Nekada je murva (dud) bila sastavni dio svake okućnice na crnogorskom primorju, a uzgajana je namjenski – radi ishrane svilene bube, insekta koji nosi latinski naziv Bombyx mori, a koji je se hrani isključivo listom bijelog duda. S poljoprivredne tačke gledišta, dud je biljka, a njen plod je murva, međutim, u narodu se koriste kao sinonimi.
Gajenje svilenih buba i proizvodnja svile je naročito bila razvijena na području Boke Kotorske u periodu do početka Prvog svjetskog rata, i istorijski podaci nam govore da se čak 6000 porodica u našem zalivu bavilo ovom djelatnošću.
Svilarstvo u Boki Kotorskoj je bilo organizovano u čak 136 manufaktura, a među njima je bilo 13 predionica svile, sedam u Kotoru i šest u Herceg Novom. Najsvečanija i najskupocjenija odjeća izrađivana je od svile, po metodologiji koja je prenešena direktno iz Venecije.
Država, ali i crkva su prepoznavale značaj i ulogu murve u ovom procesu, te je od svih voćnih vrsta, murva po brojnosti bila na drugom mjestu – odmah nakon masline. Organizovana su predavanja, štampana uputstva, dijeljene sadnice murvi i larve svilenih buba. Međutim, Prvi svjetski rat je porametio proizvodnju svile u Crnoj Gori, a tržište su okupirali najveći svjetski proizvođači, Kina, Indija i Japan, koji drže monopol u proizvodnji svile više od dvije hiljade godina.
U Evropu, tačnije u Vizantiju, jajašca svilene bube i sjeme murve navodno su prokrijumčarila dva monaha u bambusovom štapu 552. godine. Prema legendi, proizvodnju svile otkrila je carica Leizu, supruga cara Huangdija, kada joj je čaura svilene bube sa murve upala u šolju dok je u vrtu pila čaj. Toplota čaja je učinila da se svilenkaste niti odmotavaju sve dok nisu prekrile vrt.
Kada se „svileno klupko” odmotalo, Leizu je uočila čauru i shvatila da je ona „svileni izvor”. Ubijedila je muža da joj dopusti da uzgaja murve, čijim se listovima hrane svilene bube i tako napravi malu „svilenu farmu”. Iz svakog jajeta svilene bube izleže se jedna sićušna bijela gusjenica, a procjenjuje se da svaka pojede 30.000 puta više hrane – lišća bijele murve, od svoje početne težine.
Kada gusjenica dostigne potpuni rast, iz dva otvora na glavi luči dvostruku nit. Pokretima glave u obliku osmice, gusjenica se obavija tom niti, stvarajući čahuru, unutar koje se tokom 14 dana gusjenica preobrazi u leptira.
U prirodnom životnom ciklusu razvijeni leptir izlazi iz čahure i reprodukcijski ciklus počinje iznova, dok se kod uzgoja svile, leptri usmrćuju kako pri izlasku ne bi uništili svilenu nit. Na početku obrade, čahure se omekšavaju u toploj vodi, te se najprije odvaja vanjski, manje kvalitetan sloj u kojem je svilena nit zamršena.
Nakon uklanjanja vanjskog sloja čahure, lupkanjem štapićem ili uz pomoć rotirajuće četke pronalazi se početak niti i počinje s odmotavanjem, pri čemu se udružuju niti s pet do deset čahura, zavisno od željene finoće svilene pređe i daljoj preradi za koju je namijenjena. Iako je danas industrijalizacija uzela maha, i dalje je najkvalitetnija i najskupocjenija svila ona koja se dobija od svilene bube.
Usljed skromnih agroekoloških uslova, murva ima široku geografsku rasprostranjenost. Uzgaja se u različitim klimatskim uslovima, od umjerenih do tropskih i suptropskih pojasa, a pogodna je i za uzgajanje na različitim nadmorskim visinama. Smatra se da su podhimalajska područja zapravo gen-centri i porijeklo murvi, a usljed svoje prilagodljivosti, danas je raširena gotovo na sve kontinente svijeta.
