Rezultati podgoričkih izbora koji su deklasirali politike nacionalizama, upalili su alarme beogradskih konkvistadora, njihovih lokalnih sluga i vazala, poltrona i zuluđenika koji ih prate, posebno od kad su zasjeli na crnogorski tron. Da bi se spasila "srpska stvar", morao je i sam gospodar A.V. da dođe u Crnu Goru.
Šta su to brzi rezultati "spašavanja" novoosvojene srpske države na Balkanu, kako na nas gleda većina bratskog naroda iz komšiluka?
Predsjednik parlamenta je mimo svih procedura, raspisanog konkursa i oformljene komisije, po hitnom postupku promijenio parlamentarni logo. Već bi situacija sama po sebi bila degutantna i da logo ne predstavlja konture zgrade - koja nije zgrada parlamenta Crne Gore. Umjesto institucije za čiji logo je izrađeno i sprovedeno rješenje, odabrane su konture skupštine Zetske banovine - imena za Crnu Goru u periodu nakon njene okupacije i nasilnog, u krvi sprovedenog, prisajedinjenja tadašnjoj kraljevini.
53Predsjednik skupštine, koji pripada aristokratskom krugu četničkog univerzuma, u formatu vojvode, na sjednici parlamenta održao je i "dirljivu" odu "jedinom kralju rođenom na Cetinju", Aleksandru Karađorđeviću. Da, po sred Cetinja, četnički vojvoda je izjavio da se imenom "viteškog" Ace Palikuće imamo čime pred svijetom pokazati!
Vjerujte kad kažem da bih se u tekstovima bavio mnogo zanimljivijim temama, ali doći po sred PRIJESTONICE i prezentovati logo zgrade Zetske banovine u ime zlotvora čiji “psi” su spaljivali porodice i uništili državnost jedne evropske kraljevine, odmah nakon što su njeni građani na Mojkovcu izginuli do mjere drastične demografske promjene samo da bi ta slavna vojska uz pjesmu Manjifika po'itala svojim ženama, kući. No, ko nas je tjerao, jel tako?
Logo Zetske banovine je urađen u gotovo identičnom maniru kao logo Skupštine i Vlade države Srbije, u istom estetskom maniru, sa istom bojom kao dominantnom. Plavom, zapravo, kako reče Aca Šapić, "beogradsko plavom, koja simboliše naše reke i naš grad. Ova vizantijsko plava, nemanjićko plava, mnogo je bolja od soc-crvene koja nas je podsećala na kioske sa viršlama".
"Nemanjićko plava" je dakle boja "Ujedinjenih srpskih država".
Podgorica odavno ima svoju plavu, a crvena je crnogorska boja žari nepravde u grudima i prolivene krvi u slavnim pobjedama na Tuđemilima, Vučjem Dolu i Grahovcu. Naša crvena, dakle, ima malo drugačiju inspiraciju od kioska sa viršlama. Ostaje mi velika enigma zašto su poslanici ostali u sali nakon prezentacije okupatorskog loga, makar oni koji ne sjede tamo kao sluge tuđim državama.
Da Vučić ne gubi vrijeme, u istom danu Mandić je dokazao predlogom Zakona o agentima stranog uticaja. Usvajanjem tog zakona na udaru bi se našle one NVO koje i dalje, svakako mnogo pasivnije nego što smo navikli, baštine praksu kritičke misli. Zakon je direktna inspiracija Putinovim režimom i njegovim rukopisom obračuna sa neistomišljenicima.
Isti zakon je u Gruziji izazvao ogromne nerede ponuknute građanskim nezadovoljstvom. Dakle, uz logo smo u istom danu dobili i novi vid ućutkivanja i progona onih koji biraju da ne ćute na politička hapšenja, otkaze i društvenu izolaciju. Jer, naravno, takav zakon bi bio usmjeren samo na Crnoj Gori lojalne organizacije. Bajkerska panrspska NVO braća moći će da odahnu, ukoliko se taj skandalozni zakon usvoji. Biće zanimljivo posmatrati čije ruke će se u njegovo ime podizati u banskom parlamentu Zete.
Sve u svemu, šamarčina koju je popila politika tolerancije na veljesrpsku hegemoniju na nedavnim izborima je postala agresivnija, pogubnija i odlučnija. Ovo je tačka u kojoj čovjek bira hoće li ga potomci pamtiti kao personu sa kičmom ili ga neće previše pominjati.
Status QUO se konačno raspada kao alibi za političare, a umjesto opštih mjesta svi će uskoro morati da stanu na konkretnu vrijednosnu stranu. Zetske banovine ili Crne Gore.
Rezultati nedavnih izbora svjedoče o tome da praktično 30 procenata velikog broja partija vlada državom, političkim obrazovanjem bi se reklo - nelegitimno. Agresija partija kontrolisanih iz Beograda raste, jer je agresija hrana kojom se ta ideja pokreće.
Šta pokreće nas?
