Reče premijer da nema ni vremena ni mentalnog kapaciteta da se bavi identitetskim stvarima, zastavama i fakultetima za jezike! Na prvi pogled, običnom građaninu ili relativizatoru ovo je - sasvim normalna izjava.
Dobar dio građana pada na tu trulu priču o nekakvoj crnogorskoj utopiji o državi bez unutrašnjih problema i takozvanih podjela do koje se po njima dolazi turanjem pod tepih gorućih problema. Naravno, onima koji vjeruju u Djeda Mraza takav scenario sasvim je realan. Normalnim ljudima, koji realno sagledavaju stvari - i nije. Štaviše, ovakve izjave stvaraju ogromnu muku u želucu.
Guranje pod tepih neriješenih identitetskih i ideoloških problema u jednoj državi najčešće dovodi do sukoba, pa i onih sa tragičnim i katastrofalnim posljedicama. Ne moramo ići dalje od komšiluka da bismo pronašli primjer za ovu tvrdnju. Svaka akcija proizvodi reakciju, a u ovom slučaju nerješavanje problema stvara još veći problem. Nažalost, premijer ne misli tako, niti ima volje a ni mentalnog kapaciteta, izgleda, da se bavi tim pitanjem.
95Ne bih rekao da je Spajić ni toliko zauzet, a ni glup da ne bi odreagovao onako kako se od premijera jedne države očekuje. On zapravo još uvijek pokušava da surfuje na talasima partija koje ga podržavaju ili bi ga potencijalno podržale. Da se, prosto, ne zamjeri nikome, jer, misli on, ko zna kad taj neko može zatrebati.
Kao što vidimo, sve je realnija rekonstrukcija Vlade u koju bi trebali trupačke da uđu i predstavnici radikalnog srpskog elementa, sa jakim konekcijama sa vlašću u Srbiji i Rusiji. Bavljenjem identitetskim stvarima, zastavama i fakultetima za jezik, Spajić bi zabio prst u oko svojoj, a i sadašnjoj braći po vlasti i litijama. A on to, prosto, ne želi.
Spajić ne želi da se zamjeri Mandiću i Kneževiću, ali ni njihovim istomišljenicima u vlastitoj partiji
Odlično Spajić zna neke činjenice, ipak je to osoba sa međunarodnim iskustvom što u obrazovanju, što u profesionalnoj karijeri. Međutim, izbjegava raspravu o identitetskim pitanjima jer vodi ka postavljanju škakljivih i bolnih pitanja po njegove buduće pobratime i baćuške. Recimo, niđe na svijetu nije normalno da određeni procenat populacije mrzi državu u kojoj su im rođene generacije predaka.
Nije normalno da visoki politički funkcioneri navijaju protiv države na čiju vlast pretenduju. Nije normalno da ministar sporta ne čestita kako treba sportistima države u kojoj je vodi taj resor, itd.
Recimo da se nešto od ovoga desi u Japanu, potencijalni bljuvač bi bio prezren, ponižen i posramljen da ga ni ritualno samoubistvo i prosipanje vlastitih crijeva nožem ne bi opralo. Vječna bruka pala bi na njega i njegovu familiju. Ali, Japan je država sa visokim osjećajem za čast i ljubav prema domovini, i takvo nešto ne može da se desi, jer tamošnji premijer rješava probleme, i ima vremena, a i mentalnog kapaciteta za njih. Spajić to odlično zna.
Ali on nema kad ni za zastave, tj. po sopstvenoj priči voli sve zastave, samo kad je uz njih i državna, jer je tako po zakonu. Znači li to da kada bi u njegovim Pljevljima okačili crnu četničku zastavu sa mrtvačkom glavom, a pored nje i državnu samo da bi se ispoštovao zakon, Spajiću bi to bilo prihvatljivo? Ili bilo koju drugu zastavu, bilo koje organizacije ili države?
Spajić ne želi ni tu da se zamjeri Mandiću i Kneževiću, ali ni njihovim istomišljenicima u vlastitoj partiji. Istakao je veoma važnu stvar pominjući Zakon o državnim simbolima. Pominjanje zakona znači da zastavu trpe na silu, a ne zato što prema njoj imaju emociju. Priznaju je čisto radi tog zakonskog minimuma, koji moraju ispoštovati, čisto formalno. Srećom, pa to ipak ne zavisi samo od njih, pa će zlatnog crnogorskog dvoglavog orla gledati još dugo - do kraja svojih života.
I Spajić bi bio meta da radi svoj posao, ali ga on ne radi kako bi sačuvao poziciju
Na kraju, ne zanima premijera ni fakultet za jezik, vjerovatno aludirajući na Fakultet za crnogorski jezik i književnost. FCJK je trenutno pod najvećim udarom i prijetnjom jer mu slijedi akreditacija. Da se u tom procesu gleda zakonska regulativa i kriterijumi, ne bi bilo nikakve bojazni, ali pošto je komisija koja treba da izda akreditaciju sastavljena sa naredbom da to ne uradi, pa sve i da FCJK ima nivo Harvarda, onda je uticaj premijera veoma bitan.
Njegova dužnost je da brani slobodnu misao i znanje od namještaljki i zlih namjera. Naravno, on to neće uraditi da se ne zamjeri, kao i u prethodnim slučajevima. Zna Spajić odlično kakvu ulogu FCJK ima u cjelokupnoj emancipaciji crnogorskog društva, ali i odbrani crnogorskog identiteta, za koji on nema kad, a ni mentalnih sposobnosti.
Srećom po nas, FCJK je pun onih koji imaju i vremena i mozga da rade ono što bi Spajić trebao da uradi. Zbog toga su i meta. I Spajić bi bio meta da radi svoj posao, ali ga on ne radi kako bi sačuvao svoju poziciju.
Tako smo, očigledno, dobili još jednog premijera kojeg zanima samo njegova pozicija i zato vuče dirigovane poteze. Zbog toga Spajić nikada ne može biti državnik.
Državnik je onaj koji rizikuje svoj položaj da bi napravio nešto veliko i riješio velike probleme. Državnik se ne postaje trpanjem problema pod tepih i koketiranjem sa svima, samo da bi se dobio još koji mjesec više na poziciji moći. Državnik ima vremena za sve probleme, pogotovo one koji razaraju društvo. Nisu pare lijek za sve probleme naroda.
Ne može to tako, Milojko.
