Sve ono šta smo očekivali da će se desiti poslije uvodne sage o principima u kojoj su srdačni osmijesi obećavali uspješnu političku budućnost, se i desilo – dakle, teška tarapana.
Milojko Spajić je, izgleda, odlučio da ne zaboravi sve smicalice i optužbe (još od vremena kada je započinjao ministrovanje) od strane ondašnjeg DF-a pa sve do posljednjih predsjedničkih i parlamentarnih izbora za potrebe kojih su mu „iskopali svaki, do najsitnijeg detalja“ iz života koji bi ga mogao kompromitovati.
Kojim principima je Milojko odlučio da se prikloni u sastavljanju vlade najbolje bi, po riječima ZBCG, svjedočile zapadne ambasade koje određuju ko može, a ko ne da bude dio iste. Zato je ZBCG potpomognuta Vučićevom medijskom mašinerijom krenula u eskalaciju situacije, računajući na anemičnost državnog aparata pod Abazovićevom kontrolom kojem, definitivno, samo stanje haosa može da produži ostanak na vlasti. Prve „auto-litije“ i blokade puteva su pokazale da je narod očigledno raspoloženiji da tvituje negoli da „džredži po raskrsnica“.
63Da bi stvari postale dodatno zanimljive pobrinuo se odlazeći premijer tragikomičnom izjavom kojom je prozvao neimenovane centre moći, definišući njihov cilj kao želju za sabotiranjem procesa izbora vlade sa motivom opstrukcije borbe protiv kriminala. Koji su to centri moći neće da kaže, ali svi dokazi su spakovani na tajnom mjestu u nekoj fioci.
Da li odustajanje od učešća u vladi Gorana Danilovića, političara koji je pragmatički dobro preživljavao upolitičkim dešavanjima proteklih decenija, možda znači da od vlade neće biti ništa - ostaje da se vidi. Da neka „kvaka“ postoji dodatno svjedoči „potezanje ručne“ i od strane CIVIS-a i to ni manje ni više nego zbog principa.
Posebno je zanimljivo reagovanje Milojkovog partijskog kolege Jakova Milatovića, gledano kroz njegov uticaj na poslanike PES koji bi, eventualno, mogli ostati uzdržani ili se pak ne pojaviti u Skupštini prilikom glasanja za izbor Vlade. Izborom Milojka Spajića za premijera definitivno bi značaj sada „uzlećelog“ predsjednika Crne Gore postao prošlost.
Pitanje učešća crkve u formiranju Vlade kao, slobodno možemo reći, najuticajnijeg faktora u političkim dešavanjima Crne Gore je izlišno postavljati, a podrške iste skoro izvjesno je na strani ZBCG. Kad već pominjemo crkvu treba napomenuti da se pokojni mitropolit Amfilohije nije mogao saglasiti da DF bude dio izvršne vlasti. Da li nasljeđe pokojnog mitropolita i dalje ima neki uticaj na zvanične stavove crkve? Rekao bih - jako teško.
Za one koje zanima u kojem pravcu bi mogao ići politički inženjering protiv Spajića to uvijek možete pogledati u vijestima svakog dana na TV Vijesti.
Ono na šta niko ne računa je mogućnost da Spajić napravi saradnju sa DPS prema kojem su svi „ujedinjeni u mržnji“
Od priče o principima stiglo se do potpune eskalacije političke situacije u kojoj je moguće da bi potrebnu podršku u Parlamentu, Milojko mogao potražiti kod Socijaldemokrata koje nije, iako su bili dio bivše DPS vlasti,a priori odbacio kao neprihvatljive. Uostalom to je princip koji je već dobio potvrdu u praksi pozivanjem Mehmeda Zenke ili pak Bošnjačke partije u većinu koja čini Vladu.
No kako je u političkoj kombinatorici sve moguće šuška se čak i to da, ako dođe do situacije stani pani, URA opet bude prihvatljiv partner jer je u svakom slučaju za PES „benignija“ od ZBCG, čak i pored toga što su Spajića spremali na „putovanje za Kinšasu“ i to na duže vrijeme.
Ono na šta niko ne računa je mogućnost da Spajić napravi saradnju sa DPS prema kojem su svi „ujedinjeni u mržnji“. Međutim, DPS je tog istog Spajića rušio sa Dritanom, a Dritana sa Aleksom, tako da Spajić u moralnom smislu ne mora da ima nikakav problem ako postupi kao i ovi ranije, pogotovo što u programskom i deklarativnom zalaganju PES je skoro „copy paste DPS“.
Kako god, ovi pregovori odlučiće političku sudbinu Milojka Spajića koji drugu ovakvu priliku, ako je propusti, sigurno neće dobiti, kao što je sasvim sigurno da ZBCG koja, ako sada po drugi put poslije „osvojenih izbora“ ne uđe u Vladu, gubi smisao političkog postojanja.
Kada se uzme u obzir da je upravo ZBCG nakon prethodnih izbora u Parlamentu lansirala Spajićevu političku karijeru, onda definitivno važi ona „narodna“ - „Karma is a bitch“.
