I desilo se ono o čemu smo mjesecima pisali i nagovještavali. “Tikva” je konačno pukla, premda još uvijek ne znamo na koliko djelova. Rasulo koje vlada u vladajućoj partiji mnogo je gore nego što smo i mogli da naslutimo. U suštini, ne zna se u PES-u ni ko pije ni ko plaća.
Mnogi su smatrali da je Milatović preuzeo inicijativu u sukobu sa Spajićem namon formiranja Vlade. Očigledno je da su njegovi kvaliteti precijenjeni, i od toga nije bilo ništa. I umjesto da Milatović iz partije išćeruje Spajića, dešava se suprotno. Deset bodova za Milojka u ovom okršaju, ali viđećemo po kojoj cijeni.
Nije ovo bilo iznenada. Bez dobre logistike, planova i tempiranog momenta Milatović nikada ne bi podnio ostavku. Ovaj potez pripreman je mjesecima. Još više intrigira ćutnja koja dolazi i od jedne i od druge strane. Kao da se čeka da neko napravi prvi potez i autuje se da podržava Jakova, a ne Milojka. Iako vjerujem da se ekipa koja stoji uz Milatovića već uveliko zna.
Nego, da ne ulazimo mnogo u unutarstranačke probleme jedne interesne grupe ili, bolje reći, skupine interesnih i ideoloških grupa. Međutim, radi se o glavnoj vladajućoj partiji, pa nažalost njihova neozbiljnost i nedoraslost funkciji koju obavljaju ima veliki uticaj i na građane i na Crnu Goru generalno.
Mislim da nema građanina Crne Gore koji prethodna ova dva dana nije postavio pitanje: “A, što će sad?”. Djeluje da to ne znaju ni Milatović ni Spajić. Lično, ovo mi smrdi na obično pregrupisavanje tridesetoavgustovske većine po direkciji spolja. Ili barem pod uticajem i parama.
Očigledno je da će sada obje strane grabiti da se dodvore Bečiću i Abazoviću. I Mandiću, mada je to od izbora neupitno. Smjena Milovića koja je iznenadila sve može se posmatrati kao uklanjanje osobe koja je bila prepreka aranžmanu sa Abazovićem. Ljubav za ljubav, hljeb za pare, poručile su Miloviću dojučerašnje partijske kolege.
Najveći problem ovih događanja je to što crnogorski građanin još nije shvatio što se dešava. On ne vidi da su na vlast došli politički prevaranti, šarlatani, jedna neozbiljna, a nezajažljiva klika, koja uopšte ne zaslužuje da vodi državu.
Na kraju je upravo obični građanin taj koji će platiti sve to, onoga dana kada se navedeni vrate odakle su došli, neko put Singapura ili put Amerike. Ili, Beograda. Crnoj Gori ostaviće samo milijarde duga, razorenu zemlju i radikalne elemente. Kako najavi Mandić, još malo će njegov NSD biti najveća partija u državi. Male su šanse da se to desi, ali su opasniji oni koji dijele sa Mandićem isti svjetonazor, a skrivaju se iza progresivnih ideja.
Usta puna Evrope sad, a u Evropu nikad.