Od neograničene tehničke, po Crnu Goru mogla bi biti štetnija samo aktuelna Vlada, bez političkih kapaciteta za upravljanje procesima iz domena unutrašnje i spoljne politike, sastavljena od pojedinaca vođenih isključivo uskim interesima. Bilo da su gore pomenuti interesi partijske ili lične prirode, s aspekta neminovnih negativnih refleksija u odnosu na budućnost zemlje, jednako su pogubni.
Sjednica s elementima svojevrsnog cirkusa na kojoj je izabran vršilac dužnosti direktora Uprave policije, pokazuje da tridesetoavgustovci ozbiljno shvataju krilaticu doskorašnjeg ministra unutrašnjih poslova - ne treba robovati zakonima. No, šta drugo očekivati od premijera koji je prije stupanja na dužnost prekršio Ustav, odbijajući da pročita sopstveni ekspoze, i aktera koji su zarad pozicija prelazili preko najgnusnijih uvreda.
18
Ko je zloupotrijebio položaj, zašto se pribjeglo nezakonitom poligrafskom testiranju, koji policijski službenici su učešćem u takvom testiranju svjesno prekršili procedure, da li je tačno da novoimenovani vršilac dužnosti direktora UP nije među dvojicom kandidata koji su, prema navodima ministra Šaranovića, prošli poligraf... Bezbroj pitanja, a odgovora ni na vidiku. Čak i ako se većini napokon omakne poštovanje prava opozicije na kontrolno saslušanje, izvjesno je da ćemo gledati nove mučne scene i klovnovsko prebacivanje odgovornosti s premijera na ministra i obrnuto. Začarani krug i relativizatorska igra bez kraja.
Premijer, makar za sada, neće smijeniti ministra koji je odbio da izvrši zakonsku obavezu, a ministar, koji premijera optužuje za izvršenje krivičnog djela, neće podnijeti ostavku. Obratiće se Upravnom sudu, istom onom o čiju se odluku zajedno sa premijerom oglušio ponovnom nezakonitom smjenom Zorana Brđanina.
Dakle, principijelne i dostojanstvene Demokrate dobro znaju da je od izlaska iz Vlade, ili pokušaja njenog obaranja, politički isplativiji ostanak u dobro zagrijanim foteljama. Najprije zbog činjenice da su lako zamjenjivi. Dovoljno bi bilo da Bošnjačka stranka pristane na koalicioni aranžman sa svetosavcima - negatorima genocida, koji propagiraju ubijanje Turaka i time izigra povjerenje svojih glasača.
Dodatno, Demokratama nikako ne ide u prilog podrška zapadnjaka Spajiću, oličena u izjavi Gabrijela Eskobara da treba vjerovati svemu što radi premijer, iako je zavisan od prosrpskih struktura i bez formalne moći odlučivanja.
Oštri tonovi jeftina su predstava za javnost, uz prećutno priznanje da su i premijer i ministar samovoljno povukli nezakonite poteze. Sve pod plaštom očuvanja nacionalne bezbjednosti, bezbjednosni sektor postao je plijen u rukama bezgranično ambicioznih, slučajnih političara.
Idealan trenutak za Dalaj Lamu u istorijskoj mirovnoj misiji. Nekad za boj spreman, a danas u ulozi glavnog mirotvorca, Andrija Mandić pokušaće da pomiri zavađene strane. Uspjeh njegove misionarske akcije i guranje pod tepih neriješenih nesuglasica zarad opstanka Vlade, Eskobarovom logikom, značio bi da trebamo da priznamo da je četnički vojvoda postao stožer evropskog puta.
Realno posmatrano, dok nas vlastodršci uvjeravaju da ćemo usvajanjem zakona i pukim ispunjenjem formalnih preduslova dobiti završna mjerila i približiti se EU, suštinski, vrijednosno i sistemski nazadujemo. Preciznije rečeno, posrćemo...
Pad podrške članstvu u NATO savezu jasna je poruka - učinkovitost srpsko-ruske propagande na istorijskom je maksimumu. Posljedično, naredni korak je usmjeravanje svih raspoloživih snaga u pravcu agresivne anti EU kampanje. Stoga nas postepeno topljenje podrške EU članstvu ne bi smjelo iznenaditi, iako se ministar Ivanović, naglo preorijentisani podržavalac Zapada danas hvali nacionalnim i etničkim jedinstvom oko ovog pitanja.
Vladu utemeljenu na paf paf politikama, dokrajčiće upravo uski interesi s početka teksta. Do tada, poput formiranja po svaku cijenu, opstanak po istom principu odgovara jedino prosrpskoj, formalno rukovodećoj eliti i njihovim nalogodavcima, koji su decenijama tražili pogodne paf paf igrače, politički nezrele i gladne vlasti.
Takvi su izdanci litijaškog pokreta - vječito uzdržani, najpogodniji saveznici u finalnoj fazi institucionalnog razaranja zemlje i konačnog udaljavanja od civilizovanog svijeta. U takvoj konstelaciji snaga, IBAR i EU agenda, bez sumnje, prioriteti su samo na retoričkoj ravni. Najuočljiviji rizici koji prijete blokadom integracionog procesa, iako djelimično detektovani, neobjašnjivom logikom i dalje prolaze ispod zapadnog radara.
