Enciklopedijska svaštara
Sve ti je dano, kao na dlanu. Riječ je o načinu koji upozorava na lagodnost života ili odgoja. Izriču je roditelji djeci, nastavnici učenicima, vodiči turistima. I upućuje na pejzaž kad se krajolik sam otvara kao objavljenje nakon dužeg putovanja. Puca pogled na sve strane.
S dlana se čita i sudbina. To rade gatare. I informatičari su nove gatare. Oni vam kazuju sve o vama, sve ono što ni sami ne znate. Datum kad ćete stupiti u polje Strijelca, pomrčine ili datum na koji ćete nestati.
Takvu priručnu enciklopediju napabirčenih ili pravih znanja, podataka, aplikacija, mogućnosti spoznaje, nudi vam vaš mobitel ili kako ga ja zovem, dlanovnik. Od plaćanja virtualnim novcem do personalizirane dijete, od broja koraka do enciklopedijskih natuknica iz medicine, prava, lingvistike, politike ili astrofizike.
Zadnjih četvrt stoljeća koristimo dlanovnik. Pogledajte oko sebe, posvuda ljudi hodaju i razgovaraju, reklo bi se sa samima sobom. Prelaze ulice i drže telefon na dlanu. Voze kola i drže aparat naslonjen na uho i rame.
Mi smo u manjini
Svijet već ima nedopustivo velik broj mobilnih telefona u upotrebi. Samo u prošloj godini 4,3 milijarde stanovnika svijeta imalo je mobitel, što je 55% svjetske populacije koju čini 8,2 milijarde stanovnika. Dlanovnik ima 95%stanovnika bogatih zemalja i 49% siromašnih.
Neki drugi izvori tvrde da je više dlanovnika nego ljudi, jer je prema njima 7,2 milijarde ljudi a 7,3 milijarde mobilnih telefona.
I u Crnoj Gori ima više pametnih telefona nego stanovnika. Spada li ona time u najbogatije zemlje svijeta, kad je peta u svijetu i prva u Evropi po upotrebi malih demona? Slično je i s Hrvatskom, po domaćinstvu 2,5 mobitela.
Zašto se onda smatramo siromašnim društvima? Nemamo za hljeb, a imamo novaca za te skupe igračke. Vjerujte da nemam milosti za ljude koji se žale da nemaju za hranu. Neka isključe onih 100 ili 200 eura kojima svi u obitelji hrane ove male demone, pa će uvećati broj svojih zalogaja. I svoje djece.
Mi smo već manjina u odnosu na mobitele. Hoćemo li uskoro tražiti svoja manjinska prava?
Zvečka, zvrk
U stvari to je jedna dobro smišljena zvečka. Da se okupira pažnja djetetu, odraslom čovjeku ili starcu barem nekoliko sati dnevno. Tada ne komunicira s drugima osim virtualno, i ne laća se knjiga, ne lista novine ni časopise. Jer visi na portalima ili se igra virtualnim igricama.
Jer rješava testove osobnosti ili znanja na vrlo niskom nivou. Ili se međusobno s hiljadama drugih, prati na Facebooku. Tako je smiren i bezopasan za druge. Za promišljanja i kritiku stvarnosti. Za skidanje s vlasti aktualnih vlasti.
Istina, mobilnim aparatima je začas moguće okupiti tisuće istomišljenika da izađu na ulice. Ili stotine radnika da štrajkaju. Ili poslati sindikalistima cirkularno pismo kojim se okupljaju oko zajedničkog programa. I tada je internetska brzina stanovita prednost.
No što će nam milijuni podataka o znanim i neznanim ljudima? Kad su i gdje rođeni, s kim su i kada bili u braku, koliko djece imaju, koja su im imena roditelja, koliko su objava pročitali njihovi pratitelji? Zanima li, ruku na srce, ikoga takva datoteka?
U politici, učestale su virtualne sjednice vlada. Mogu li takvi daljinski sastanci biti vjerodostojni?
Stoga je profitirala medicina, posebno u dnevnoj praksi. Ne možete doći do liječnika bez prethodne elektronske najave. Ne možete dobiti ni recept ni uputnicu bez interneta. Pitam se kako stariji stanovnici koji žive po katunima ili staračkim domovima, pišu liječnicima? Moraju li za to angažirati gorske službe ili mlađe susjede?
I naravno, bankarstvo je dobilo nove oblike poslovanja, a mi novi novac: kriptovalute. Moš' mislit, skriveni novac, nevidljiv, a funkcionira kao svaki drugi. Ide na burzu, uplaćuje se kao glavnica, ima svoje zajmove i kamate…
Kompendij za nepismene
Uskoro će dlanovnik biti zamjena za lične dokumente: osobnu kartu, putovnicu, indeks, list nepokretnosti. On čuva vaše vrlo osobne podatke: o boleštinama koje imate ili ste ih preboljeli, o lijekovima koje trošite, o vašim nekretninama. Pa vama je već dosta dosjea kojima vas usrećuju različite službe. Čemu služe te milijarde informacija, vrag će ga znati.
