Zahvaljujući mogućnosti prilagođavanja klimatskim i zemljišnim uslovima, orah predstavlja vrlo rasprostranjenu voćnu vrstu, koja se u prirodi može naći i kao gajena i kao samonikla kultura.
Međutim, plodovi oraha su deficitarni na domaćem tržištu. Proizvodnja oraha u Crnoj Gori se oslanja skoro u potpunosti na ekstenzivne, tradicionalne poljoprivredne prakse, kao što je ta da su sadnice dobijene iz sjemena predstavljale osnovni sadni materijal, što je uslovilo povećanje broja tipova oraha sa lošijim svojstvima. Sadnice dobijene kalemljenjem plemenitih sorti tek su od skoro uvedene u domaću proizvodnju.
U Crnoj Gori, prepoznat je izrazit potencijal za ekološku proizvodnju oraha, uz pravilan odabir adekvatnog sortimenta u odnosu na odgovarajuće vrijeme kretanja i završetka vegetacije, otpornosti na niže temperature, bolesti i štetočine i ostale zadovoljavajuće pomološko-fiziološke karakteristike plodova. Oraha u Crnoj Gori najviše ima u Polimlju i u dolinama rijeka Morače i Zete.
Orah ima veoma širok areal porijekla i kretanja, te obuhvata oblast od Karpata, preko Turske, Iraka, Irana, Avganistana, Kašmira, južnog dijela bivšeg SSSR-a, do sjeverozapadne Indije i Kine. Iz postojbine je prenijet u Grčku, gdje je nazivan „persikan“, a odatle je odnešen u Rim, potom u Francusku, Španiju i Portugaliju. Sredinom XVI vijeka prenijet je u Englesku, a zatim i na područje SAD-a.
Orah je jezgrasta voćna vrsta koja se gaji na sjevernom dijelu zemljine polulopte sa umjerenim i suptropskim klimatom. Ukupna godišnja proizvodnja oraha (sa ljuskom) iznosi oko 3,5 miliona tona na globalnom nivou. Orah se gaji na više od milion hektara širom svijeta.
Proizvodnja oraha je u porastu posmatrajući period u posljednjih petnaest godina, kada je ukupna godišnja proizvodnja oraha na svjetskom nivou bila duplo manja. Orah se gaji prvenstveno u Aziji, gdje se ostvaruje oko 62% od ukupne prosječne svjetske proizvodnje, zatim u Sjevernoj i Južnoj Americi, gdje se proizvodi 22.5%, kao i u Evropi (14.2%) i Africi (1.3%). Posmatrano po zemljama, najveći svjetski proizvođači oraha su Kina, SAD, Iran, Turska, Ukrajina, Rumunija, Indija, Francuska i Čile.
Na navedenom području prostire se čak 21 vrsta oraha, koji pripadaju porodici Juglandaceae i rodu Juglans. Latinski naziv oraha koji srećemo na našim prostorima je Juglans regia, što u prevodu znači „Jupiterov žir“, u arhivskim zapisima poznat i kao „sveto Juputerovo drvo“. I ovu voćnu vrstu u svom djelu pominje Plinije Stariji, navodeći da žvakanje oraha predstavlja pouzdan lijek kod ujeda psa koji ima bjesnilo.
Privredni značaj oraha je višestruk i voćna je vrsta koja od davnina zauzima vrlo značajno mjesto u svakodnevnom životu mnogih naroda. Jezgro oraha sadrži prosječno oko 62% masti, 16% bjelančevina, 12% ugljenih hidrata, 2.5% celuloze i oko 1.5% mineralnih materija.
Orah je važio za sveto drvo, te je još kod starih Latina bio izuzetno cijenjen, povezivan sa bogom Jupiterom i upotrebljavao se za liječenje mnogih bolesti. Kod starih Grka, orah je korišten u kozmetičke svrhe, jer od klapine i lišća uspješno bojila kosa.
I danas se koristi čaj od lista, resa i pupoljaka koji umirujuće djeluje, pomaže u zalječenju anemije, rahitisa, smanjenju šećera u krvi, kod akni, ekcema, opeotina, kao sredstvo protiv opadanja kose, kod crijevnih zapaljenja, proširenih vena, kod bolesti srca, malignih bolesti i prevenciji brojnih drugih oboljenja.
Dok su ga Rimljani smatrali simbolom plodnosti, tokom XVI i XVII vijeka je korišten u zaliječenju rana na glavi, ali i kao lijek za duševne bolesnike. Savremena istraživanja pokazuju da uvođenje orahovog ploda u ishranu pozitivno djeluje na poboljšanje kognitivnih funkcija, odnosno na učenje i pamćenje, ali i na motoričke sposobnosti, odnosno pokretljivost kod starijih osoba. Mladi plodovi oraha se koriste za proizvodnju rakije orahovače (priznati narodni lijek za bolesti želuca) i za slatko. Orahovo drvo je naročito cijenjeno u stolarstvu i vajarstvu.
