Ove godine odlučila je da izađe iz zone komfora, suoči se sa strahom od kamera i postane jedno od prepoznatljivijih domaćih TV lica. Voditeljka TV E, Jelena Božović, porijeklom je iz Podgorice, a posljednjih nekoliko mjeseci osvaja srca gledalaca širom Crne Gore.
Majka je dvije djevojčice i to smatra najvećim uspjehom. Završila je Pravni fakultet u Podgorici i specijalizirala krivično pravo. Od malena piše poeziju i prozu. Autorka je zbirke pjesama za djecu „Kada Mjesec namiguje“. Njeni stihovi prevedeni su na engleski jezik i objavljene u antologiji svjetske poezije “Beautiful poems”.
Ubrzo će, kaže, objaviti knjige “Molitve nježnosti” i “Ima li đe“.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Još uvijek njegujem dijete u sebi. Nedostaju mi mirisi i dodiri. Majčini zagrljaji, njene tople ruke, bezbrižnost, raspusti provedeni kod bake i dede, oguljena koljena, drvena ljuljaška.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Tridesete su me definitivno promijenile, donijele su mi smirenost, promijenile prioritete, samopouzdanje.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Slikanje, fotografija, dizajn. Biće vremena i za to, vjerovatno u poznim godinama.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Brzopletost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Autentičnost, hrabrost da ostanu to što jesu, učtivost, skromnost, osmijeh.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Molitve nježnosti“, kao i moja knjiga. Da me glumi Ketrin Hepburn, da vidim moje emocije kroz njene oči i osmijeh.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Vrlo teško, kompleksna sam, ali, eto, rekla bih - dobronamjerna, duhovita, šarmantna, tajanstvena i radoznala.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Neka sa dozom nostalgije, koja podsjeća na djetinjstvo i bezbrižnost. Ne mora nužno biti slatka.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Nije najsnažniji, najbogatiji, isprva običan sa svakodnevnim problemima, ali ima supermoć koju koristi da pomogne drugima - Spajdermen.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Bez razmišljanja - Njegoš. I to po mogućnosti u trenutku kada je pisao “Noć skuplju vijeka”, da vidim divnu vilu, lakim krokom đe mu leti.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Spremam se za radnu sedmicu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Wind of change“, Scorpions. Volim i Lanu Del Rej, Adel, slušam i fado, a od domaćih Oliver, Galija, Doris.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Pod utiskom “Gorskog vijenca” sam još od malena. Znam ga napamet, ali to me ne sprečava da ga čitam makar jednom godišnje i svaki put zaključim nešto novo. Od savremenih autora Kazuo Išiguro, film „Ogledalo“ Tarkovskog, predstava “Bladi Mun” oslikava današnjicu i fenomenalnu glumu moje prijateljice Sanje Vujisić.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Irska. Planiram tu da provedem makar godinu dana, da je upoznam i osjetim. Vaknuver, da dobro pokisnem. Grčka je uvijek dobar izbor - ipak sam ja Jelena.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Bilo koje čijim volanom ne upravljam ja. Volim da držim stvari pod kontrolom ili da sam makar kopilot, u suprotnom osjećam strah. Na sreću ili nažalost vrlo često se suočavam sa strahovima i učim da i drugi imaju jak osjećaj odgovornosti.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sebi. Ekstrovertna sam, ali ne i otvorena knjiga.
Čemu se uvijek obradujete?
- Sitnicama. Oduševljavaju me male stvari. Nečijim kreativnim spontanim postupcima.
Da li za nečim žalite?
- Ne.
Bez čega ne možete?
- Bez voljenih ljudi. Bez mašte. Tišine. Muzike.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Učtiva sam po prirodi. Često govorim izvini i hvala.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Baš i ne vjerujem da nam neko ispunjava želje. Ali ako bi do toga došlo - samo zdravlje ljudi oko mene. Postavljam ciljeve i zasučem rukave.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Disciplinovala sebe, kroz svoju poeziju pokazala komadiće duše.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Često razmišljam o tome. Udisala život, grlila ljude, ljubila, voljela svim svojim bićem, gledala suton, kisnula, napunila oči i rekla: Hvala ti, živote, bilo je divno!
Kako biste voljeli da umrete?
- Pjesnici ne umiru. Živjeću vječno kroz svoje pjesme.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Dobro je to što možemo napisati šta god jer se niko u tom trenutku ne može posvađati sa nama. Možda nešto ovako: Više bih voljela da sam u tržnom centru, ali…
