Nikšićanka Milica Nikčević je prva izliječena pacijentkinja iz grada pod Trebjesom od Covid-19. Nakon borbe duge čak 23 dana, ona je izašla kao pobjednica, a četiri mjeseca kasnije priča za naš portal o toku bolesti, što joj je bilo najteže tokom tih teških dana, ali i životu nakon izlaska iz bolnice.
Teški dani: Iako je iza nje težak period, Milica se svega prisjeća s osmjehom na licu. Kaže da joj je drago, jer je sve prošlo, a navodi i koji su prvi simptomi, koje je osjetila.
„Na početku, boljelo me je grlo, nakon toga je počela groznica i temperatura. Ostala sam i bez čula mirisa i ukusa, dobila dijareju. Sve sam pratila u medijima, pa sam znala koji su simptomi korone i tražila sam testiranje. Međutim, oni su mi rekli da je to sezonski grip. Ljekarima sam se javljala tri puta“, počinje ona priču za Portal Analitika.
Tek treći put kada se prijavila, imala je temperaturu i groznicu, pa su je odmah primili i uradili sve potrebne preglede. Nakon što su joj saopštili da je pozitivna na Covid19, nije bila začuđena.
„Imala sam sve one simptome koji su, kako sam vidjela iz medija, bili klasični za koronu. Nijesam više bila ona stara ja, više nijesam mogla da živahno idem po kući, da spremim nešto. Tješila sam se da je to možda običan grip, kao što su mi rekli. Ipak, sve to mi je bilo čudno, jer ne pamtim kada sam zadnji put bila bolesna“, kaže ona.
Prvih par dana, koje je provela u bolnici, jako se loše osjećala.
„Slabo sam pričala, osjećala sam pritisak u grudima, gušenje, nijesam mogla da zaspem uveče. Imala sam čak i halucinacije, ne znam je li to bilo od terapije ili neke posljedice korone. Nakon osmog dana mi je bilo bolje, ali sam ipak u bolnici ležala do drugog negativnog testa, ukupno 23 dana“, navodi Nikčević.
Postojao strah za zdravlje najbližih, zahvalna medicinarima: Uz medicinsko osoblje, koje je bilo tu za nju 24 sata, sve je lakše prebrodila. Njihove riječi utjehe su joj pomogle da lakše pregura period hospitalizacije.
„Oni su mi rekli da će sve biti u redu, a u njih sam zaista imala povjerenje. Vjerovala sam im, jer je medicinsko osoblje bilo strogo profesionalno i veoma korektno prema svima nama koji smo ležali gore. Do neba sam im zahvalna na njihovom odnosu.Uslovi su bili super, a ja sam bila smještena u apartmanu, sama u sobi. Ne mogu se požaliti ni na hranu, osoblje, održavali su higijenu maksimalno...“, kaže ona.
I kada se osjećala loše, ova hrabra žena je bila jaka. Kao i uvijek do tada, razmišljala je pozitivno.
„Dešavalo se da me nazovu i pitaju me kako sam, kažem da sam odlično, a zapravo sam jako loše i gušim se. Uvjeravala sam sebe da ukoliko kažem da sam dobro, biće mi bolje“, navodi naša sagovornica.
Nije lako kada osobu napadne virus, koji je još uvijek nepoznanica i u svijetu. Ona se plašila najviše za zdravlje svojih najbližih. I neki članovi njene porodice su bili pozitivni, iako je većina imala blaže simptome.
„Svekrva je bila pozitivna, kao i sin, koji je proslavio šesnaesti rođendan u to vrijeme, u svojoj sobi. Suprug mi nije bio bolestan, a strahovala sam za roditelje, sa kojima sam bila u kontaktu nedjelju dana prije toga, kao i za unuče, koje je imalo samo dva mjeseca“, ističe naša sagovornica.
Nepoznate osobe širile laži: Dok je bila u bolnici, nije pratila društvene mreže niti medije, jer nije željela da čita loše vijesti. Pokušala je da se usredsrijedi samo na poboljšanje zdravstvenog stanja, ali njenu porodicu su u to vrijeme uznemiravali negativnim komentarima i lažima.
„Govorili su kako sam ja donijela virus u Nikšić, a s obzirom na to da radim u vrtiću, da sam zarazila pola grada. Ne dao Bog da se ikome desi da preživi sve što smo tada preživjeli moja porodica i ja. Moramo da shvatimo da je to bolest i da se može svakome dogoditi da se zarazi, umjesto da stigmatizujemo zaražene. Niko ne voli da je bolestan, svako strahuje za svoju djecu porodicu, roditelje... Na odjeljenju sam pročitala dosta knjiga, tako da me je to spasilo“, ističe Nikčević.
Nakon što je izašla iz bolnice, bila je u kućnoj izolaciji 15 dana, poslije čega je napokon mogla da izađe napolje, udahne svježi vazduh.
„Kada sam došla kući, bilo je lako, jer sam bila okružena ljudima koje volim. Bila sam sa svojom porodicom, čitala knjige, gledala TV. S obzirom na to da radim kao učiteljica u vrtiću, roditelji su mi slali poruke, pitali kako sam, a djeca za mene sastavljala pjesme, recitacije. Plakala sam, bila tužna i srećna u isto vrijeme. Imala sam maksimalnu podršku ljudi iz okruženja“, ističe ona.
Poštuje mjere i danas: Još uvijek ne zna gdje je ,,pokupila” virus, jer je ido tada poštovala sve mjere i svakodnevno dezinfikovala prostorije, u kojima se nalazila. Ona se i sada čuva, nosi masku, drži distancu, a jako rijetko posjećuje gradska mjesta.
„Svima bih poručila da se čuvaju koliko mogu, poštuju mjere, ja ih i danas poštujem, iako mi neki kažu da više neću moći da obolim, jer imam antitijela. Posavjetovala bih sve da se čuvaju koliko je moguće, da zdravstveni sistem ne bi bio prebukiran“, objašnjava Milica.
I nakon ozdravljenja, ostale su određene posljedice.
„Ja sam inače jaka i temperamentna osoba, a sada se zamaram brže, nego ranije, ali proći će i to. Moguće je da je to zbog toga što sam dosta ležala i bila jako iscrpljena. Čula sam da neko izgubi volju, ali ja nijesam osjetila posljedice u tom smislu, jer život ide dalje“, zaključuje Nikčević priču za Portal Analitika.
Tekst je nastao u okviru projekta pomoći Journalism Emergency Relief Fund - Google News Initiative