Poseban značaj plodova oraha ogleda se u visoko transportabilnoj moći, kao i mogućnosti dugotrajnog čuvanja, shodno jakoj dehidriranosti i znatno usporenim biohemijskim procesima. Ne suviše zahtjevne agro i pomotehničke mjere, relativno jednostavna zaštita oraha od bolesti i štetočina, mogućnost potpune mehanizacije berbe u komercijalnim plantažama predstavljaju još neke od karakteristika iz kojih proizilazi njegov veliki privredni značaj, i samim tim značajna tržišna vrijednost.
Obični orah je monoecijska (muški i ženski cvjetovi na istoj biljci), herkogama (prostorno razdvojeni reproduktivni organi), anemofilna (oprašivanje uz pomoć vjetra), heterodihogama (različito vrijeme cvjetanja muških i ženskih cvjetova na istoj biljci) i autofertilna (samobesplodna) biljka.
Korijen oraha ima razvijenu centralnu sržnu žilu vretenastog oblika, koja se slabo bočno grana. U prirodi, visina stabla oraha se kreće od 3 do 5 metara u ekstenzivnim i 0,9 do 2,0 metra u intenzivnim zasadima. Krošnja je rijetka i široka, u juvenilnom periodu piramidalnog oblika, a kasnije okruglasto razvedena.
U proizvodnim zasadima najčešći uzgojni oblik je kotlasta kruna sa tri do pet osnovnih grana. List je složen i sastoji se od 5, 7, 9 ili 13 liski. U početku je nježan, maljav i crvenkast, a kasnije glatak. Vršni, neparni list je najkrupniji, a obod lista je ravan ili manje nazubljen. Pupoljci su mješoviti, vegetativni i cvjetni.
Muški cvjetovi oraha su grupisani u cvasti (rese), koje se zameću u pazuhu listova mladara, pojedinačno ili u grupama od dva pupoljka. Jedna resa sadrži od 70 do 150 muških cvjetova koji su neugledni i sitni, spiralno raspoređeni duž osovine rese. Ženski cvjetovi su sitni, maljavi, zelene boje i smješteni su ili pojedinačno ili u cvastima od po 2 do 3 cvijeta na vrhovima plodonosnih mladara, koji se u proljeće razvijaju iz mješovitih pupoljaka.
Cvjetanje oraha je najćešće od sredine aprila do sredine maja. Međutim, prisutna je dihogamija. Kod sorti kao što su Franquette, Payne, Pedro, Šejnovo, Jupiter, Šampion, Srem, Bačka, Mire, Medveđa, Vujan, Gazenhajmski 251, prisutna je protoandrija (muški cvjetovi cvjetaju prije ženskih), dok se npr. sorte Drjanovski, Gazenhajmski 139, Elit, Serr, Chico odlikuju protoginijom (ženski cvjetovi cvjetaju prije muških).
Homogamni genotipovi, kod kojih se muški i ženski cvjetovi otvaraju istovremeno su npr. Tisa, Novosadski kasni, Ibar i drugi. Cvjetanje jedne rese obično traje nekoliko dana (pa i do 10, 11 dana), dok žensko cvjetanje može da potraje i 2 do 3 nedjelje, što zavisi od sorte i vremenskih prilika u vrijeme cvjetanja.
Orah se oprašuje uz pomoć vjetra, koji prenosi polen iz resa na ženske cvjetove. Iako je samooplodna biljka, zbog izražene heterodihogamije, upućen je na oprašivače. Takođe, kod oraha dolazi i do obrazovanja ploda bez oprašivanja i oplođenja (apogamija), koji veoma vjerno prenose nasljedne osobine na potomstvo.
Sazrijevanje plodova oraha može trajati od 4 do 6 nedjelja. Rane sorte često imaju lošu ispunjenost jezgrom, dok su pozne sorte više izložene ranim jesenjim mrazevima. Sorte čiji plodovi sazrijevaju istovremeno su pogodniji, jer olakšavaju berbu u odnosu na sorte čije sazrijevanje može trajati duže od dvije nedjelje.
Plod je u botaničkom smislu lažna koštunica, koja se sastoji od spoljašnjeg zelenog omotača - mezokarpa (lupina, klapina), čvrstog, svijetlo smeđeg endokarpa (odrvenjela ljuska) u kojem se nalazi sjeme (dvokrilno jezgro). Rast ploda (od kraja maja do kraja septembra u našim uslovima) se odvija u tri faze – intenzivan rast ploda 1 mm u prečniku; prelazak ljuske iz primarne u sekundarnu građu i faza usporenog rasta, kada ljuska očvršćava, formira se jezgro, klapina počinje da puca, odvaja se ljuska i plod ispada.
