Krizna vremena, poput tekuće pandemije kovida -19, predstavljaju „zlatno doba“ za širenje raznih neprovjerenih informacija i teorija zavjere koje katkad mogu imati i nesagledive posljedice.
Takva je i priča o štetnom uticaju 5G mreže. I prije početka pandemije omiljena tema mnogih „uzbunjivača“ bila je peta generacija mobilnih mreža, da bi eskalacijom krize upravu ovu tehnologiju označili kao odgovornu - i za nastanak i za brzo širenje zaraze!?
5G sistemi zrače manje od postojećih: Kako je za Portal Analitika kazao dr Igor Radusinović, redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta, Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućeg zračenja – ICNIRP - najveći autoritet u ovoj oblasti, početkom godine objavila je rezultate svoje studije koji pokazuju da nema nijednog naučnog dokaza da nejonizujuća zračenja izazivaju rak, neplodnost, elektrohipersenzitivnost ili bilo koju drugu bolest.
„Tehniologija 5G prolazi vrlo temeljan proces standardizacije u svim svojim segmentima pa i u radio pristupnom dijelu mreže za koju se vezuje pitanje uticaja elektromagnetnih talasa. Kao i kod prethodnih tehnologija mobilnih telekomunikacionih mreža, i ovdje se radi o usmjerenim ili neusmjerenim radio-frekvencijskim nejonizujućim zračenjima. Zajedničko za sva ova zračenja je da njihovi fotoni nemaju dovoljno energije da prilikom sudara sa atomom fizički promijene njegovu strukturu“, objašnjava Radusinović.
Takođe, Radusinović ističe da egzaktni podaci sa terena pokazuju da zbog mnogo veće efikasnosti iskorišćenja frekvencija koje su sada u upotrebi 5G sistemi u ovim opsezima manje zrače od postojećih.
Ipak, dodaje on, 5G će u određenim scenarijima primjene koristiti i opsege na visočijim mikrotalasnim frekvencijama.
„Ovo predstavlja novost i definitivno zahtijeva dodatnu pažnju i ozbiljnost u poštovanju propisanih standarda. Korišćenje ovih frekvencija još nije počelo nigdje u svijetu i biće vrlo važno da se sa meritornih adresa na vrijeme još jednom u praksi provjerenim naučnim metodama potvrdi da nije, u predviđenim 5G scenarijima primjene, štetno za ljudsko zdravlje“, naglasio je naš sagovornik.
Teorije zavjere: Komentarišući teorije zavjere koje već dugo prate 5G tehnolgiju, dr Radusinović navodi da je naučnoj zajednici svojstveno da sumnja i da čak u najnevjerovatnijim hipotezama traži rješenja problema.
Ipak, istakao je profesor, kako su sve dosadašnje 5G implementacije bazirane na istim ili bliskim frekvencijskim opsezima koje koriste već postojeće mobilne telekomunikacione mreže, tvrdnje sa kojima barataju poklonici ovih teorija zavjere su, kako je kazao, malo vjerovatne i izazivaju veliki broj dilema.
„Jedna od najbanalnijih je zašto imunitet ljudi u državama koje nemaju 5G tehnologiju nije superioran u odnosu na građane država koje su 'potrčale' da je uvedu? Iz pijeteta prema žrtvama ove pandemije neću pominjati primjere država čiji su građani teško pogođeni korona virusom, a nijesu ni blizu izloženosti 5G tehnologiji“, ističe Radusinović.
Napominje da je u istoriji čovječanstva nebrojeno puta dolazilo do mutacija različitih virusa i njihovog prelaska sa životinja na čovjeka i to – bez prisustva bilo kakvih izvora nejonizujućeg zračenja o kojima je danas riječ.
,,Virusne pandemije, uključujući i ovu korona virusom, naučno su precizno objašnjene i jasne“, kaže naš sagovornik.
Ljudima koji su povjerovali u ,,5G teorije zavjere“, sugeriše da se podsjete teorija zavjere u vezi sa ranijim epidemijama.
„Istorijsko iskustvo podsjeća da je nedostatak egzaktnih dokaza kako su epidemije nastajale zloupotrebljavan za ciljano zlostavljanje pojedinaca, pogrome čitavih naroda, maltretiranje određenih slojeva društva ili uništavanje čitavih država uz optužbe za navodno izazivanje epidemija“, napominje Radusinović.
Prema njegovim riječima, mogućnosti 5G tehnologije su velike i mogu da budu zamajac novog razvoja ljudskog društva poput onih koje su donijele parna mašina, naizmenična električna struja, računar i Internet.
Stres okidač za neracionalno rasuđivanje: Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić objasnila je za naš portal da je razlog zbog kojeg ljudi vjeruju u teorije zavjere taj što su pod stresom, zbunjeni dešavanjima koja im nijesu razumljiva ili im nešto u objašnjenjima iz zvaničnih kanala nije jasno.
