Otkako je Mandićev vodonoša Spajić zakukao kako se Crna Gora lako odriče svoje đece, postalo je jasno da je Vučić nezadovoljan dinamikom okupacionog procesa i da se prelazi na sljedeći nivo. Ako Crnu Goru nije moguće do kraja potčiniti jer za to ne postoji četnička većina - uprkos mobi koja je okupila četnike, početnike i žrtve ovih prvih - onda jednostavno treba omogućiti da se do takve većine dođe inženjeringom.
I tu dolazimo do pitanja što je razlog pokretanja inicijative za izmjenu Zakona o državljanstvu. Pogleda li se pažljivo crnogorska pravna regulativa, izvjesno je da su rješenja vezana za prava nedržavljana izuzetno liberalna.
Ključno pitanje je ima li građanska Crna Gora predstavnike u Skupštini Crne Gore i znaju li oni što im je činiti pred ovim pokušajima plišanog državnog udara
Primjera radi, nedržavljani imaju sva prava koja imaju i državljani Crne Gore u pogledu školovanja, zdravstvene zaštite, rada, poslovanja, pośedovanja imovine i sl. Dakle, većina onoga što u pogledu prava imaju državljani Crne Gore i što garantuje uslove za nesmetano školovanje, rad, liječenje, poslovanje, sticanje imovine i sl. omogućeno je i onima koji nemaju crnogorsko državljanstvo. Izuzev prava glasa. I tu se ogoljava sva mimikrija vojvode Mandića i njegovih posilnih.
Izmjene Zakona o državljanstvu, dakle, ne forsiraju se kako bi se nekom obezbijedila zakinuta prava, već kako bi neko ko pravo glasa koristi u državi u kojoj živi stekao višak prava u odnosu na crnogorske državljane tako što bi mu bilo omogućeno da pravo glasa ostvaruje u dvije, a što ne i u tri države.
S novim glasačima, i to dominantno onim koje će u Crnu Goru organizovano slati Aleksandar Vučić, po već viđenom scenariju autobuskog transporta plaćenih birača na relaciji Republika Srpska - Republika Srbija, ionako krhka arhitektura građanske države bila bi srušena očas posla, a Crna Gora u par poteza pretvorena u balkansku Bjelorusiju.
Zato je ovih dana ključno pitanje ima li građanska Crna Gora svoje predstavnike u Skupštini Crne Gore i znaju li oni što im je činiti pred ovim pokušajima plišanog državnog udara. Ako im prioritet ovih dana budu sitnije i krupnije trgovine oko sastavljanja jedne opštinske vlasti, a ne odbrana ustavnog poretka države, pokazaće, kao i mnogo puta do sada, da su nedorasli izazovima ovog dramatičnog istorijskog trenutka.
Ne pokažu li integritet i hrabrost da, ako je potrebno i fizički, zaustave planirani scenario, neka i ne pomišljaju da će njihovo kolaborantsko ponašanje ostati neprimijećeno zbog mira u kući. Jer kad bujica legitimnog građanskog bunta proključa, sa sobom će u istoriju beščašća ponijeti kako one koji su neskriveno rušili ovu državu tako i one što su im ili iz ličnoga interesa i ucjene ili pak iz paśega straha - kalauzili.