Da živimo orvelovsku globalnu ne republiku, nego infopubliku, carstvo informatičkog inženjeringa, znaju već ptice na granama. I da je dlanovnik izravna posljedica ne samo globalizma nego i satrapske revolucije zaglupljivanja masa. Jer više od tri četvrtine informacija koje možete naći na dlanovnicima i njegovim aplikacijama netočno je, kuso ili neupotrebljivo.
Uzmite samo tu populističku Wikipediju, kojoj može pristupiti svatko i upisati koještarije koje su ne samo netočne nego i onespokojavajuće.
Zastrašujuće je kako su programirani jezici koje koristite na dlanovniku. Samovoljno vas ispravljaju, umeću besmislice, bune se na vaše korekcije. Sve je to plod generacije koja se ne zna pravo ni potpisati. Živjela neukost!
Već se naveliko govori o bolestima koje mobilni telefoni proizvode. Tu je najprije nekoliko sindroma mentalne prirode. Potom kancerogena djelovanja. Oštećuju mozak. Utječu negativno na razvoj djece. Izazivaju poremećaje sna, nesanicu i tjeskobu. Stvaraju novi poremećaj tzv EHS sindrom, preveliku osjetljivost na elektromagnetsko zračenje.
Remete pažnju i koncentraciju. Smanjuju plodnost muškaraca. Oslabljuju naš vid. Dlanovnik preoblikuje i psihofizički status djece. Da je samo to, nego i socijalni aspekti ove loše priče ili, usudila bih se reći, crne bajke s dlanovnicima kao glavnim protagonistima.
Veliki je problem recikliranje starih aparata, za koje vam operateri nude da ih ostavite u njihovom otpadu. Pa jasno je da se na Dalekom istoku recikliraju dijelovi starih i ugrađuju u nove telefone. Toliko o tehnologiji prevare.
Univerzalno sredstvo zaglupljivanja
Tih nekoliko sati dnevno kad je zaokupljen dlanovnikom, odrastao čovjek je isključen za druženje, kafenisanje, politiziranje ili bilo koji drugi stvarni a ne virtualni dodir s drugim čovjekom.
Dijete koje se zabavlja mobitelom ne se igra s drugom djecom, ne uči, ne govori, ne razgovara, ne čita lektiru. Zakinuto je za psihosocijalnu formaciju. Ono često nema smisla za druge, ne razvija emocije, ne propituje svoja zapažanja niti svoj rječnik, nije fizički aktivno jer sjedi, ukratko gubi vrijeme i energiju. Osamljeno je i tjeskobno.
Ili pogledajte ljude što sjede zajedno u kavanama. Većina njih svih generacija zuri u mobitele. Kakvo im je druženje? Nikakvo! Nijedna moderna naprava ne stvara toliko osamljenosti kao dlanovnik, a stvara ovisnost kojoj se čovjek ne može oduprijeti.
I učenici i studenti, sutrašnji stručnjaci u svojem polju, većinu će svojih „znanja“ steći s dlana, iz dlanovnika. A to je kao da gataju. Kako se, pitam se ne bez zebnje, obrazuju budući graditelji, arhitekte, liječnici, piloti? Mogu li oni bez žive, taktilne prakse temeljene na čulima, išta spoznati?
Kako će, jednostavnije rečeno, sutrašnji liječnik naučiti palpiranje ili kiruršku operaciju s dlana? Neka mi to objasne oni koji zagovaraju ovaj globalni sistem zaglupljivanja. No, bojim se da oni već grade nebodere i vrtiće, već operiraju delikatnim zahvatima, već lete. Jao si ga nama…
Jer ništa nije unosnije od bavljenja tzv. IT tehnologijama. Do jučer nezamislivo, već danas je realnost. Za pisce je to neko olakšanje, za one koji su u stanju svoje sižee, deskripcije, naracije, izgovoriti svojim glasom nad dlanovnikom. On može pretvarati takav govor u pisani tekst.
Fabula čitave novele ili romana izgovorena u dlan? Pa to je ravno magijskim postupcima Asteka! No što je onda sa stilizacijom, krunom književnog izražavanja? Kako će se ona izvoditi? Nemoguće je govorom, potrebno nam je pismo.
Tako dlanovnik postaje novi fetiš. On je zamjena za ljudske relacije: majčinstvo, očinstvo, bratstvo, sestrinstvo, prijateljstvo, kolegijalnost, solidarnost. On je naš mutavi sugovornik i saveznik. Možemo li se moliti bogu s dlanovnika? Priznaje li crkva ovo čudovišno „stvorenje“?
Slutim da će uskoro iz njega izlaziti programi koji će u 3D formatu prikazivati naše virtualne znance i drugove. Oblikovat će ih, dati im glas i tijelo i kao neki paralelni umjetnik ili ispovjednik podastirati nam ih u trenucima osame. U nama će ugasiti svaku ljudskost.
A to i jeste cilj sveopćeg paganizma: napraviti od nas neuke beštije koje se ne bune, ne pitaju, ne prosvjeduju. Sposobne samo za razaranje i samouništenje.
