Mlada pjesnikinja i zoološkinja, Vanja Parača, rođena je 21. avgusta 1996. godine na Cetinju, gdje je završila osnovnu i srednju školu.
Završila je osnovne i master akademske studije na Biološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, shodno velikoj ljubavi prema pticama, jer kako priznaje, preko njih je ujedinila umjetnost i nauku.
Prvu zbirku pjesama “Svrhom sudbine” objavila je je 2018. godine, a njena poezija je objavljivana u raznim časopisima, na portalima “Nekazano”, “Suština Poetike”, “Art Mozaik”, “Književnost Uživo” i drugim, a zastupljena je i u mnogim zbornicima i antologijama.
Trenutno priprema sljedeću zbirku poezije.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Iskreno, sad ne bih mogla da izdvojim konkretnu stvar koja je obilježila moje djetinjstvo. Kao prvo dijete u užoj i široj familiji, odrastala sam uz bezuslovnu ljubav i pažnju, uvijek uz neku dozu zdravog ubjeđenja da ću imati svijet na dlanu, ako to dovoljno i čisto želim. Mada, danas sam svjesna da taj put nije ravna linija. Ali ovako, kad me povuče nostalgija, najviše mi nedostaju neka neopipljiva sjećanja, mirisi i toplina doma, a kroz to naravno i svi oni koji su doprinijeli tome da postanem ono što danas jesam. Sve u svemu, nisam bila tipičan primjer djeteta, već tad sam imala ozbiljan istraživački duh. I, vrlo rano mi je bilo jasno da je moje mjesto u nauci (ali i u poeziji).
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Možda činjenicu da me sada ljudi doživljavaju na pravi način. Makar oni koji mi znače i čije mišljenje uvažavam. Zanemarujući slobodu koju sam imala i prije nego što sam sebe mogla da smatram odraslom osobom, a koju doduše nikad nisam zloupotrijebila, sada kao odrasla osoba smatram da upravo zato svaki moj postupak ima racionalnu potporu. I sa objektivnog i subjektivnog stanovišta, smatram da zrelo donosim odluke. Tako da bi to možda bila neka vrsta adultne slobode koja mi pruža sigurnost i vjeru, prvenstveno u sebe. I da, posebno cijenim ulogu ljudi koji su ušli u moj život onda kada sam sebe već mogla da vidim kao formiranu ličnost, a naročito onih koji su ostavili trag, bio on dobar ili loš.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pa, s obzirom na to da sam zadovoljna trenutnim tokom svog života i da djeliće svoje suštine skoro svakodnevno otkrivam kroz svoje stihove, nisam u izraženoj potrazi za novim talentima. Iz tog razloga, ne mogu da kažem da u mom slučaju postoji neki talenat koji nije doživio svojih pet minuta. Mada, možda ga i otkrijem, kažu da nikad nije kasno.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Tvrdoglavost smatram ujedno i najboljom i najgorom osobinom, u zavisnosti od okolnosti u kojoj se nalazim. Inače sam jako uporna i istrajna osoba i sve radim po principu “sve ili ništa”. Tako da kod mene ništa ne može da bude polovično. Valjda otud potiče, donekle, razumljiva tvrdoglavost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kod drugih mi je najbitnije da imamo zajednički jezik i da smo na manje-više istoj talasnoj dužini. Vjerovatno to s godinama dolazi, da jednostavno izgubite želju za bilo kakvom vrstom interakcije u kojoj gubite svoje JA i prisiljavate svoj um na nešto što vam nije pitko. Naravno, iskrenost i empatija kao temelj dolaze zajedno s tim, a takva prepoznavanja mislim da su stvar unutrašnjeg osjećaja ili intuicije koja rijetko kad pogriješi.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Moja filmska biografija bi se zvala “Balada Feniksa”, a što se tiče glumice koja bi možda najbolje mogla da glumi mene, rekla bih da je Britt Robertson. Autentičnost kojom njena pojava zrači, mislim da bi izuzetno pristajala ulozi u kojoj bih mogla da vidim sebe.