Ukidanje avio-linija prema ključnim evropskim destinacijama od strane niskobudžetnog Ryaniar možda je i najbolja materijalizacija izolacije u koju se Crna Gora vraća. Trčimo polako postaje - žurimo sporo ka margini i periferiji, odakle smo vizionarskom politikom obnove nezavisnosti i učlanjenja u NATO ipak uspjeli da se udaljimo. Puni krug balkanskim bespućima.
Za razliku od devedesetih kad su na snazi bile formalne sankcije međunarodne zajednice zbog velikodržavnog Miloševićevog ludila i agresije srpskog fašizma, danas je situacija drugačija upravo u tom formalnom dijelu.
Diplomatska aktivnost Hrvatske je samo početak, prva država političkog zapada koja je na ovaj način odlučila da odgovori na destabilizaciju marionetske Vlade u Podgorici, ali i uvod u novu rundu pokušaja da se razobliči karakter državne politike oslobođene Crne Gore.
Sankcije trojici državnih zvaničnika nose višeslojnu i hirurški preciznu poruku. Delegitimisana je Skupština i kažnjeno četništvo i državna izdaja, skupa sa amnestiranim teroristom u pokušaju poslaniku Milanu Kneževiću - segment koji je očekivan ali neočekivano zakašnjeo. Smisleno je bilo da je takav potez učinjen puno ranije od strane nekih drugih međunarodnih partnera koji i dalje nisu u stanju da koncipiraju novu strategiju prema Zapadnom Balkanu.
Puni krug balkanskim bespućima
Neočekivano je bilo stavljanje na crnu listu lidera Demokrata i potpredsjednika Vlade mr Alekse Bečića, simbola pretvorne i perfidne politike koja je godinama ispod radara izmicala međunarodnoj zajednici. Mnogi nisu htjeli ili željeli da razumiju suštinu politike koju naslage kiča i banalnosti ne čine manje opasnom od agresivne eksplikacije koju baštini bivši DF, naprotiv.
Čitava EU potezom Hrvatske može da detektuje malignost koju je ta politička družina proizvela i proizvodi, posebno sad kad se poput predsjednika Vlade Milojka Spajića, u potpunosti nalazi pod kontrolom zvaničnog Beograda. U stroju su opet svi - bivši DF, ostarjeli SNP, njihov podmladak u formi Demokrata i konačno kriptoinflatorna Evropa sad.
Izgleda da je bivši premijer Dritan Abazović bar privremeno na rezervnoj klupi - konkurencija je ipak žestoka.
Premijer je ovog puta iz čisto tehničkih razloga izbjegao crnu listu - teško je održavati privid diplomatskih odnosa ako je prvi čovjek nepoželjna osoba. Međutim, ovo je ključna poruka upravo njemu. Politika šibicarenja može da traje koliko i premijerski sat u režiji političkog oca premijera Andrije Mandića, sve pored toga je iluzija u kojoj su se gubili i politički puno iskusniji lideri. Primjer bivšeg makedonskog premijera Nikole Gruevskog je i najbolja ilustracija cijene te zablude.
Na koncu, izgleda kao da se ponavlja situacija sa Abazovićem koji je Vladu formirao praćen talasima entuzijazna domaće i, važnije, međunarodne javnosti. Istorijska podrška potrošena je svega nekoliko mjeseci kasnije. Razlozi su slični onome što sami Spajić čini upravo sad.
Hrvatski primjer bi uskoro mogle pratiti i druge države i sistemi. Nije tajna da se američke sankcije kuvaju mjesecima i čekaju možda upravo ovakav rasplet događaja.
Umjesto ministarstva za naftu i gas, odnosno resora saradnje sa Skupštinom, ubrzo će biti smislenije organizovati jedno za sankcije i protesna pisma. Rekonstrukcija samo što nije.