Jednostavna je politika crnogorskog djelovanja. Permanentan napad na Crnu Goru iziskuje i permanentan odgovor – odbranu. Pametno smišljenu odbranu, jer naspram sebe imamo one koji se za taj konačni obračun sa svime nesrpskim spremaju vjekovima. U vremenu modernog svijeta, hibridni rat pojavio se kao izum savršen za propagandiste velikosrpstva i destrukcije. Crnogorski odgovor tu je zakazao, bojim se - svjesno. Ili, bolje rečeno, nije ga bilo uopšte.
Zašto je to tako kada u prvoj rečenici rekoh da je jednostavno? Odgovor na ovo pitanje treba da daju političke elite. U posljednjih par godina mislim da nema ''crnogorske partije'' da barem na neki način nije sarađivala sa onim destruktivnim. Direktno ili indirektno. Pružali im ruku kad im je to bilo potrebno, dolazili do konsenzusa na crnogorsku štetu, spašavali pozadine i glave... Sve ono što nije smjelo da se radi.
Što hitnije nam treba razbijanje medijskog mraka
Ođe već ulazim u zonu kad će dostina dovesti u pitanje moje demokratske kapacitete i pragmatičnost. Ako si kojim slučajem građanin Norveške ili Luksemburga pragmatičnost i demokratski kapaciteti su važni. U zemlji čija su nezavisnost i samo postojanje dovedeni u rizik, postavljanje pitanja demokratičnosti i više je nego zlonamjerno. Sa destruktivnim strujama ne smije i ne može biti ni pregovora ni dogovora. Sa zlom se tikve ne sade.
A Crnu Goru je zadesilo zlo. Sviđalo se to kome ili ne. Posebno onima što zlo pravdaju ''trodecenijskom pljačkom'', ''diktaturom'' i ''nazadovanjem''.
Ovakve tvrdnje lako se razbijaju na proste činioce. Za dvije godine pljačka nije dokazana (a svako kome se dokaže treba da odgovara), Crna Gora je u nikad goroj diktaturi, a o nazadovanju da ne pričamo. Zapravo, većina ovih narativa potiče iz kuhinje zla i servirana je na lako varljiv način. Crnogorski građani su se dokazali kao neko ko je veoma lakom na manipulacije, uzevši u obzir ljude koji su povjerovali u priče da će Đukanović u Ostrogu i Morači da otvori kazina. Kad su progutali te nebuloze, hibridno ratovske floskule - „trodecenijska pljačka“, „diktatura“ i „nazadovanje“ će još lakše.
Za takve stvari volim da krivim manjak obrazovanja. Ili, možda, bolje reći manjak, svijesti. Nepoznavanje sebe samih. Mada, Crnogorcima je vazda bilo milije da vide ušima nego sopstvenim očima. Još pogotovo ako je priča hvalospjevna, umotana u junačke oblande i vaskoliko srpstvo.
Uspjeli smo da okupimo mase, ne dozvolimo da se ta energija razbije!
No, da se vratim temi teksta, čija je namjera ipak da se obrati onima koji su odoljeli. Ima nas, srećom! Dovoljno da zlo zaustavimo i da neznavene osvijestimo.
Najvažnija stvar koju oni koji koordinišu trenutnim protestima treba da znaju je da protesti ne smiju stati. Građansko crnogorsko tkivo teško bi podnijelo još jedno gašenje energije. Vrelo gvožđe treba nastaviti oblikovati i zagrijavati, hladno je neupotrebljivo. Ovo posebno treba imati na umu ako se dođe do nekakvog ''dogovora'' sa suprotnom stranom. Ne smijemo se zadovoljavati mrvicama. Naš cilj je rušenje ovakve vlasti i formiranje one koja će vratiti Crnu Goru na njen pravi kurs. Od toga se ni po koju cijenu ne smije odustati.
Druga stvar je što hitnije razbijanje medijskog mraka. Ođe računam i onaj na društvenim mrežama, a na kojima je ''crnogorski blok'' u zaostatku. Formiranje novih medija, pomoć postojećim i koordinisana akcija na društvenim mrežama je hitno potrebna. Glas razuma mora stići do svakog crnogorskog građanina, a prije svega razbiti laži koje truju crnogorsko društvo.
Treća stvar je najveća crnogorska boljka – sloga. Nemoguće je oduprijeti se i sačuvati Crnu Goru ako ne postoji solidarnost i udruženost onih koji dijele ove zajedničke ideale. Zajednička koordinacija akcija proizvodi njihov mnogo bolji učinak. Samostalno djelovanje i neorganizacija tvore poraz i rasulo. Mi taj luksuz nemamo! Svaki naš poraz je težak. Treba ih izbjegavati.
Nesumnjivo je da nas čeka period koji će biti problematičan. Dok je god Abazović (ili neko od miljenika DF-a) na čelu bilo kakve vlade pa bila to i ona koja je odavno pala, Crna Gora je u opasnosti. Jer, ne znamo šta će biti njegov sljedeći potez, tj. koju će naredbu dobiti i bespogovorno izvršiti.
Uspjeli smo da ujedinimo ljude, da okupimo mase. Ne dozvolimo da se ta energija razbije!
Crna Gora mora se dostojanstveno oduprijeti svakom napadu na nju, baš kako je i vjekovima radila.
Odupiranje ne smije prestati! Svako spuštanje garda znači davanje šanse retrogradnim snagama da zadaju završni udarac.
