U momentu kad nam državu pred očima raskubaju srpsko-ruske imperijalne agenture, kad državom godinu i kusur nelegitimno vlada nekoliko političkih procenata kojima je izglasano nepovjerenje, kada asimilacija Crnogoraca uspješno i mirno teče bez ikakvih problema i otpora, Crnogorci su našli - da se dijele! Po svim vertikalama, crkvenim, političkim, vidljivim i nevidljivim.
Da, baš sad, ne slučajno, kad je svima već pun kofer i politike i priče o odbrani Crne Gore jer valja i živjet'. Baš sad kad je fokus građana neđe drugo Crnogorci doživljavaju svoje diobe. Dirigovane ili spontane? Šta mislite, koje je od ovoga? Sada? Stvarno?
Možemo se dijeliti po million osnova i treba da se dijelimo. Ne samo Crnogorci između sebe, nego svi građani. Kritikovati jedni druge, osporavati se po bezbroj osnova, debatovati, sholastički se mačovati, na ravni ukusa, kulture ili nekulture, imidža ove naše borbe za slobodu, vrijednosti koje treba njegovati, pravca kojim treba ići, muzici koju treba slušati…Samo je jedna vrsta diobe zabranjena u našem Edemskom vrtu – Crnogorci MORAJU ostati jedinstveni!
Mi MORAMO djelovati kao Meka civilizovane misli. MORAMO, jer nemamo više vremena!
Legitimno je imati stav o tome kakvu crkvu smatraš za ispravnu, produktivnu, misionarski aktivnu, ali na temu crkve jedni druge satirati komentarima po mrežama – koja vrsta hipnoze i transa je zavladala među nama? Kome to odgovara? Ko služi pomamljivanju naroda koji svoje “saborce” gledaju krvavim očima kao kurjak kurjaka?
Valjda naša alternativa ovom ludilu treba da bude kulturološka superiornost?
Valjda mi nudimo evropski model ponašanja?
Valjda je, još od vremena Liberala, ideja o slobodnoj Crnoj Gori utočište progresivnosti, dobre muzike, harmonije, prijateljstva, gradnje mostova, urbanog doživljaja svijeta!?
Crnogorci, makar oni najglasniji u posljednjim događanjima, priznali to sebi ili ne, izgledali su kao izbezumljene provincijalne ideološke lutalice. Teško je bilo čitati toliko uvreda, takvog jezika i takve lakoće ispaljivanja etiketa, između dojučerašnjih saboraca!
Takve situacije podsjećaju na to koliko je daleko Crna Gora koju smo imali do “juče”. Čuveno “lordovsko” ponašanje u parlamentu je davno prošlo vrijeme, a crnogorski suverenizam, priznajmo to sebi, više nije stožer suštinske evropske i kosmopolitske baze vrijednosti.
Naljutimo se već jednom
Ako je belvederska energija luča našeg otpora, zašto ta luča nije pronijeta Crnom Gorom u svim gradovima na dan njenog obilježavanja, kao inspiracija i svijest o žrtvi koju oni van Cetinja i Podgorice trpe, ostajući lojalni svojoj zemlji tamo dje je najteže?
Umjesto da Belveder opet bljesne na trenutak, kao podsjetnik da se nećemo nikad predati, on je u formi “kulturno-umjetničke” priredbe impotentno prolelujao Cetinjem, ostajući kao getozirana uspomena, rezverisana za grupu ljudi.
Belveder je baklja koja osvjetljava pute i našim prijateljima, i u Beranama i u Herceg Novom, a kao takva neće opstati uz malo narodnog veselja!
Iako znam da će u maniru opšteg međusobnog režanja skočiti na ovu konstataciju, ne znači da neću glasno reći! Vrijeme je da stvari postavimo na svoje mjesto! Da se dovedemo u red! Svi kao jedno da dišemo dok ne izvučemo svoju zemlju iz provalije. Dok nas proganjaju kao da smo leprozni i izbjegavaju u vladama čak kad ih ne mogu ni sastaviti, mi moramo pokazati da znamo što radimo!
Valjda naša alternativa ovom ludilu treba da bude kulturološka superiornost?
Naše jedinstvo je prvi preduslov za organizovanje ikakve političke borbe koja bi nam dala neke šanse naspram prljavih milijardi balkanskog imperatora Aleksandra Vučića?
Sad, kad proces demoralizacije stanovništva (sovjetska faza metoda obračuna sa “neprijateljskom” nacijom) treba da se zaokruži popisom na kom broj Crnogoraca treba da padne na istorijski minimum?
Sad, kad svijest o ovim procesima i javno reagovanje na njih biva označeno kao desnica i nacionalizam?
Sad, kad je broj medija koji podržavaju ideju o Crnoj Gori slobodnoj za sve, sa jednakim šansama za sve sveden na prste jedne ruke?
Sad su Crnogorci našli da se dijele!?
Zanima me KO to radi i s kojim ciljem!?
Zašto Crnogorci pristaju na to? Dijalog - da! Mržnja, etikete i netrpeljivost – nečiji pakleni plan.
Ako i dalje budemo gubili prosvjetiteljski karakter naše ideje ostaje nam započeti trend političkog super populističnog kiča - da se narod oduševljava kada rusofilski ekstremista kaže najnormalnije izjave o lojalnosti svojoj zemlji.
Ako je belvederska energija luča našeg otpora, zašto ta luča nije pronijeta svim gradovima na dan obilježavanja
Spali smo na tako niske grane da građani u ekstatičnom aplauzu reaguju kad čuju na televiziji da članovi PES-a reaguju na veleizdajničke činove protiv Crne Gore.
Zamislite koliko smo oboljeli kad se oduševljavamo na bilo kakvu reakciju na strani obavještajni uticaj na Crnu Goru? I to nam je bilo zabranjeno, pa su nas smještali pod “ekstremista” po svojim udbaškim spiskovima, ako smo samo zucnuli o tome!
Mi MORAMO djelovati kao Meka civilizovane misli, čuvari crnogorske kulture, inauguratori tolerancije nastale iz naše tradicije, u kom se čojstvo cijenilo kao najuzvišeniji moralni ljudski kvalitet. MORAMO, jer nemamo više vremena!
Umjesto što režimo jedni na druge, između sebe, iskoristimo svoj bijes! Jer, kako kaže egzaltirani TV voditelj u genijalnom filmu NETWORK:
“Ne, neću da te ostavim na miru! Želim da se naljutiš! Moraš da kažeš: „Ja sam ljudsko biće, dođavola! Moj život ima vrijednost! Želim da ustaneš sad! Želim da svi ustanete sa svojih stolica. Želim da odmah ustaneš i odeš do prozora. Otvori, ispruži glavu i vikni: „Ljut sam kao ris i neću više ovo da trpim!“
Želim da ustaneš odmah. Stvari moraju da se promijene. Ali prvo, moraš da se naljutiš! Moraš da kažeš: „Ljut sam kao ris i neću više ovo da trpim!“
Naljutimo se već jednom…Sočno, punih usta, uspravne kičme naljutimo se na koga treba jer, zaista, imamo rašta!