Najpoznatije vrste duda u svijetu su Morus alba (bijeli dud), Morus nigra (crni dud) i Morus rubra (crveni dud). Najveći uzgajivači murvi u svijetu su Kina i Indija, sa približno 626,000 ha i 280,000 ha površina. Na ovim područjima, osim crnog, bijelog i crvenog duda, uzgajaju i mnoge druge vrste.
Proizvodnja svile jedna je od primarnih grana uzgoja i iskorištavanja dudova u svijetu. Vodeće zemlje u proizvodnji svile su Kina i Indija, koje zajedno čine ukupno 97% proizvodnje svile, od čega je Kina vodeća sa 75%. Ta vrijedna i cijenjena tkanina tokom svoje proizvodnje stvara nusproizvode kojima se nekim naprednim istraživanjima našao način iskorištavanja.
Dud se uzgaja i na području Evrope, ali u puno manjem procentu u odnosu na zemlje Azije. U većini evropskih zemalja dud se uzgaja radi proizvodnje voća, a najviše u Turskoj i Grčkoj. U Turskoj proizvodnja duda datira unazad 400 godina, te je jednako važna kao i ostale voćne vrste koje se uzgajaju na području Turske. Područje Anadolije ima pogodne uslove za uzgoj visokokvalitetnih plodova duda, a proizvodnja duda 2005. godine iznosila je 78,000 tona.
U tradicionalnoj kineskoj i indijskoj medicini dud je od davnina prepoznat kao ljekovita biljka koja se koristila u liječenju kašlja, upalnih procesa i smanjenja šećera. Danas postoje brojna istraživanja koja su ispitala hemijske sastave plodova, listova i ostalih biljnih djelova duda, te su utvrđene hemijske karakteristike koje su dokazale njegovo antibakterijsko, antidijabetičko, antikancerogeno, protivupalno, hepatoprotektivno i neuroprotektivno djelovanje.
Dud je stoga našao svoju primjenu, osim u prehrambene svrhe u obliku svježih plodova, u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.
Sve većim napretkom industrijalizacije i povećanjem zagađenja okoline, ova biljka je istraživana i u svrhe zaštite zemljišta, vode i vazduha. Murva ima razvijen korijenski sistem, čije horizontalno korijenje može dosegnuti veličinu koja je i četiri puta veća od krošnje stabla.
Upravo zbog toga ispitivan je i korišten u svrhu borbe protiv sve intenzivnije erozije i u cilju fitoremedijacije zemljišta. Utvrđena je i njegova učinkovitost u sekvestraciji štetnih gasova iz vazduha, te je u nekim gradovima murva upravo vodeća biljna vrsta u „urbanim šumama“.
Takođe, dud se kao voćna vrsta iskorištava i u prehrambenoj industriji za proizvodnju džemova, vina, rakija, sokova i ostalog. Osim u navedenim industrijama dud se koristi u drvnoj industriji za proizvodnju namještaja, a u nekim dijelovima svijeta iskorištava se u stočarskoj proizvodnji kao dopuna obrocima za životinje.
Plodovi duda bogati su fenolima, uključujući polifenole, antocijane i flavonoide. Murve su ukusni, niskokalorični plodovi duda. Njihova težina, pH vrijednost, sadržaj vlage i boja ploda zavisi od vrste, kultivara, korištenih podloga, uslovima u okolini, te od zdravstvenog stanja voćnjaka u kojemu se nalaze. Međutim, u nekim istraživanjima utvrđene su okvirne vrijednost za glavne parametre pri opisu plodova duda.
Na našem podneblju plod duda je minimalno zastupljen u ishrani, a još manje je istražen u pogledu hemijskog sastava i ljekovitog delovanja. Da plod, list, kora i korijen drveta duda imaju veoma blagotvorna dejstva poznato je iz iskustava tradicionalnih istočnjačkih medicina.
U zemljama poput Kine, Indije i Japana dud se koristi svakodnevno u obliku čajeva ili u obliku raznih preparata na bazi ekstrakata. Čuvena murovača, rakija od murve, decenijama se pravi na području crnogorskog primorja. Nažalost, rijetki su oni koji ovu tradiciju čuvaju od zaborava.
Još jedna posebnost Crne Gore kada je riječ o murvi je čuveno stablo u Dinoši, staro od 100 do 150 godina, koje i danas plodonosi, a iz njegovog stabla, gotovo svake godine, u toku kišnih sezona, izvire voda.
