Kod demokratije i opšte slobode govora smeta mi to što je svakom nesoju dozvoljeno da ima stav. Danas, u vremenu u kojem zbog društvenih mreža svačiji stav automatski postaje javan, ta činjenica biva još gora.
Takvo ponašanje nekad je moglo biti i sakriveno. Najprije od strane porodice, koja je zbog bruke i sramote nastojala da prestupnike ogradi zidom ćutanja, a nekad je to radio i zakon. U vremenima kada je zakon odražavao moral društva. Danas, u vremenu dekriminalizovane klevete i nekažnjavanja fukarluka, crnogorska zbilja natrpana je nesojlukom više no ikad u njenoj istoriji.
Naravno, nije to sve od juče. Krenulo je od nazovi AB revolucije, a kulminiralo ekspanzijom duštvenih mreža. Sav se (ne)ljudski talog preselio iz kafana na Fejsbuk. Ili, boljereći, počeli su fejsbuče u kafanama, uz koju čašicu ljute i ustaljeni nacionalistički melos u pozadini.
Čast i bruka žive dovijeka
Samozvani fejsbuk Obilići, Jugovići, Kalabići i ostali predstavljaju totalno novi sloj duštva, onaj nedodirnut čašću i pameću. Kada ih u rijetkim situacijama žestoko ponese ludilo, pa zaprijete nekome i policija ih pronađe, onda kukaju kako su operisani i hakovani. Na stranu oni anonimni koji ispred svojih stavova ne smiju da stanu ni imenom. Toliko o vrijednosti te ideologije.
Koliko su moralno dno pojedini dotakli i kakvi monstrumi žive oko nas najbolje kazuju - ponašanje i komentari pojedinaca nakon nezapamćene tragedije koja se desila u petak na Cetinju.
Sa jedne strane, imamo šenlučenje i guslanje u danima žalosti, padanje u zanos uz nacionalističke hitove ljeta 2020, ali i najogavnije komentare za koje sam mislio da je nemoguće da čovjek napiše. Barem ne normalna osoba.
Porazan je narativ da se ova užasna tragedija desila kao osveta zbog toga što Cetinjani vole svoju državu i za nju se bore. Termin bolesno je mnogo adekvatniji. Jer ovakav narativ mogu samo bolesni umovi da smisle, a kamoli da napišu.
Nažalost, primjetno je da sve dolazi iz iste kuhinje. Porazna je i činjenica da se ništa ne radi da se to spriječi ili sankcioniše.
Medijski prostor Crne Gore odavno truju razni kvazi portali, lažne stranice, botovi i virtuelni progonitelji neistomišljenika. I niko ništa.
Crnogorska zbilja natrpana je nesojlukom više no ikad u istoriji
U sredini u kojoj država toleriše ispade najgore vrste, progoniteljima i nesojima kreira se atmosfera u kojoj misle da su nedodirljivi. I da je to što rade društveno prihvatljivo.
Sprdanje s tragedijom pokazuje još dublji sloj uvreda i prevazilazi sve granice. To je dokaz da ovi (ne)ljudi ne rade to samo zbog novca. Rade to iz mržnje. I bolesnih i pomračenih umova. I to od skoro, ne samo na kanalizacionim medijima i privatnim profilima usko vezanim za takve organizacije, već i na Javnom servisu.
Time se žrtve ubijaju po drugi put, a porodicama nanosi još veća patnja. Kao da je nije bilo dovoljno. I previše.
Vrijeme je da se stane na kraj tome. Svaka sloboda završava tamo đe počinje sloboda drugoga. Tako je i za ''slobodu govora'' ili, boljereći, trovanja.
Vrijeme je za to, odavno, ali sumnjam da će se to desiti. Previše su svi ti ''kolumnisti'', ''mimeri'', botovi i huškači uvezani sa onima koji treba da ih zabrane. A ni oni nisu ništa bolji. Kapi morala ni tu nema. Ni prst obraza.
Nažalost, naše društvo ne želi da prepozna pomračene umove. Tek ih vidi kad se sami pokažu. Uglavnom tragično.
Čast i bruka žive dovijeka. Nesoji.
