Crnogorskog glumca Momčila Otaševića pandemija koronavirusa zatekla je u Hrvatskoj, tačnije Zagrebu u kom živi posljednjih nekoliko godina sa porodicom. Epidemija je zaustavila njegove redovne obaveze, snimanja, odgodila razgovore o novim projektima...
Za naš portal otkriva da je prošlomjesečni zemljotres koji je zadesio Zagreb oštetio zgradu u kojoj stanuje, da je zbog većeg broja kontakata 14 dana bio u samoizolaciji, razdvojen od supruge Jelene i kćerke Maše. Sada uživa u slobodnom vremenu koje u potpunosti posvećuje, kako kaže, svojim dvjema ženama.
Stres samoizolacije, pa stres zemljotres: Priča da je do uvođenja mjera zabrane i ograničenja radio seriju „Drugo ime ljubavi" čije je snimanje obustavljeno, odnosno završeno mjesec dana prije nego je bilo planirano, jer je čitava ekipa znala da slijede mjere zbog epidemije. Samo je bilo pitanje trenutka kada će biti zvanično i zbog tog saznanja i iščekivanja, kaže Otašević, niko nije bio miran.
- Nakon što je snimanje zaustavljeno, proveo sam dvije nedjelje u izolaciji. Nijesam htio doći kući i rizikovati, jer sam na seriji radio sa stotinjak ljudi svakodnevno. Napravili smo plan, živio sam na nekih tri kilometra od svoje familije, pa je sve bilo još teže, ali nakon dvije sedmice sam se vratio. Potom je cijelu situaciju zakomplikovao zemljotres koji nas je iselio na par dana, ali sad je sve u redu priča Momčilo i napominje da ih, "tu i tamo", protrese neki manji...
- Ali, živi smo živi zdravi i na okupu; zgrada nije puno oštećena...Imamo krov nad glavom, imamo jedni druge, pa je sve lakše - priča mladi glumac.
Neprocjenjivo vrijeme sa porodicom: Zbog karantina i boravka kod kuće Momčilo je prvi put od Mašinog rođenja sa Jelenom i kćerkom neprekidno duže od deset dana.
- Vrijeme sa Mašom je neprocjenjivo. Od kada se ona rodila, ja sam konstantno bio u pogonu, tako da mi je ova situacija zapravo donijela i puno prelijepih stvari i slobodno mogu reći da je Mašin život moja najveća aktivnost trenutno. Buđenje, presvlačenje, doručak, šetnjica, kiflica iz pekare, trčanje, presvlačenje, ručak, spavanje, igranje, presvlačenje, užina, kupanje itd, itd... Konačno imam vrijeme i mogu da se posvetim svojim ženama - radosno priča Otašević.
Uspijeva da nađe vrijeme da čita neke nove scenarije za projekte koji su na čekanju zbog pandemije.
- Malo i pišem... i čekam - govori Momčilo i otkriva da je on u porodici zadužen za odlazak u market, na pijacu, nabavku neophodnih stvari za domaćinstvo.
- U nedostatku normalnih životnih okolnosti, odnosno onih na koje smo navikli, odlazak u trgovinu je prava mala avantura. Pranje ruku, dva para rukavica, jedne za trgovinu, druge za povratak kući, maska, naočare, garderoba za napolje i sredstvo za dezinfekciju - opisuje Momčilo svoj izlazak konstatujući da ni u Zagrebu ljudi nijesu uvijek principijelni te da je stekao utisak da se ne poštuju dovoljno, ne samo mjere, zakon i obaveze, nego ni savjeti stručnjaka.
Već je duže u Zagrebu, postao je regionalno poznat glumac. Kaže da na ulici uvijek ima onih koji ga prepoznaju.
- Nekad sretnem druga i stojimo na dva metra jedan od drugoga, a poneko bi se grlio i slikao sa mnom. Uvijek ima zanimljivih situacija. Moram priznat' da maska i naočare prilično pomažu da što prije obavim posao bez mnogo zadržavanja i price, ali me uglavnom prepoznaju po glasu - šaljivo će Momčilo.
Daleko je Cetinje: Iako trenutno boravi u Zagrebu, svjestan je da bi mu vrijeme izolacije, karantin i ograničenog kretanja lakše palo da ga je sve to zadesilo u rodnom Cetinju, odnosno Njegušima gdje ima porodično imanje.
Ističe, međutim, da nije primjereno da se žali.
- U Zagrebu su ljudi ostali bez svojih domova. Jedna djevojčica je preminula od posljedica zemljotresa. Nezahvalno se žaliti zbog ove situacije koja nam je svima nešto novo. Trebali bi biti solidarni i odgovorni - kaže ovaj Cetinjanin, podsjećajući da se pridružio aktuelnoj kampanji “Živimo kulturu” koju sprovodi crnogorsko Ministarstvo kulture, u okviru koje se na televiziji emituju filmovi i pozorišne predstave, poručujući da je dobro, što makar na taj način građani iz svojih domova mogu da vide neku predstavu.
Živimo kulturu: On međutim nije bio u prilici da pogleda nešto iz ponuđenog repertoara.
- Nijesam uspio ništa da pogledam ali su mi roditelji, prijatelji i kolege slali video klipove. Skoro je emitovana ,,Četvrta sestra" Ane Vukotić, predstava Zetskog doma i lijepo je bilo prisjetiti se tog procesa, vremena... To je jedna od mojih omiljenih predstava, bilo da sam u njoj glumio ili je gledao. Kažem gledao, jer sam imao privilegiju da je gledam dok igram. Imam takvu ulogu da sam cijelo vrijeme tu, na sceni, nemam teksta do samog kraja, i uživam i u igri i u gledanju (smijeh) - kaže naš sagovornik.
Čekajući novi početak: Momo, kako ga od milošte njegovi najdraži i kolege zovu, nije srećan što su neki ljudi prvi put na ovaj način gledali predstavu. Smatra da televizija i kamera potpunu oduzmu čar neposrednosti i doživljaja trenutka, koji se može osjetiti samo u pozorištu.
Koronavirus je zaustavio funkcionisanje čitave planete, neizvjesnost koju je donijela pandemija uvukla se u živote svih profesija, ali i te kako utiče i na živote glumaca. Momo kaže da je sve zaustavljeno i prekinuto i da je svaki projekat koji je bio u planu - na čekanju.
- Korona je prekinula snimanje u Zagrebu, stavila na čekanje seriju u Beogradu i predstave u Zagrebu i Tivtu. Bilo je mnogo lijepih planova...Moram priznati da mi nedostaje gluma - sjetno je zaključio naš popularni glumac, kojeg ovih dana možemo reprizno gledati na televiziji u brojnim prethodno snimljenim ulogama kao što su filmovi „Dječaci iz ulice Marska i Engelsa“, "Led", ali i u megapopularnim serijama „Na granici“, „Dojč kafe“, „Budva na pjenu od mora“, „Zora Dubrovačka“ i još uvijek aktuelnoj „Drugo ime ljubavi“.