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Eh, teško da je pet riječi dovoljno za opisivanje bilo čega! Ali pokušaću, onako subjektivno. Neka bude: odgovorna, autentična, nestrpljiva, iskrena, uporna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Pa sad, to bi moralo da bude nešto što obožavate ili ne volite uopšte, bez ravnodušnosti, haha. Najbolji opis mene bi onda bio - karfiol.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Oduvijek sam željela da mogu da čitam misli. To bi riješilo sve moguće (i nemoguće) nedoumice. Mada me sve više privlači i mogućnost teleportacije.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Wonder Woman, bez razmišljanja.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelju kad god imam priliku da bude slobodna, ostavljam samo za sebe i svoje najtananije misli. Tada obično i napišem najbolje pjesme, od kojih iskreno nemam hrabrosti da objavim većinu. Svaka nedjelja mi dođe kao slaba tačka, a ni sama ne znam zašto.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Scorpions: “Wind Of Change” - u svakoj prilici i neprilici. Ta pjesma je preživjela sa mnom svaki zamislivi vrtlog raspoloženja.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Od knjiga koje sam pročitala u poslednje vrijeme, a da je baš uticala na mene, izdvojila bih roman Balše Brkovića, “Plaža Imelde Markos”. Ljudi koji su rođeni na našim prostorima ne mogu da ga pročitaju, a ne osjete do srži.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Željela bih da odem na Novi Zeland, ali onda vjerovatno ne bih više imala namjeru da se vratim. Mada, ni Amazonija ne zvuči loše.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ljudima je čudno kad kažem da se nikad nisam vozila vozom, ali i sad kad pomislim na šine i neke duže relacije, osjetim neki strah i nemir.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- U suštini, mnogo volim da pričam, tako da su to ljudi kojima vjerujem. Ali, majka je ipak ta koja sve prva sazna.
Čemu se uvijek obradujete?
- Kad slučajno na ulici naletim na drage ljude, to mi uvijek popravi dan, knjigama poezije, neočekivanim porukama, mačkama i veličanstvenim orhidejama.
Da li za nečim žalite?
- Mislim da sve dok živimo, rješenje postoji. Tako da je malo oštro reći da za nečim žalim. Vjerujem u razlog zbog kojeg se sve dešava na određen način. Sve dođe u svoje vrijeme, ako mu je vrijeme bilo predodređeno.
Bez čega ne možete?
- Bez kafe, dragih ljudi i poezije.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Hmmm... Ne izvinjavam se baš često, ali to uglavnom bude zbog nekih sitnica. Jutros sam se drugarici izvinila jer sam morala da odložim viđenje (opravdano).
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da mi omogući spoznaju života poslije smrti i otkrije tajne reinkarnacije; Bezvremenu ljubav; Mir u svijetu, ili makar u regionu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Sve što mogu da kažem jeste da sam spoznala koliko snage i volje nosim u sebi, i koliko je sve moguće dok odustajanju ne prepustimo glavnu ulogu. A moguće je i da ću u nekom trenutku svoje riječi potvrditi nekim proznim djelom.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Pa, ne bih se pretjerano potresla u smislu straha od smrti, jer ja na smrt gledam kao na početak istine. Svi mi umremo više puta u toku ovog života, a da toga nijesmo svjesni. A to vrijeme bih provela sa ljudima koje volim, ali pod uslovom da oni ne znaju koliko još vremena imam. Vjerovatno bih se i usudila da uradim sve one stvari, koje se trenutno, iz sadašnje pozicije čine pogrešnim.
Kako biste voljeli da umrete?
- Voljela bih trenutnu smrt, bez dubokog iščekivanja, strepnje ili agonije. Po mogućnosti na vrhu neke planine.
Koji bi bio Vaš epitaph?
- “Srešćemo se na nekom ljepšem mjestu, kojim vladaju zvijezde”.
