Stav

POETSKI ALI ISTORIJSKI TAČAN PRIKAZ

Mirko Banjević o tragediji Crne Gore u pjesmi „1923“

Nakon bespravne okupacije i nasilne aneksije Crne Gore, sprovedene od strane Srbije i njenih trupa, krajem 1918. i godinama, čak i decenijama, potom, zbivali su se brutalni, masovni i sistematski zločini nad Crnogorcima i Crnogorkama, u smislu pokušaja njihovog planskog etnocida i intencije konačnog pokoravanja Crne Gore. 

Mirko Banjević o tragediji Crne Gore u pjesmi „1923“ Foto: PA/Arhiva
Mr Novak ADŽIĆ, doktorand istorijskih nauka
Mr Novak ADŽIĆ, doktorand istorijskih naukaAutor
Portal AnalitikaIzvor

Što se, onda, zbivalo, sa Crnom Gorom, pod egidom velikosrpskog osvajača i okupatora, govori uvjerljivo, istorijski pouzdano i pjesma znamenitog crnogorskog i jugoslovenskog književnika (pjesnika), istaknutog Crnogorca, Mirka Banjevića, koji je tadašnju tragediju Crne Gore, opisao, stihovno, u pjesmi pod naslovom - „1923“, a koju, na kraju ovog teksta, u cjelosti objavljujemo.

Znameniti i veliki književnik, pripadnik NOB-a, partizan, borac, samosvjesni Crnogorac, erudita Mirko Banjević je, tom pjesnom, još davno, realno prikazao ondašnju sudbinu Crne Gore pod velikosrpskom okupacijom (u doba KSHS).

No, prije prezentacije te njegove pjesme, mislim da je, aktuelno, da kažem i sljedeće:

Lično mislim, i argumentovano sam uvjeren uvjeren u svoju percepciju i ocjenu, da bi današnji, navalentni i atakujući, velikosrpski krugovi u Crnoj Gori, u postojećoj kleronacionalističkoj vlasti u Crnoj Gori, pozicionirani, kao i oni van nje, a koji slijede njen put i podržavaju je, da im može to kako biti, pokušali realizovati, ponoviti isto, odnosno, da bi sve uradili da se ponovi, po status Crne Gore, naša tragedija, nastala od kraja 1918. godine i poslije.

Jer je to ista, politička i ideološka matrica, samo sa drugim akterima. Kako tada, tako i danas, u doktrinarnom i političkom smislu, to bi ubjedljiva većina njih htjeli, ali su, ipak, okolnosti u mnogome dručajije i ne idu im u prilog.

Međutim, vjerujem, da će se Crna Gora odbraniti od ove nove, oblandirane, puzajuće agresije, politički nadasve podmukle, posve pokvarene, ali ciljne, te mislim da će Crna Gora, ipak, uspjeti da se zaštiti od ovog, promptog, novog, velikosrpskog zla i napada, te da će sačuvati sebe i svoju državnost i građanski identitet, pogotovo od permanentnog hibridnog rata (srpsko-ruskog), odnosno, političko-ideološke i pogopagandne agresije na nju, vođene i pod sloganom novokompovanim „Osvajanje Nikšića“.

I da budem precizan, predsjednik Crne Gore gospodin Milo Đukanović je potpuno u pravu i kada kaže, da je aktuelni izborni pokušaj osvajanja Nikšića, od strane destruktivnih političkih snaga, u službi velikosrpske politike i ideologije, pod egidom režimskih srpskih medija i vlasti u Beogradu, samo drugo ime za planirani pohod osvajanja Crne Gore.

I, zato, pa neka mi zamjere, sa suprotne strane, baš me briga, koliko god hoće i ko god hoće, ali istinu velim i, ponavljam, da, u ovoj realnoj, groznoj opasnosti po državu Crnu Goru i njene euro-atlantske vrijednosti, potpuno politički, moralno, patriotski podržavam predsjednika Mila Đukanovića, kako u toj ocjeni, tako i u njegovoj časnoj i odvažnoj državničkoj borbi za opstanak Crne Gore.

Takođe, smatram da predsjednik Milo Đukanović predstavlja jedan od glavnih temelja i potonje linije odbrane naše, danas ugrožene, države Crne Gore, crnogorske nacije, građanskog društva i multietnčke demokratije i sistema euro-atlanskih vrijednosti, u političkom i etičkom smislu.

U kontekstu ove priče, a neposredno vezano za tragediju Crne Gore, pod velikosprskim okovima i zulumima poslije 1918. godine, u nastavku, ovog teksta slijedi pjesma književnika Mirka Banjevića pod naslovom „1923“. Njoj nije potreban bilo kakav komentar, sadržina sama sve govori što treba i što je bitno, a njena aktuelnost je i u tome, u smislu poduke i poruke, da ne opet dopustimo da se zlo, koje nas je nekad snašlo - ponovi.

Ova Banjevićeva pjesma istinito kazuje, što su Crnogorci doživljavali od velikosrpskog čudovišta u odbrani Crne Gore i prava na njeno postojanje, pogotovo, te surove i tragične 1923. godine.

* * * * *

Mirko BANJEVIĆ

"1923"

* * * * *

I danima je otac moj stari
na vratima sudnice čekao,
i danima je licemjerne figure gledao-
tuga i bol mu se u grud ranjenu zari.
I danima je dobri otac punio red i stroj,
na tamnička željezna virio vrata,
na stražara gledao kao na dželata
koji čuva – uhapšeni narod moj.
Umorne noge oca mog hitale golim kamom
do suda da prispiju i do zatvora dođu
sina da vidi što lanci noge mu glođu –
brata mog da vidi opijena buntom i plamom.

Tada su nas vezali, ćerali, palili –
gonili da primimo što srcu ne primismo svom,
zbog čega u šumu bježasmo, oni nam rušili dom.
Mjesto ljubavi bratske – mržnjom, octom nas napili!

Nećemo! Ne gubimo mi ime svoje kod uvora!
Zalud na nas vojštite paše i generali.
Skliješteni u kršu izgledali smo vam mali –
al vaše odbićemo čete, ostati vrh timora!

I danima je otac moj s tom mišlju svetom
gorio kroz krše, nosio i trnokop i pušku
i s narodom svojim snagu pokazao mušku
da zadive smrću – pobjedom nad najezdom kletom.

Dani su se grušali u maglu tešku i sivu
i oca mog vrebali kandžama dugim,
u lance dovodili sa stotinama drugih –
u njemu starom pirili, razgarali vatru živu.

Preko nadleštava i kafana plazile noći –
mrtve utvare preko grobova.
Zemljake moje došljaci, braća, ko hrpu robova
gnječili, crpli, ubijali – lomili njihove moći...

- Mi smo oslobodili vas! – klikatahu u krvavi dan.
Otac moj gledao palež, sretali ga žalosni zvuci,
dok negđe u gori mrki se vili vuci...
I narod i otac osta nepokoran – žeđ slobode! veliki san.
 

* * * * *

Portal Analitika