Iz Nikšića je stigla vijest da je gradonačenik Marko Kovačević zajedno sa istomišljenicima iz lokalnog komunalnog preduzeća odlučio da mimo svih pravila i procedura otvori novu deponiju za odlaganje svih vrsta otpada.
Žene iz Banjana mi javljaju da je to pogodilo muške u Banjanima koji su činili i ono što dobri ljudi i vjernici ne čine kako bi to pleme listom glasalo za Momu Koprivicu i samozvanog četnika Kovačevića. Obećan im je, kažu mještanke, razvoj i napredak a on im je na prag od kuće, na svoju starevinu, donio ono što ostaje iza ljudske potrošnje a što u ljudska usta i crijeva često ne može ući (najčešće zbog veličine, gabarita).
Taman što sam juče završila sa redovnim jutarnjim monaškim poslovima zazvonio je telefon. Znala sam da me zove neko ko mi je nepoznat jer sam postavila melodiju “Veseli se ženski rode” da zvoni na nepoznate brojeve. Bio je to neki skrušeni ženski glas.
Rekla je “Majo, dobar dan. Ovdje Tanja Bečanović, rodom sam od Đurišića. Znam da je težak monaški život ali želim da se pokajnički pridružim Bogougodnicama. Vijest da je toksični Marko Kovačević, mimo znanja svih nas koji ga podržavamo, otvorio deponiju na drugom kraju Nikšića, sve nas je rastužila i onemoćala. Posebno je pogodila nas u Građanskom pokretu URA koji smo prepoznati ne samo kao ekolozi u prirodi nego kao i čistači ljudskih duša. Znaš, Majo, da smo podržali četnike u lokalnoj vlasti. Biću iskrena sa tobom: Mi smo nesrećni u toj lokalnoj samoupravi. Mi smo nesrećni u tom braku. Moja duša u takvoj lokalnoj samoupravi ne pronalazi mir. Ono što Demokrate i Kovačević misle da je uspjeh, ja tvrdim da je neuspjeh za dušu. Za mene više nema dileme. Prepoznala sam svoj put pa želim da vam postanem vjerna družbenica”.
Pažljivo sam slušala gospođu Tanju Bečanović. Nijesam htjela da je prekidam jer sam kao iskusna monahinja uočila da je to njena ispovijed. Svaki pojedinac utjehu i spas traži na sebi svojstven način. Tanja je odlučila da mene pozove na telefon i to je sasvim u redu.
Okupile smo se i prihvatile da Tanju Đurišić Bečanović primimo u Bogougodnice kao iskušenicu. Sama je predstavila program svog blagodarenja na koji sam odmah (kao nastojateljica) dala blagoslov. Iz punog srca sve smo povikale “Tanja aksios”. Tako zagrljene smo plakale i jecale.
Naša sestra (trenutno iskušenica) Tanja Đurišić Bečanović je predložila (a mi se saglasile) da se u pogon stave aktivisti Građanskog pokreta Ura koji su prošle godine bili voljni da umjesto slavljenja Dana nezavisnosti na Cetinju čiste i očiste Sinjajevinu. Iskušenica Tanja (tako je na dalje zovemo) je priznala da je to bila inatna najava puna pakosti i mržnje prema onima koji su na Ivanovim koritima ljubili svoju zastavu i zemlju. Iskušenica Tanja je kazala da Sinjajevina i nije tada bila toliko onečišćena koliko je danas (voljom samozvanog četnika gradonačelnika) Nikšić. Kazala je da će u pogon staviti 67 aktivista koji su danas i sami svjesni prošlogodišnjih zabluda i posljedica transa “Ne damo svetinje” u koji su (mladalački i interesno) bili zapali.
Iskušenica Tanja tvrdi da će članovi Građanskog pokreta Ura očistiti deponiju u Grahovskom polju kroz dobrovoljnu iskušeničko-ekološku akciju. Obećala je da će lično ona rukovoditi finalnim obračunom sa smećem. Iskušenica Tanja je kazala da će se dok članovi Ure sabiraju smeće ona obraćati Bogu (preko razglasa) kroz kratke ali i dalje blagodarstvene forme. Najavila je da će vidati rane i žuljeve članovima Građanskog pokreta Ura koji pokažu udarništvo u ekološko-iskušeničkoj akciji “Očistimo Markovo smeće, Očistimo Nikšić”.
Tanja aksios. Građanski pokret Ura aksios. Amin.