Genetska transformacija predstavlja proces kojim se određeni gen koji se razmatra postavlja u genom jedne biljne ćelije, odakle se prenosi dalje dok sve ćelije ne postanu nosioci određenog gena. Na primjer, u hibridizaciji oraha, ovo je određeno koristeći somatske ćelije Agrobacterium tumefaciens, bakterije koja prouzrokuje rak korijenovog sistema. Orah je prva drvenasta biljka kod koje je rađen ovakav genetički poduhvat.
Prisustvo dihogamije (sazrijevanje muškog i ženskog gametofita u različitom vremenskom periodu) kod većine genotipova, značajan uticaj nasljednih i ekoloških faktora na klijavost polena, relativno kratak period vitalnosti polena, kao i povezanost fenomena ranog otpadanja ženskih cvjetova sa samooprašivanjem, predstavlja razloge koji ukazuju na potrebu za pažljivim i obazrivim izborom oprašivača prilikom podizanja komercijalnog voćnjaka.
Sorte oprašivači se moraju odlikovati obilnom polinacijom, dobrom klijavošću polena, i karakteristikom da se muški cvjetovi otvaraju prije ili istovremeno sa periodom receptivnosti ženskih cvjetova sorte koja treba biti oprašena.
Hibridizacija oraha je sve više usmjerena ka ovladavanju procesa apomiksisa, što bi omogućilo razvoj primjenjivih tehnika za jeftino i zdravstveno bezbjedno klonsko razmnožavanje i stabilizaciju genetskih svojstava superiornih hibrida, kao i prevazilaženje nerodnosti voćaka izazvanih fiziološkim ili ekološkim faktorima. Poznavanje biologije cvjetanja i oplođenja oraha predstavlja osnovu u oplemenjivačkom radu i putokaz u izboru adekvatne tehnologije gajenja ove voćne vrste.
Veći dio sorti je protandričan, a manji dio je protaginičan. Homogame sorte su vrlo rijetke. Zbog toga u zasadu oraha ne smije biti samo jedna sorta, već pored glavne moraju biti zastupljeni i oprašivači. To podrazumijeva da u zasadu ima dovoljno kvalitetnog polena od početka cvjetanja ženskih cvjetova najranije sorte, do završetka cvjetanja najpoznije sorte. Pored ovog, sorte moraju imati veliku potencijalnu rodnost, što kraću vegetaciju, te dobar kvalitet plodova. Moraju biti relativno otporne na bolesti i štetočine, kao i na niske temperature i mraz.
Na osnovu dugogodišnjeg istraživanja pet sorti oraha (Šampion, Rasna, Šejnovo, Elit i Ovčar), na području Bijelog Polja, Crna Gora, zaključeno je da je sorta Šampion nadmašila sve ostale proučavane sorte u ispitivanim pomološko-fiziološkim karakteristikama (masa jezgra, randman jezgra, morfometrija ploda, hemijski sistem). Ipak, sorta Rasna je vrijedna pažnje i razmatranja za intenzivnije gajenje sa obzirom na krupne plodove, visok randman i solidan kvalitet jezgra.
Sporadičnost i ekstenzivnost u gajenju najznačajnije jezgraste voćne vrste, oraha, u Crnoj Gori ukazuju na neophodnost znatno boljeg iskorištavanja brojnih pedo-klimatskih potencijala naše zemlje. Orah je privredno značajna voćna vrsta koja ne zahtijeva konstatna ulaganja, niti rigoroznu primjenu agrotehničkih i pomotehničkih mjera, a sa druge strane, dugogodišnja je voćna vrsta sa širokim privrednim značajem i dugom upotrebnom vrijednošću.
Posebna pažnja treba biti usmjerena i posvećena planskom podizanju orašara od sorti koje dobro uspijevaju na odabranim lokalitetima, primjenjujući uspješne prakse iz zemalja u regionu. Veliki potencijal prepoznat je u domenu ekološke proizvodnje, ali isključivo uz uvođenje sadnica sorti kalemljenog oraha, otpornih na patogene i štetočine, uz primjenu adekvatnih agrotehničkih mjera.
Odabir odgovarajućeg sortimenta bi uticao na povećanje trenutne proizvodnje oraha i smanjio jaz između ponude i tražnje ove voćne vrste, obogatio asortiman proizvoda koji bi mogli biti odlično uklopljeni u agro-turističku ponudu, što predstavlja jedan od najznačajnijih crnogorskih strateških pravaca.
Dragi roditelji, ispričajte svojoj djeci dvije divne bajke – onu o „Krcku Oraščiću“ i „Palčici“ koji kriju simboliku ove voćne vrste, a u narednoj Crnogorskoj sofri očekujte još zanimljivih informacija o energetski najbogatijoj skupini voća.