„Čovjek ima potrebu da zna, da razumije što mu se i zašto dešava. Homo sapiens je razumno biće, ne miri se lako sa nejasnim situacijama odnosno onima koje ne drži pod svojm kontrolom“, navodi Stupar Đurišić.
Ona ističe da treba razumjeti da je ,,homo sapiens visoko inteligentno biće“ i da je za njega najveće blago - informacija.
„Ko ima informaciju o vremenu zna kako, gdje i kada što zasaditi, ubrati, skladištiti; ko ima informaciju koja će roba biti tražena - može je obezbjediti unaprijed i tako kada dođe vrijeme zaraditi. Imati informaciju da se nešto dešava prije nego što će se desiti može i jeste ono što Vam život može spasiti, a i učiniti Vas bogatim, imućnim, moćnim. Homo sapiens želi da bude znalac, mudrac i neprikosnoveni autoritet. Da nije to želio ostao bi u pećini“, objašnjava Stupar Đurišić čovjekovu žeđ za priviliegovanim informacijama na osnovu kojih može zadobiti povoljniji položaj u poslu ili društvu.
Ipak, dodaje ona, kada čovjek ne dostigne željene ciljeve, mnogo je spremniji da objašnjenje o tome kako nije uspio nađe u ponašanju nekog drugog ili u nekim “silama” koje su ga spriječile da ostvari uspjeh.
„Čovjek kad je neuspješan onda je pod stresom, a kada još nije spreman da prizna i pronađe krivicu i razloge u sebi javlja se prostor za objašnjenja koja su van njegove moći kontrole. Veliki stres sužava sposobnost racionalnog rasuđivanja što stvara plodno tlo da inteligencija koja je čovjekov plus radi protiv njega odnosno u njegov minus i tako dobijamo vrlo kreativne čak fascinantne teorije zavjere kojima tako ranjeni i povrijeđeni ljudi vjeruju. Uvijek prednjače zavjere o igrama koje se tiču zdravlja ljudi i raspodjele novca odnosno moći na svjetskom nivou“, kazala je Stupar Đurišić.
Sve učestaliju pojavu da se među pobornicima teorija zavjera često nalaze i akademski obrazovane osobe naša sagovornica objašnjava činjenicom da visoka obrazovanost nije imuna na stres koji je proizveden nauspjehom.
„Svaka obrazovanost prati i određenu dozu skepticizma i to je potpuno prirodno i normalno, a i poželjno. Nauka ili bilo koje sticanje znanja stalno traži da ispitujemo, propitujemo i provjeravamo čak i sve ranije dokazano. Nikada ne treba slijepo vjerovati svemu što čujemo. Uvijek se valja pitati i provjeravati svoje i zvanične teorije“, napominje sagovornica Portala Analitika.
Ona navodi da iza velikih pobornika teorija zavjere uviek imate ,,ranjenog čovjeka koji u nekom ili u više segmenata nije ispunjen“.
„Naše obrazovanje ne osposobljava čovjeka da u dovoljnoj mjeri svojim radom stvara sebi bolje uslove. Obrazovanje nas vodi ka sticanju znanja koja su često ne upotrebljiva u konkretnim slučajevima. Djeca sanjaju o radu u državnim organima ili u privatniom sektoru. Učimo ih da bi bili nečiji i da rade za nekoga. To nije recept za srecu. U velikoj većini slučajeva to je put ka nezadovoljstvu, nedovoljnom cijenjenju onoga što uradite, čestom stresu, a onda i razvoju plodnog tla za život u teorijama zavjere“, upozorava psihološkinja.
Naravno, dodaje ona, ima i slučajeva gdje su pobornici i obrazovani i zadovoljni svojim stilom života i nemaju traumatične neuspjehe i navodi da ukoliko nemaju interes da uzbunjuju i nijesu po prirodi egzibicionisti onda i treba poslušati što imaju da kažu.
„Takvi ljudi su veoma rijetki i za mali broj teorija zavjere se na kraju ispostavi da su istinite, ali red je reći da neke teorije i jesu bile tačne. S tim da je jako važno istaći - nikada se nije desilo da pobornici za svog života dokažu svoje teorije zavjere što pitanje uspjeha koji je prvobitno bio ideja bude veoma upitno. Psihologija ne vjeruje u sreću posthumno“, naglasila je Stupar Đurišić i istakla da nikada ne savjetuje nikoga da se time bavi.
„Mnogo više vjerujem u sreću koja se postiže radom na sebi i razvijanju ličnih potencijala kao i razvijanju vještina i sposobnosti koje su aktuelne na tržištu rada. Vjerujem da zaposlen čovjek koji je sit i srećan od svoga rada ima veoma malo i želje i volje da se bavi bilo kakvim zavjerama“, zaključila je Stupar Đurišić.
Za kraj pogledajte što o teorijama zavjere i načinu na koji one nastaju ima da kaže hrvatski novinar i satiričar Boris Dežulović:
