Stojanka Conka Bobičić i Ivana Bobičić Čađenović su dvije generacije, novinarka i PR, majka i kćerka, tekstualni i verbalni tip, surpotne, a nikad suprotstavljene strane…
Stojanka je 35 godina provela u novinarstvu, i prošla put od pripravnice do urednice nedjeljnog izdanja „Pobjede“; Ivana je već 9 godina direktorica jedne od najvećih PR agecija u Crnoj Gori „Represent Communications“.
Ove dvije žene sigurne i jake na svim privatnim i profesionalnim poljima su takve zbog velikog međusobnog povjerenja, rada na sebi i odnosu, drugarskom sa jasnim okvirima autoriteta.
Kakav je vaš odnos sa majkom? Kakav je vaš odnos sa kćerkom? Na ovim pitanjima počiva cijela psihoanaliza. Ova obična pitanja u sebi nose duboku moć. Odnos i veza majke i kćerke je veza sa svim segmentima života jedne žene.
Podrška je najveća vrijednost: Jedina stvar koju je Ivana morala da radi je da uči i da bude sigurna u svoje znanje. Najvažnija stvar koju je Stojanka naučila svoju kćerku u ovoj patrijahalnoj sredini je da bude svoja.
- To bi bio možda najbolji sažetak svega onoga što sam ja htjela da ona postane. Da bude svoja i tu je imala moju bezrezervnu podršku, kaže Stojanka.
Ivana za jednu od najvećih vrijednosti koje nosi smatra oslonac koji ima u svojim roditeljima.
- Onoga dana kada sam odlazila iz roditeljske kuće u sopstveni život, rekli su mi da to zauvijek ostaje moj dom. Mnogo se lakše kasnije korača kroz život ako znaš da to imaš, bez obzira što se dogodilo, kaže ona.
Ivana nije vaspitavana po tradicionalnim crnogorskim aršinima, jer je od profesionalno ostvarenih roditelja dobila samo jedan uslov da mora da se zavši škola, i da je „ćaga“ zalog za njenu budućnost.
- Taj papir je početna pozicija. Tek ćeš početi da učiš kada se zaposliš, tako su mi govorili. Tako da ja nisam morala mnogo. Niti sam čula neko moraš. Niti ono moraš da se udaš, moraš da rodiš djecu... ništa. Samo bezrezervna podrška i ljubav koja se pokazivala u najtežim trenucima.
Malo drugačija majka: Da je Stojanka majka koja daje malo drugačije savjete od većine crnogorskih je i savjet kćerki koji je bio i jedan od zaloga za Ivaninu budućnost. U starom jugu dok je padala kiša, 16 godišnja djevojka je čula: ,,Moraš da proživiš jer ćeš jedino tako znati šta ti želiš i što je za tebe dobro. Životno te iskustvo čini kompletnom i jedino tako ćeš znati šta želiš...”
-To je lekcija koju ja pamtim i koju ću ja identično da prenesem svojoj djeci, podijelila je Ivana scenu koju nikada neće zaboraviti.
Da bi jedna žena mogla da vodi sopstveni život prema mjeri koja njoj odgovara, trebalo bi da odrasta u sredini koja ne osuđuje.
-Možda moja majka nije bila zadovoljna izborima koje sam pravila, ali se nije miješala, nije imala pobjedničku rečenicu „jesam li ti rekla...“, kaže Ivana, umjesto toga bi čula: ,,Ne sjekiraj se sve ćemo da riješimo!”
-E, to je još jedna vrijednost koju sam dobila, ističe Ivana.
Uloge: Ključ odgajanja snažne žene je u majčinoj ulozi da pomogne kćeri da postane svjesna sebe. Kada se ne snalazi, majka treba da je usmjeri da prepozna to kroz što prolazi. Kroz duboko razumijevanje emocija, majke mogu da nauče kćerke da osvijeste probleme, samokontroli, da izražavaju emocije i da ustanove zdrave granice, da verbalizuju potrebe...
Zaposlene majke možda fale djeci, ali kroz svoj odnos prema poslu mogu da im daju veoma važnu lekciju o tome što znači biti profesionalac. Onako kako majka uspije da održi balans između svojih potreba, moranja i očekivanja sredine je matrica koja se utisne u svaku poru žene koja gradi sopstveni život.
Stojanka je nakon 35 godina rada u novinarstvu bacila skoro sve tekstove. Sada kaže da joj je žao, ali je žao i Ivani koja ima sve veću potrebu da se dotakne majčinog rada a i da ga pokaže svojim kćerkama.
- Kada sam bila mala nijesam voljela novinarstvo, jer sam smatrala da mi oduzima majku, koja mi je mi je često mnogo nedostajala. To je bila moja percepcija, tada. Ipak, ona je uvijek bila i ostala moj heroj. Kao magičnim štapićem, bez pomoći i velike podrške sa strane, uspjevala je da imamo sve. Ja danas imam mnogo više mogućnosti i izbora za pomoć, a opet mislim da ne postižem sve što treba, ili sam zamislila, objašnjava Ivana.
To herojstvo, je i postavilo pred težak zadatak da ona danas u ovakvom svijetu bude sve što jeste menadžerka, majka, supruga a da se ne odrekne ni sebe.
Odrastanje uz majku koja je ostavila trag u novinarstvu za Ivanu je na kraju značilo da će praviti kompromise nauštrb svog vremena i posla i sna ali da mora da odvoji vrijeme kada će fizički biti sa svojim kćerkama.
- Moj odnos prema poslu je veoma sličan njenom ali se trudim da svojim ponašanjem ostavljam model funksconisanja svojim ćerkama. Prepoznajem majku u sebi kada je posao u ptanju, kaže Ivana.
Generacijske sličnosti i razlike: Stojanka misli da je njenog generaciji bilo teže, jer danas postoji gotova hrana, ima se više novca da se obezbijedi čuvanje djece...
- Ja nemam pojma kako smo se snalazili.... Ako nisi imao babu i djeda a djeca su bolesna, onda ih tako bolesne šalješ u vrtić. Dešavalo mi se da odem za njih, počnem da kuvam, dođe muž s posla, nastavi da ih čuva a ja nazad da završavam tekst. Jednom je Ivana ostala sama u vrtiću sa čistačicom... Sjećam se scene kada mi Brkica lupa na staklo i govori da zovu iz vrtića, a ja pišem, toliko sam u tekstu da ništa oko mene nije postojalo. Uvijek sam se predavala onome što radim. Kad sam na poslu ne postoji drugo, kada sam kući nije bilo ničega spolja... kaže Stojanka.
Ivana je od majke pokupila taj odnos i fokus kada nešto radi, ali je sistematičnija „i analitičnija mnogo više od mene“, dodaje Stojanka.
- Što sam starija, sve sam joj sličnija. Trudim se da korigujem neke njene greške koje prepoznajem kod sebe, a koje su mene tištile dok sam bila mala. Ali što se nje kao profesionalca tiče tiče, sjećam se da kada sam je prvi put vidjela u kancelariji, da sam pomislila da to nije žena koju znam. Ona je ljubazna i nasmijana, ali je na poslu postajala drugačija. Sjećam se njenog autoritativnog odnosa prema kolegama i poslu, promjene izraza lica dok se govori o tekstu, i opet osmijeha kolegi čim su završili taj dio, objašnjava Ivana.
Odgovornost uspjeha: Odatle je došla i tačnost i preciznost kojoj Ivana stremi na profesionalnom planu.
Na čelo „Represent Communications“ je došla gotovo sa početničke pozicije, i to nakon trudničkog bolovanja. Zbog čega je to prihvatila? Kaže zbog toga što je postala majka i osjećala ogromnu odgovornost i da mora da grabi svaku šansu.
- E to nijesam naučila od majke koja je postepeno gradila svoju karijeru. Ja sam smatrala da nije vrijeme da idem linijom manjeg otpora, Moj profesionalni put je pun naglih koraka put i nikada ga ne bih savjetovala svom djetetu već da ide korak po korak, kaže ona.
Preskakanje pozicija joj je otežalo rad na sebi. Ne smatra da je propustla mnogo toga, ali kaže da joj je trebalo puno rada na sebi i truda da sazri kao menadžerka, direktorica i majka i to sve u isto vrijeme.
Ulazak u nove stvari prije nego se savladaju prethodne zna da bude težak ali je ušla u vatru i iskoristila priliku da postane ovo što danas jeste. Sve je postigla zahvaljujući “mikro ciljevima“ i davanju sebi šanse uz ogroman rad.
Odrastanje u slobodi izbora, u međusobnom povjerenju i u sredini u kojoj se jedino laž ne toleriše je Stojankin recept za odganjanje nove, moderne žene.
Osnaživanje ličnosti stvaranje novih generacija žena je velikim dijelom majčina zasluga, dok je kćerkin uspjeh u tome da na tim osnovama ostane svoja.
