Politikolog, građanski aktivista i bubnjar Emir Pilav rođen je 14. novembra 1990. u Pljevljima.
Osnovnu i srednju školu završio je u Pljevljima. Diplomirao je politikologiju, a uskoro bi trebalo damagistrira evropske integracije na Fakultetu političkih nauka u Podgorici na temu desničarskih partija EU.
Građanski je aktivista, IVLP alumnista Američkog State Departmenta, novinar UNESCO platforme SeeYouthNewsRoom za Zapadni Balkan i Tursku. Izabran je i za počasnog građanina Nebraske.
Bavi se radom sa mladim ljudima kao predavaču školi debate i retorike u Pljevljima. Svira bubnjeve, a ujedno je i bubnjar i osnivač benda Vertigo i Momentum.
Kolekcionar je ploča i antikviteta.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Mnogo toga…Nedostaje mi bezbrižnost i svakodnevna igra sa drugarima. To je period kada me nije interesovalo niti opterećivalo ama baš ništa. Nedostaje mi crtani film u 19h.
Nedostaje mi Dragan Radulović i Dječiji savez…Nedostaju mi lude frizure sa tonom gela…
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što odluke mogu da donosim sam i što za iste ne moram da se pravdam. Takođe, volim što nisam izgubio dijete u sebi, a to mnogi izgube kada odrastu. Volim što sam visok…
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Gluma, mislim da sam poprilično dobar u tome. Iza sebe imam jednu autorsku predstavu i žao mi je što nisam otišao u tom pravcu, mislim da bih se snašao dobro.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Mnogo sam impulsivan i veliko sam zlopamtilo. Ne ponosim se time…
Što najviše cijenite kod drugih?
- Pored iskrenosti najviše cijenim kada neko ispuni obećanje. Ako ne možeš da ispuniš ne obećavaj - inače ću to pamtiti dok sam živ. Cijenim kada je neko vaspitan, kulturan i kada se lijepo ophodi prema starijima.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Lucidni dječak”, glumio bi me ili Johnny Depp ili Mads Mikkelsen.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- TAZ, slobodan, prkosan, šaljivdžija, snalažljiv.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Logično – pilav.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Volio bih da mogu da se teleportujem. To bi mi u velikoj mjeri olakšalo život.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Larsom Ulrich-om iz Metallice. Iz radoznalosti kako je biti dio najboljeg metal benda na svijetu.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Sve zavisi od nedjelje do nedjelje. Ujutru - sviranje bubnjeva. Preko dana - šetnja sa suprugom i igranje sa sinom je nešto na šta rado koristim ionako rijetke slobodne dane. Uveče - kafa sa prijateljima i na kraju opet kuća, gledanje filma ili igranje Xbox-a.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “And justice for all…”, Metallica.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Što se knjiga tiče izdvojiću tri - Dragan Veselinov “Moj Bog-Pitajte popa”, “Farenhajt 451” – Rej Bredberi i “Vatikanske ubice”, dr Alberto Rivera. Predstava “Post scriptum” po djelima Danila Kiša, a film ,,Quo Vadis, Aida?”, Jasmile Žbanić.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Mnogo je destinacija koje želim posjetiti. Pošto sam već proputovao poprilično, na listi želja već odavno stoji – Japan. Fasciniran sam tom kulturom i činjenicom koliko su napredni. Totalno drugi univerzum.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobuse, posebno ove u Crnoj Gori. Pored toga što su u velikoj mjeri razvaljeni, uvijek se desi da iza mene sjedi gospođa kojoj se tokom putovanja otvori apetit za hranu. Dalje znate što i kako ide…
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Mojoj prijateljici (sestri) Ljilji. Ona me najbolje poznaje i u najvećoj mjeri je zaslužna što sam danas pri zdravoj pameti. Zbog toga sam joj vječno zahvalan.
Čemu se uvijek obradujete?
- Obradujem se sitnicama koje imaju veze sa Marvelom ili Star Wars-om. Obradujem se kada vidim da je u blizini koncert benda kojeg volim.
Obradujem se i novim ljudima koje upoznam na putovanjima/seminarima. Sa mnogima sam postao veoma dobar prijatelj i to me baš obraduje.
Da li za nečim žalite?
- Žalim što sam vjerovao pojedinim ljudima i što sam bio tolerantan prema njima, a trebalo je suprotno. Žalim što najbolje godine provodim u ovakvim Pljevljima kakva su sada…Žalim što sam napustio rukomet…
Bez čega ne možete?
- Pored svoje porodice, ne mogu da zamislim dan bez muzike. Muzika me smiruje i zauzima veliku ulogu u mom životu.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- To se na moju veliku žalost baš rijetko dešava…
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prva želja – da Palestina bude slobodna! Druga želja – da svako dijete bude zdravo, srećno i zadovoljno! Treća želja – da mogu da stvorim novac kad god ga poželim.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Otišao u Njemačku da radim na baušteli. To je mentalno bio najteži period za mene. Srećom trajalo je kratko.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Dao bih otkaz, prodao većinu toga što imam i skupljam. Dio bih, naravno, ostavio u nasljeđe. Taj novac bih potrošio sa suprugom i sinom. Odveo bih ih na sva lijepa mjesta na kojima sam bio i koja želim da zajedno sa njima obiđem. U posljednjim danima bih napravio veliku žurku.
Kako biste voljeli da umrete?
- Okružen porodicom i prijateljima dok se u pozadini čuje legendarni solo pjesme “Comfortably Numb” od Pink Floyd-a.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Slobodan i prkosan – Emir Pilav TAZ.
