Čuveni češki reditelj, Miloš Forman snimio je jedan od najboljih filmova u istoriji - "Let iznand kukavičjeg gnijezda". Film je stekao kultni status i zvjezdani uspjeh zato što briljantno modeluje fenomen pobunjenog pojedinca u bolesnom društvu.
Forman je primijetio patern - bolesno društvo kroz svoje patogene institucije pobunjenog pojedinca proglašava za ludaka, a kao krajnju "nužnost" prevaspitavanja pojedincu ukida moć kritičkog mišljenja. Zapravo, ukida mu svakakvu moć mišljenja svodeći ga na biljku. (Sjećate se Džeka Nikolsona koji umjesto lucidnog šarma ima prazan pogled, sa ožiljicima od neke vrste "lobotomije")
Kad kao pojedinci počnemo da se bunimo protiv ovakve realnosti, naša nas realnost proglasi za "neprilagođene"
Eto, to se upravo dešava nama "pobunjenicima protiv institucionalnog ludila". Zašto?
Zato što:
- Smatramo da je odraz ljudskog čemera i jada kad u sportu navijaš protiv svoje reprezentacije!
- Jer držimo da je izraz kabadahijske demonstracije sile kad predsjednik Skupštine ljubi ruke popu koji zajedno sa crkvom kojoj služi negira da postojimo kao narod i razvija zastavu druge države, koja aktivno učestvuje u svim važnim procesima unutar Crne Gore. Zašto onda nije razvio i zastavu Hrvatske, na primjer, jer je u toku bio pokušaj bilateralnog susreta? Zato što sa mjesta čelnika institucionalnog vrha služi toj drugoj državi, a oni koji to primijete nisu normalni.
- Javni servis o razvijanju tuđe zastave u kabinetu šefa parlamenta, koja nije crnogorska državna zastava, u svom Dnevniku ne pomene ni riječ. Zašto bi, jesi li ti lud?
- Serdar Janko Vukotić, koji je izdao svog kralja, interese države kojoj je služio i učestvovao u njenoj okupaciji je - izajnik! Nedavno sam to javno izgovorio, a mediji koji služe istoj toj političkoj misli cijeli vijek nakon, o tome su izvještavali kao da je u pitanju čista ludost, a ne opšte mjesto istine. Nisam ja to smislio, tako ga je prvo okarakterisao njegov kralj, a onda i predsjednik njegove vlade, ali ipak - ja sam doživio medijski linč, jer nije normalno da tako govorim o čovjeku koji im je na tacni servirao sopstvenu drzavu. Takav je i tretman za života imao u Beogradu - izdajnika. Isto kao ovi savremeni.
Kada kao "neprilagođeni" nastavimo još jače da protestujemo, onda nam slijedi lobotomija
- "Nemanjići su u Crnoj Gori (tadašnjoj Zeti) bili konkvistadori". Iracionalnost zamjene uloga lud/normalan ide toliko daleko da čak i urednici tabloida, koji su me razapeli zbog ovog stava, ne znaju (ili šta li je već u pitanju) da konkvistador znači osvajač. Sigurno nisu došli kao humanitarna misija!
- Novinarka koja održava lične relacije sa notornom međunarodnom kriminalnom grupom, koja je prisustvovala (makar jednom) ubistvu, koja u "oslobodilačkom zanosu" pjeva "Leleču Turci, kukaju bule", i koja je kolege koje ne misle kao ona nazvala ekstremistima, častivši ih internacionalnom etiketom/ljagom, najbolji je istraživacki novinar u zemlji! Ti si lud ako to ne vidiš!
- Nije normalno, moralno ni tačno, da grobovi naših predaka pripadaju crkvi druge države! Da kosti naših predaka, većinom palih za slobodu, u smrti bivaju neslobodni - na vječni počinak odoše kao stranci na zemlji druge države! "Molim? Ti si lud ako to tako gledaš!". Jesam li?
- "Planine se pomjeraju snagom volje"!
- "Kovid te neće zaraziti ako si u "hramu"!
- Rođenje Hristovo slavimo bombama!
Kad kao pojedinci počnemo ozbiljno da se bunimo protiv ovakve realnosti, naša nas realnost proglasi za "neprilagođene". Kada kao "neprilagođeni" nastavimo još jače da protestujemo, onda nam slijedi lobotomija.
U "Letu iznad kukavičjeg gnijezda", ikonični lik, "tihi" poglavica, uspijeva da rukama iščupa i podigne ogromnu i tešku česmu kojom katarzično probija prozore ludnice. Podglavica bježi iz tog institucionalnog ludila negdje u svoju budućnost, svoj spas. Ostali pacijenti ostaju "zarobljeni" svojom voljom.
Nije odavno pitanje politike da li ćemo ostati sužnji u zatvoru/ludnici u kojoj boravimo svojevoljno. Stvar je u tome imamo li više trunke samopoštovanja ili smo bespovratno pristali na imaginarne, nametnute granice naše svijesti. Ili, bolje reći, nesvijesti.
