Crnogorski publicista, Božidar Proročić, rođen je 3. januara 1979. godine na Cetinju. Osnovnu i srednju školu završio u rodnom gradu. Saobraćajni fakultet, dva smjera, završio je kao student generacije. Sa 18 godina bio najmlađi kolumnista u Crnoj Gori nedjeljnika „Onogošt”, kao i urednik kulturne rubrike sa svega 19 godina. U tom periodu objavio više od 150 autorskih tekstova iz oblasti, istorije, kulture, religije, filozofije književnosti.
Sarađuje sa portalima za kulturu i to: Avlijom iz Rožaja, Montenegrini, Bošnjaci, Odzivi, Kultu i Kulturištima, Gledištima, i brojnim drugim publikacijama i časopisima za kulturu i društveno-politička pitanja.
Specijalni je savjetnik u Kulturno-ekonomskom centru Azerbejdžana u Podgorici, za promociju kulture Azerbejdžana u Crnoj Gori. Aktivno igra šah i ima zvanje majstorskog kandidata.
U pripremi je njegova specijalna edicija „Poznate ličnosti Azerbejdžana na crnogorskom jeziku”, višetomne studije o književnicima Ukrajine i izbor iz antologije pjesništva Grčke. Aktivno promoviše i piše o kulturi Ukrajine, njihovoj književnosti u brojnim časopisima i publikacijama kao i na portalima u Crnoj Gori.
Objavio je zbirku poezije „Jesen pjesnika“, a u pripremi je i zbirka poezije „Ukrajini sa ljubavlju”, zbirka kratkih priča „Konjanik tame”... Član je savjeta biblioteke „Njegoš” sa Cetinja, za međunarodnu kulturnu saradnju i razmjenu. Nagrađivan je za svoju poeziju.
Nagrađen je od Kulturno-ekonomskog centra Azerbejdžana priznanjem za kulturnu saradnju i povezivanje Azerbejdžana i Crne Gore. Dobitnik je međunarodne nagrade Azerbejdžana, „Nurengiz Gunj”, za poeziju iz njegove zbirke.
S ukrajinskog jezika je preveo zbirku pjesama Olene Telige, kao i zbirku poezije Jurija Daragana „Torba za strijele”, potom zbirku poezije Vasilja Stusa „Vrtlozi života”, kao i koautorske knjige sa Edinom Smajlovićem „Krimski Tatari od postanka do progona i nazad”.
Autor je istorijske knjige o Ukrajini „Gladomor 1932-1933 genocid nad Ukrajinom” i koautor je sa dr Željkom Lovrenčićem panorame savremenog hrvatskog pjesništva „Razlog za pjesmu” i panorame savremenog crnogorskog pjesništva „Odlazak u stihove”.
Ima izuzetno plodnu saradnju na poljima kulture sa ambasadama: Hrvatske, Ukrajine, Azerbejdžana, Austrije, Portugalije... Pjesme su mu prevođene na azerbejdžanski, ukrajinski i španski jezik.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaju mu razdragani dječji osmjesi, djetinjstva koja današnja djeca nemaju, miris starih dunja s jeseni koje su krasile mnoga dvorišta, veliki snjegovi kojih nažalost više nema na Cetinju. Toplina dobrote kod ljudi, koje je sve manje.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Odrastanjem sam postigao ozbiljnost i preciznost do koje veoma držim.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Šah je talenat koji nije došao do punog izražaja. Da sam taj put odabrao, bio bih makar internacionalni šahovski majstor.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- To što ljudima uvijek kažem istinu u oči, ponekad treba ponešto prećutati za svoje dobro.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Najviše cijenim humanost, i dobrotu, a iskrenosti je sve manje, nažalost, neka svako od nas bude makar po jedan dan Hajriz Brčvak.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Moja borba“ (autobiografski), a ko bi to mogao bolje od legendarnog Sloba Marunovića, barda crnogorskog pozorišta i filma.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Direktan, ozbiljan, elokventan, uporan, nepotkupljiv.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Veliki gurman i hedonista.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da čitam misli, da vidim zaista kakvi su ljudi do kraja.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- /
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja je dan odmora i predaha, gotovo uvijek uz dobru knjigu i čaj, nakon čega ako sam inspirsan napišem poeziju ili kratku priču.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Prije bih rekao sve pjesme od Crvene Jabuke i stari hitovi grupe Valentino.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Upravo čitam misli i citate Iva Andrića koji su nevjerovatni i danas poslije 45 godina od njegove smrti. Niko tako kao on nije pronikao u suštinu ljudskog bića i naš Balkanski mentalitet i slabosti. Čitajući njegove vizionarske misli razotkrivamo sve slabosti ljudskog društva.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volio bih obići makar dio Ukrajine, i grad Kijev, o kojima sam s ljubavlju pisao i približio ih nama u Crnoj Gori, njihovu bogatu istoriju i književnost. Bajkovo groblje đe počivaju sjene mnogobrojnih ukrajinskih velikana poezije u Kijevu. Isto tako i Azerbejdžan i Baku, zemlju vatre i slobode drevnih mistika, Nizamija, i Fuzulija.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Avione ne volim. Nemam fobiju od letjenja, ali naprosto ne volim da koristim taj vid prevoza.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Rijetki su oni prijatelji s kojima podijelim baš sve, uvijek ostane poneka tajna koju samo ja znam.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek me raduju uspjesi mojih prijatelja, time svaki čovjek pokazuje koliko je velik ili nije.
Da li za nečim žalite?
- Žalim što, kada sam imao priliku, nijesam ostao u Skandinavskim državama.
Bez čega ne možete?
- Za mene je dan bez pisanja i dan bez čitanja - izgubljen dan.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Odrastao sam tako, i to imam u sebi, da mi riječ izvini i hvala nijesu strane kao većini u Crnoj Gori. Ako sam pogriješio, uvijek sam znao da se izvinim, ali baš rijetko dolazim u tu poziciju da moram nekome da se izvinim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zlatne ribice odavno nema (ha ha ha). Da postoji, to bi bila želja za više poštovanja, dobrote i mira u svijetu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Kroz mnoge životne prepreke sam prošao, svaka je bila teška na svoj način, najteže je biti i ostati čovjek i oprostiti nanesenu nepravdu ili zlo.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Teško pitanje, posvetio bih ga onima koji mi najviše znače u životu i čija podrška je bila uvijek nesebična prema meni.
Kako biste voljeli da umrete?
- O smrti ne razmišljam veliki vojskovođa Aleksandar Makedonski je jednom rekao: ,,Kukavice umiru svaki dan, hrabri ljudi samo jednom u životu“.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Umjesto epitafa ja bih radije citirao legendarnog Mešu Selimovića koji je u knjizi „Derviš, i smrt“ zapisao: „Opet sam sam. Možda je i najbolje tako, ne očekuješ pomoć i ne bojiš se izdaje. Sam. Učiniću sve što mogu, ne uzdajući se u podršku koje nema, i onda je moje sve što postignem, i zlo i dobro“.
Priredila: A. POPOVIĆ
