoda, puštam im videokasete s našim tekstovima i glumcima. Kad onaj svjetski poznat Goran Višnjić počne siktati Šenoinu poemu Budi svoj, ili Kranjčevićev Moj dom, oni ostaju frapirani melodioznošću naše fraze, dinamikom naših akcenata.
U jeziku sve počinje i sve završava
U pismenoj vježbi koja slijedi, jedan od njih će napisati: Ja sam dobar studenat, ali hrvatski je težak jezik. A kad srijedom budem dolazila na civilizaciju da je predajem Igoru i Faizi koji su napredniji od svih, Igor će svojim konzervativnim hercegovačkim govorom dati posebnu intonaciju Kaštelanovoj pohvali Dubrovnika, dok bude čitao o "harmoniji kamena i svjetlosti".
Inače, u jeziku sve počinje i sve završava. I život, i ljubav, i smrt.
Kad se zaljubimo, možda smo tada najbliži bogu, ne samo kroz milost osjećaja, već i kroz draž jezika. U jeziku možemo dati maha svojim sentimentima, svojem kaosu i dertu, očajanjima i ironiji, a smijeh bi mogao kraljevati kao pravi vladar. Između suza i kikota sazdana je sva naša tragedija. Mi je izbjegavamo brbljajući koještarije, mi je ismijavamo burleskama i farsom, ali ona tvrdoglavo čeka iza suhomeđa, kao natovarena mazga.
Bisage su joj pune riječi, kao veliki masivni rječnici: onih neizgovorenih, oćutanih, prešućenih, izbjegnutih, izostavljenih, potonulih, zaobiđenih, neizrečenih riječi i tonova, fraza i izraza, koje dužni smo jedni drugima kao milost pažnje. Inače narastu kamate i uruši se kula babilonska, od jezičnoga viška, od jezične pometnje.
Predsjednikovi padeži
Inače, mi smo svjedoci na ovim, uvjetno rečeno i jezički gledano štokavskim prostorima, na ovoj raznovrsnoj ali i ne uvijek preciznoj, suverenoj upotrebi zajedničkog jezika. Ili onoga što smatramo jezičkim standardom.
Tako u javnome govoru gdje bi sve trebalo biti kristalno čisto, jasno, razgovijetno, logično i uvjerljivo nailazimo na brojne stilskeslabosti i gramatičke greške.
Što se tiče uvjerljivosti političkog govora na ovim našim prostorima, tu imamo paletu prostakluka i obilan repertoar uvredljivosti
Tu je možda prvak u crnogorskoj jezičnoj situaciji, mlađahni predsjednik države. On je po bijelom svijetu završio svoje studije, ali nije jasno gdje je započeo školovanje. A bio je ne bilo kakav student, nego jedan od najboljih, s najvišim ocjenama i s potporama za stipendije ministarstava, vlada, sveučilišta. Magisterij je stekao na engleskom Oksfordu.
No otkad je na vlasti u javnim obraćanjima i rijetkim govorima, ovaj čovjek radi elementarne greške u padežnim oblicima. I to nije sporadičan slučaj, nego kronična bolest njegove javne komunikacije. Nije mi jasno kako ga nitko od njegovih savjetnika i suradnika ne upozori i ispravi. Ili mu se možda ne smije obratiti?
Ne znam, no nije ugodno biti predmet poruge u javnom prostoru.
Inače se u Crnoj Gori u komunikaciji koristi solidan jezični standard utemeljen na novoštokavskim oblicima hercegovačkih govora.
Istina, podgorički, zetski i nahijski govori puni su starih akcenata, oblika i arhaizama, no u javnom obraćanju rijetko se čuju. I što je vrlo dragocjeno, zasad ne izostaju oblici aorista za kondicional pomoćnog glagola u tvorbi vremena, iako se zapaža često ispuštanje glasa h ili nastavka –smo i u govoru i u pismu. Pa se čuje ja bi, mi bi, umjesto ja bih, mi bismo.
Nedopustive nekorektnosti
U Hrvatskoj je situacija s jezikom složenija, jer su se umjesto novoštokavskih nametnuli dalmatinski govori čak i u javnoj upotrebi, s nedopustivim nekorektnostima u glagolskim oblicima: ja san bija, doša san, etc.
Uzmemo li i znatne leksičke nanose dalmatinskih dijalektizama te nesmetanu uporabu dubrovačkih otvorenih vokala i rečenične melodije, ispada da su zagorski i međimurski govori koji su drugačije lingvističke podloge ali su učestali i u zagrebačkom krugu, počeli potiskivati slavonske idiome, najsrodnije i najbliže suvremenom hrvatskom jezičnom standardu.
Tako se u jezičnoj praksi političara čuju raznovrsni, mahom nestandardni oblici i naglasci. Jedan istaknuti predstavnik manjina, i sam lingvist, kad se javno obraća - premda su mu oblici besprijekorni - radi tolike pauze među riječima ili rečenicama da vam se čini kako će najednom ničim izazvan iščeznuti.
Drugi pak saborski zastupnik, glumac, ne libi se svoje kajkavštine i na najvišem mjestu, u Saboru. Jedna ministrica toliko zavija svojim dubrovačkim vokalima da vam se čini kako ispadaju knedle s njenih usana.
I sad, promotrite dobro našu suvremenu, tzv. mladu književnost. Često ćete i u beletrističkom izvorniku i u prijevodu naići na rogobatnosti ili nepravilnosti koje su nezamislive u drugim kulturama.
Ne znam kako ti nakladnici, izdavači ne plate dobrog lektora da standardizira prema jedinstvenom gramatičkom uzusu te jezičke i stilske patvorine. Dodajte svemu jezik interneta koji je nametnuo toliko anglizama da vam pamet stane. Oni su ušli i u razgovorni jezik i to izvan naših jezičkih navika, a tamo gdje dobivaju naše nastavke, ispadaju krajnje nekorektni.
Paleta prostakluka
Što se tiče uvjerljivosti političkog govora na ovim našim prostorima, tu zaista imamo paletu prostakluka i obilan repertoar uvredljivosti. Ne znam koliko su svjesni kakvu štetu prave i sebi i svojim političkim opcijama, no hrvatski predsjednik i premijer izgleda da su prvaci u međusobnim verbalnim duelima. Ni jedan od njih nije zreo za evropsku političku praksu.
U Strazburu i Briselu ne bi mogli ostati nezamijećeni i nekažnjeni za iznimno nisku razinu međusobne ali i javne komunikacije. Na leksičkoj i stilističkoj razini padaju oblici uvreda kakvi ne postoje među ni europarlamentarcima ni među europskim vođama. I oni imaju savjetnike. No prekoračili su svaku mjeru pristojnosti. Obojica su državnika pravnici. Znaju li za konzekvencesvoga ponašanja?
Davno je prepoznat duboki i istinski smisao riječi, kazivanja, pripovijedanja. Ti si ono što govoriš i kako se izražavaš. Ništa te tako točno ne definira niti predstavlja kao način tvojeg jezičnog saobraćanja. Ti si svoj znak posredovan jezikom. Ti svoje činjenje najprije započinješ jezikom. Ili kako reče mladi Krleža: Riječ, mati čina.
