Donald Tramp, narandžasti politički meteoalarm, novi je predsjednik planete. Ili, osim USA, makar još i zemalja trećeg svijeta?
Kamili Haris nije pomogao ni nezapamćen broj globalnih zvijezda iz industrije zabave kao podrška u toku kampanje. Ikona redneck, hilibilli Amerike, žestokim porazom Demokrata, najavio je novu epohu civilizacije. Epohu koja se divi američkoj VHS nabildovanoj estetici superheroja, koji na bijesnom bajku iskaču iz eksplozije.
Tramp je nesumnjivo ikona "onih sa dijagnozom". Međutim, u vremenu kada svako ima dijagnozu i kada dijagnoze postaju standardi slobode na koje svako ima pravo, šta to znači za Zapadni Balkan?
112Dovoljno je vidjeti ko je najglasnije slavio pobjedu - Mile Dodik, Andrija Mandić i ostali iz galerije likova brigada SS (srpskog sveta, razumije se), poput nacionalnih "doktora" Nestorovića i Miroljuba Petrovića, Jovane Jeremić, “svetog” Žeksa itd.
Kao da administracija američkog predsjednika zna o kakvim ludacima je riječ - na njegovu podršku mogu da računaju.
Tramp je već u prvom obraćanju planeti najavio uskraćivanje podrške vojnoj odbrani Ukrajine.
Ako se Donald Tramp pokušava imidžom nametnuti kao mirotvorac, onda je svakom sa mrvom svijesti jasno da njegovim dolaskom na najvažniju planetarnu poziciju, dolazi epoha u kojoj će svoju šansu za vladanje svijetom dubiti najveći ludaci ovog vremena: sociopatski milijarder sa mesijanskim kompleksom Ilon Mask, botoksirani patuljak iz Kremlja sa prstom na crvenom dugmetu, Putin, galaktički diktator Kim Džong Un koji se druži sa Denisom Rodmanom...
Zapravo, Trampova najveća spoljno-politička tekovina je unikatni globalni klub najvećih aktuelnih diktatora, u borbi protiv lidera poput komičara, V. Zelenskog, koji je Putinu rekao: "Ne može"! Kakvu šansu ima normalnost danas, ako je Hitlerov "klub zlih", kindergarden za savremenu nabildovanu verziju Donalda Trampa. Adolf je makar imao afinitet prema umjetnosti.
Nesumljivo je da je Vučićev suvenir iz Bijele kuće u vidu olovke dobio na vrijednosti, a da je pred Crnom Gorom sasvim neizvjesna sudbina. Kao da je ikada bila izvjesna…
Međutim, čini se, da je Trampovim dolaskom ona razapeta između dvije potencijalne krajnosti. Isto kao što je samom Donaldu slijedila zatvorska ćelija ili Ovalna soba, za Crnu Goru može biti kraj ili početak. Ukoliko je Trampovo određenje neutralnost u ukrajinsko-ruskom konfliktu, Evropa u svojim mehanizmima konsolidacije mora stvoriti snažan front, uključujući agresivniju politiku proširenja.
Nebranjena Ukrajina otvara sulude mogućnosti, poput izlaska ruskog uticaja na toplo more, koju može ostvariti kroz Crnu Goru, uz logistiku crkvene i vučićevske neograničeno moćne logistike. U toj potencijalnoj odmazdi, možda leži šansa za nas. Brzi ulazak u EU.
Istorijski gledano, sudbina Crne Gore je uvijek pobjeđivala samo kao odstupnica u fajtu sa diktatorima. Ipak, sasvim moguć je i scenario trijumfa Vučićeve "neutralnosti", u kojoj će mu se dati odriješene ruke za potpuno divljanje nad Balkanom.
U svakom slučaju, narandžasti je apsolutni game changer u globalnom poretku. Za američke Demokrate toliko fatalan da je Kamila Haris napravila presedan, kada se nije obratila naciji i planeti. Ćutnja kao stav za mene je više nego jasan.
To što balkanski pacijenti u našem Letu iznad kukavičjeg gnijzda slave, ne mora da znači ništa. Srećom po nas, dovoljno smo mali da naše sudbine mogu odlučiti i nus pojave onih velikih. A što se tiče sumornih prognostičara koji smatraju da je sve ovo i zvanično kraj za Crnu Goru, pa čak i u slučaju da su u pravu, poručujem: "Samo se aristokrate bore za izgubljenu stvar".
Zar svaka naša borba nije bila tog "šmeka"? Svijet je inače otišao dođavola kada gledamo diplomatske i ratne mečeve između pijanista koji "ne sviraju rukama" i narandžastih predsjednika.
