Prije nekoliko dana na neustavnom obilježavanju dana takozvane Republike Srpske, predsjednik tog bosanskohercegovačkog entiteta Milorad Dodik dodijelio je orden Njegoša I stepena tamošnjem nacionalističkom pjevaču poznatom kao Baja Mali Knindža.
Bajine pjesme započele su karijeru ovog pjevača ratnohuškača-motivatora koji je imao za cilj da one na frontu okuraži u borbi protiv neprijatelja srpstva, a da mlade nade nadahne da opašu redenike i krenu u novo srpsko osvajanje.
33
Nije ovaj tekst ni o Baji ni o Njegošu i njegovom ordenu, tj. blaćenju Njegoševog imena od takozvanih republikanaca. Tekst je o imaginarnom crnogorskom ordenu Baje Malog u nekoliko stepena, koji zaslužuju mnogi za ''zasluge'' prema državi i narodu.
Orden Baje Malog prvog stepena ide onima koji su zamutili situaciju 6. januara o Badnjem danu na Cetinju. Porad ovakvih patriota, Crnogorcima ne treba neprijatelj. Sve sami završavaju za račun onih koji bi da nas nema. Neprijatelji samo mirno sjede u toplim domovima i trljaju ruke i indirektno zahvaljuju svojim izvođačima radova.
Zahvaljujući prisebnosti mitropolita Borisa i tamošnjih vjernika koji su došli da tradicionalno nalože crnogorski badnjak izbjegnut je veći sukob. Naravno, mogao se izbjeći i nalaganjem dva badnjaka, ali onda se postavlja pitanje, je li moglo biti veće sramote u gradu pod Lovćenom od te da se u njemu nalažu dva crnogorska badnjaka? Toga nikad nije bilo i nikad neće.
Nažalost, neki ne misle tako, već su željeli da zametnu zlu krv među Crnogorce, bez da im to donese neku specijalnu korist. Bilo ih je desetak, a biće ih još manje nakon događaja. Problem je kolektivna sramota koju su bačili na Crnogorce. Zbog toga su totalno zavrijednili da ponesu orden sa Bajinim likom, sa sve lentom.
Bajin orden drugog stepena ide Dritanu Abazoviću, mada sudeći po njegovom drugovanju sa Miloradom Dodikom, brzo će mu se pripučit i onaj Njegošev. Šalje mi prijatelj, doktor iz Prištine poruku, sliku Abazovića i Dodika u prijateljskom druženju i navodi da je iznenađen koliki je Abazović izdajnik crnogorskih i albanskih interesa. Na to sam mu samo odgovorio: ''Jesam li ti davno rekao''.
I naravno, priče o tome je bilo dosta, nego kao u onoj Novozavjetnoj nije imao ko ni da čuje ni da vidi. Crnogorski građani slijepo su vjerovali sve što dođe iz njegovih usta. Srećom, povjerenje u njega nije bilo ekvivalentno njegovom broju glasača, pa se možemo nadati da će na prvim idućim izborima Ura završiti tamo đe joj je i mjesto – na smetlištu propalih političkih ideja.
Međutim, katastrofalan je učinak te organizacije po Crnu Goru i njen istorijski tok. Ona je poput voza skrenuta iz prirodnog kolosijeka i prebačena na neku totalno novu i neprirodnu putanju, sa koje će se veoma teško vratiti na prvobitan i ispravan pravac. Zasluga Dritana Abazovića za sve ovo je enormna, međutim, čini se da on uživa u tekovinama svog ''djela''.
Bajin orden trećeg stepena ide ministru Krapoviću za ''predivne učinke'' u afirmaciji crnogorske vojske, evropskih integracija i dobrosusjedskih odnosa. Kao i svakog funkcionera Demokrata, za poziciju ga je preporučilo upravo to što je funkcioner Demokrata. Njihovi životopisi su toliko mali, ali u poređenju sa najvećim intelektualcima i doktorima nauka imaju jednu svetu referencu – člansku kartu Demokrata. To je sveta činjenica koja nosiocu daje sva moguća znanja i osobine, škole i sposobnosti, potrebne za obavljanje bilo koje funkcije.
Shodno ideološkoj matrici, nije ni bilo za očekivati da će ministar položiti vijenac na spomenik Božićnom ustanku u Bajicama. Mislim, takvo nešto nije ni moglo da padne na pamet onima sa litijaškom spomenicom.
Sa druge strane, ministru je očigledno promaklo to da kada se Crna Gora bude primala u EU, svaka država članica ima pravo veta. Nije se sjetio da bi problematizovanje odnosa sa Hrvatskom, sa kojom decenijama postoji najbolja moguća saradnja, moglo dovesti do veoma ozbiljnog problema. Pogotovo u ovom trenutku.
''Hvala'' ministru Krapoviću za otvaranje još jednog problema, koji nam u ovom trenutku uopšte nije bio potreban. Čist penal.
